Kzz 22/2016

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 22/2016
20.01.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Zoricom Stojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog N.H. iz A., zbog krivičnog dela nedozvoljeni prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi u pokušaju iz člana 350. stav 3. i 2. u vezi člana 30. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog N.H., adv. R.R., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Subotici 2K br. 9/15 od 20.05.2015. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 1006/15 od 13.10.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 20.01.2016. godine, doneo

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog N.H., adv. R.R., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Subotici 2K br. 9/15 od 20.05.2015. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 1006/15 od 13.10.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Subotici 2K br. 9/15 od 20.05.2015. godine, okrivljeni N.H., iz A., oglašen je krivim zbog krivičnog dela nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi u pokušaju iz člana 350. stav 3. i 2. u vezi člana 30. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest meseci u koju mu je uračunato i vreme provedeno u pritvoru od 15.09.2014. godine od 23.30 časova pa nadalje. Istom presudom okrivljenom je izrečena i mera bezbednosti proterivanje stranca iz zemlje, u trajanju od pet godina. Okrivljeni je obavezan da plati troškove paušala u iznosu od 10.000,00 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 1006/15 od 13.10.2015. godine usvojena je žalba branioca okrivljenog i preinačena prvostepena presuda u delu odluke o krivičnoj sankciji, tako što je Apelacioni sud u Novom Sadu okrivljenog N.H. zbog krivičnog dela nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi u pokušaju iz člana 350. stav 3. i 2. u vezi člana 30. KZ za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva meseca u koju mu je uračunato i vreme provedeno u pritvoru od 15.09.2014. godine, pa nadalje. Žalba branioca okrivljenog u preostalom delu je odbijena kao neosnovana, a prvostepena presuda u nepreinačenom delu, potvrđena.

Protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Subotici 2K br. 9/15 od 20.05.2015. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 1006/15 od 13.10.2015. godine, zahtev za zaštitu zakonitosti podnela je branilac po službenoj dužnosti okrivljenog N.H., iz A., adv. R.R., zbog povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, s`predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev, preinači pravnosnažnu presudu i okrivljenog oslobodi optužbe iz razloga propisanih članom 423. stav 1. tačka 2. ZKP. Predlaže Vrhovnom kasacionom sudu da odloži izvršenje pravnosnažne presude do odlučivanja o zahtevu za zaštitu zakonitosti.

Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća razmotrio spise predmeta sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca po službenoj dužnosti okrivljenog N.H., adv. R.R., pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.

Odredbom člana 483. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, propisano je da zahtev za zaštitu zakonitosti mogu podneti Republički javni tužilac, okrivljeni i njegov branilac, a odredbom stava 3. istog člana propisano je da okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti isključivo preko branioca.

Odredbom člana 74. ZKP određeno je i taksativno nabrojano devet procesnih situacija u kojima okrivljeni mora imati branioca i do kada. Odredbom člana 76. stav 1. ZKP pak određeno je da u tim procesnim slučajevima, ako okrivljeni ne izabere branioca ili bez njega ostane, branioca mu po službenoj dužnosti za dalji tok postupka, postavlja javni tužilac ili predsednik suda.

Navedenim odredbama, po stavu Vrhovnog kasacionog suda, tako je jasno opredeljeno ne samo do kada okrivljeni mora imati branioca uopšte, nego i branioca koji mu je postavljen po službenoj dužnosti. U konkretnom slučaju - obzirom da se radi o obaveznoj odbrani okrivljenom N.H. je rešenjem Osnovnog javnog tužioca u Subotici A8/14 (Kt 1315/14) od 16.09.2014. godine postavljen branilac po službenoj dužnosti adv. R.R., a na osnovu člana 74. stav 1. tačka 2. što znači „od prvog saslušanja, pa do pravnosnažnog okončanja krivičnog postupka“.

Kako se iz spisa predmeta utvrđuje da je krivični postupak u ovoj krivično-pravnoj stvari okončan donošenjem pravnosnažne presude Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 1006/15 od 13.10.2015. godine, a zahtev za zaštitu zakonitosti podnela branilac okrivljenog adv. R.R. koja je po službenoj dužnosti branila okrivljenog „od prvog saslušanja pa do pravnosnažnog okončanja krivičnog postupka“ (član 74. stav 1. tačka 2. ZKP), to ovaj branilac (iz člana 76. ZKP), iz iznetih razloga, imajući u vidu odredbu člana 483. stav 3. ZKP, ne spada u krug lica koja mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, pa je njen zahtev u smislu navedenih odredbi nedozvoljen.

Sa iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP, odlučio kao u izreci rešenja.

Zapisničar-savetnik,                                                                             Predsednik veća-sudija,

Zorica Stojković, s.r.                                                                            Nevenka Važić, s.r.