U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Ljubice Milutinović, predsednika veća, Jasminke Stanojević i Biljane Dragojević, članova veća, u parnici tužilje-protivtužene M.P. iz K., protiv tuženog- protivtužioca J.S.1 iz P. na M., čiji je punomoćnik V.J., advokat iz P. na M., radi izdržavanja, odlučujući o reviziji tuženog-protivtužioca J.S.1, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 222/15 od 28.07.2015. godine, u sednici održanoj 25.11.2015. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog-protivtužioca J.S.1 izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 222/15 od 28.07.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Petrovcu na Mlavi P2 1049/13 od 12.03.2015. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi-protivtužilac da na ime svog doprinosa za izdržavanje maloletne dece i to kćeri S.T. plaća mesečno po 10.000,00 dinara počev od 12.03.2015. godine od dana presuđenja pa dok za to postoje zakonski razlozi i to svakog 01. do 05. u mesecu za tekući mesec a na ruke zakonske zastupnice mal. T. majke joj tužilje P.M. pod pretnjom prinudnog izvršenja. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje preko dosuđenog iznosa i za traženo izdržavanje od 27.06.2012. – 12.03.2015. godine. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi-protivtužilac da na ime svog doprinosa za izdržavanje maloletne kćeri S.J.2 plaća mesečno po 6.000,00 dinara počev od podnošenja tužbe 27.06.2012. godine pa do 12.03.2015. godine, a od 12.03.2015. godine pa dok za to postoje zakonski razlozi mesečno po 8.000,00 dinara i to svakog 01. do 05. u mesecu za tekući mesec na ruke zakonske zastupnice mal. T. majke joj tužilje P.M. iz K. pod pretnjom prinudnog izvršenja. Stavom četvrtim izreke, preko dosuđenog iznosa tužbeni zahtev je odbijen. Stavom petim izreke, odlučeno je o troškovima postupka.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 222/15 od 28.07.2015. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog- protivtužioca i potvrđena prvostepena presuda u stavu jedan i pet izreke. Ista presuda preinačena je u stavu tri izreke tako što je obavezan tuženi- protivtužilac da na ime svog doprinosa za izdržavanje svoje maloletne ćerke J.S.2 plaća mesečno po 8.000,00 dinara i to svakog 01. do 05. u mesecu za tekući mesec a na ruke zakonske zastupnice mal. T. majke joj tužilje P.M. iz K. i to počev od 01.12.2013. godine pa ubuduće pod pretnjom prinudnog izvršenja, dok je tužbeni zahtev u delu obaveze tuženog da plaća na ime doprinosa za izdržavanje mal. ćerke J.2 mesečno po 6.000,00 dinara počev od dana podnošenja tužbe 27.06.2012. do 01.12.2013. godine odbijen kao neosnovan.

Protiv pravnosnažne presude tuženi-protivtužilac je izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja i tuženi su bili u vanbračnoj zajednici koja je prestala 25.06.2012. godine. Iz te zajednice imaju dvoje maloletne dece T. rođenu … godine i J.2 rođenu … godine. Maloletna deca su pravnosnažnom presudom poverena na samostalno vršenje roditeljskog prava majci M.P. Iako su deca poverena majci, sa tužiljom živi samo ćerka J.2, dok ćerka T. živi i dalje u domaćinstvu oca S.J.1. Domaćinstvo u kome živi tužilja sa maloletnom ćerkom čine njen otac, majka i sestra, u porodičnoj komfornoj kući. M. baba i deda borave u drugoj kući i imaju zasebno domaćinstvo. Porodična kuća u kojoj živi M. sa svojim detetom kao i zemljišni fond su vlasništvo M. dede, a stan koji se nalazi u P. i koji koristi M. sestra dok traje školska godina su vlasništvo M. babe. P.M. ne poseduje nepokretnu imovinu. Izvori prihoda domaćinstva u kome živi M. su poljoprivredna delatnost i primanja iz radnog odnosa. Mesečna neto plata tužilje iznosi 38.125,30 dinara.

Tuženi-protivtužilac je po zanimanju policajac zaposlen u PS P. na M., ostvaruje mesečne prihode od oko 42.000,00 dinara, živi u P. na M. u porodičnoj kući u zajednici sa maloletnom ćerkom T. rođenom … godine i majkom koja je penzioner sa penzijom od 22.000,00 dinara.

Maloletna T. je školskog uzrasta i pohađa treći razred osnovne škole, odličan je đak. Maloletna J.2 je predškolskog uzrasta, pohađa vrtić. Utvrđene su svakodnevne potrebe dece za ishranu, obuću, odeću, potrebe vrtića odnosno škole i zdravstveno stanje. Cena usluga porodičnog smeštaja dece i omladine tj. mesečne naknade za izdržavanje prema rešenjima Ministarstva za rad, zapošljavanja, boračka i socijalna pitanja od podnošenja tužbe za jun mesec 2012. godine iznosila je 20.982,00 dinara, a u martu mesecu 2015. godine ne prelazi iznos od 24.000,00 dinara.

Ceneći potrebe maloletne dece i mogućnosti tuženog-protivtužioca kao dužnika izdržavanja, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su obavezali tuženog da doprinosi izdržavanju dece na način bliže opisan u izreci drugostepene presude.

Neosnovano se u reviziji ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava.

Roditelji prema članu 73. Porodičnog zakona imaju pravo i dužnost da izdržavaju dete pod uslovima određenim ovim zakonom. Po članu 154. stav 1. Porodičnog zakona maloletno dete ima pravo na izdržavanje od roditelja. Kriterijumi za određivanje izdržavanja propisani su članom 160. Porodičnog zakona prema kome se izdržavanje određuje prema potrebama poverioca i mogućnostima dužnika izdržavanja pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja (stav 1). Potrebe poverioca izdržavanja zavise od njegovih godina, zdravlja, obrazovanja, imovine, prihoda, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja (stav 2). Mogućnost dužnika izdržavanja zavise od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanje zarade, njegove imovine, njegovih ličnih potreba, obaveze da izdržava druga lica, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja (stav 3).

Ceneći sve okolnosti na strani tuženog kao dužnika izdržavanja i potrebe poverioca izdržavanja, i po oceni Vrhovnog kasacionog suda odluka kojom je tuženi obavezan da doprinosi izdržavanju maloletne dece i to maloletne T. iznos od 10.000,00 dinara počev od 12.03.2015. godine (kao datuma donošenja prvostepene presude) pa ubuduće i maloletne J.2 iznos od 8.000,00 dinara, je doneta pravilnom primenom člana 160. Porodičnog zakona.

Revizijski navodi da je kao tužilac u ovoj parnici navedena majka maloletne dece M.P. i da ona nije mogla biti stranka u postupku, već su bili predmet pravilne ocene drugostepenog suda koju prihvata i ovaj sud.

Na osnovu člana 414. stav 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća sudija

Ljubica Milutinović,s.r.