.jpg "Sudska praksa")
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2138/2015
18.11.2015. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Jelene Borovac i Zvezdane Lutovac, članova veća, u parnici tužilje B.G. iz B., Ovča, protiv tuženog D.G. iz B., M.S., čiji je punomoćnik P.S., advokat iz B., radi razvoda braka, vršenja roditeljskog prava i izdržavanja, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 440/15 od 14.08.2015. godine, u sednici održanoj 18.11.2015. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 440/15 od 14.08.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P2. 6459/13 od 20.02.2015. godine, stavom prvim izreke, razveden je brak parničnih stranaka, zaključen … godine u Beogradu, upisan u matičnu knjigu venčanih, koja se vodi za matično područje Z. pod tekućim brojem … za godinu …., na osnovu odredbe člana 41. Porodičnog zakona Republike Srbije. Stavom drugim izreke, vršenje roditeljskog prava na mal. J.G., rođenom … godine, N.G., rođenim …. i F.G., rođenim … godine povereno je majci tužilji B.G., koja će samostalno vršiti roditeljsko pravo. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da na ime svog dela doprinosa za izdržavanje dece plaća mesečno za svako dete po 13% od redovnih mesečnih primanja koja ostvaruje, umanjenih za poreze i doprinose za obavezno socijalno osiguranje, ukupno 39% za svo troje dece, počev od dana 09.12.2013. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa ubuduće, dok za to budu ispunjeni zakonski uslovi, svakog 01.-05.-og u mesecu za tekući mesec, putem administrativne zabrane na zaradu koju ostvaruje, a uplatom na tekući račun zakonske zastupnice mal. dece, majke B.G., pod pretnjom prinudnog izvršenja. Stavom četvrtim izreke, uređen je način održavanja ličnih odnosa mal. dece sa ocem tuženim D.G., po sledećem modelu: mal. deca će se viđati sa ocem jednom nedeljno, kada otac bude imao slobodan dan u trajanju od 4 sata, u zavisnosti od školskih obaveza mal. dece, a sve počev od 20.02.2015. godine. Stavom petim izreke, određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž2 440/15 od 14.08.2015. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u stavu trećem izreke.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu odredbe člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tuženog nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, pravnosnažnom presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 6459/13 od 20.02.2015. godine razveden je brak parničnih stranaka. Zajednička maloletna deca J.G., N.G. i F.G., poverena su majci tužilji B.G. na samostalno vršenje roditeljskog prava i uređen je način održavanja ličnih odnosa mal. dece sa ocem tuženim, tako što će se deca viđati sa ocem jednom nedeljno kada otac bude imao slobodan dan u trajanju od 4 sata. Tužilja je od momenta prestanka faktičke zajednice života 04.12.2013. godine prešla sa decom da živi u kuću u O., čiji je ona vlasnik, površine 107. m2, dok u istom dvorištu u drugom objektu žive tužiljini roditelji. Tuženi živi kao podstanar u kući površine 24 m2 u M.S., te zakupninu plaća mesečno 80 evra, oko 10.000,00 dinara. Tužilja je zaposlena u P. I. DOO, na radnom mestu prodavac i mesečno ostvaruje prihode u iznosu od 27.-33.000,00 dinara, dok je tuženi zaposlen u G. B., na radnom mestu vozača tramvaja i mesečno ostvaruje prihode u iznosu od 57.000,00 - 58.000,00 dinara. Obe stranke otplaćuju kredite koje su podigli tokom trajanja bračne zajednice. Maloletna kćerka parničnih stranaka J.G. pohađa treći razred srednje zubnotehničke škole i ne bavi se vannastavnim aktivnostima, jer je srčani bolesnik i pod stalnom je terapijom koju pokriva socijalno osiguranje, osim jedne analize krvi koja se vrši jednom godišnje i iznosi oko 3.000,00 dinara. Drugo dete, maloletni N.G., rođen … godine, pohađa sedmi razred osnovne škole, trenira košarku i plaća članarinu 4.000,00 dinara mesečno, dok najmlađi sin F.G., rođen …. godine, pohađa treći razred osnovne škole i trenira košarku, gde mesečna članarina iznosi 3.000,00 dinara. Tuženi nije redovno doprinosio izdržavanju mal. dece od faktičkog prestanka zajednice, zbog čega je prvostepeni sud 26.06.2014. godine doneo rešenje o određivanju privremene mere, kojom je obavezao tuženog da na ime doprinosa za izdržavanje mal. dece plaća mesečno po 12% za svako dete.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo i to odredbu člana 154., 160., 161. i 162. Porodičnog zakona, pravilno zaključivši da je tuženi u mogućnosti i u obavezi da doprinosi izdržavanju mal. dece u procentu od 13% od redovnih mesečnih primanja po detetu, od momenta podnošenja tužbe, pa ubuduće.
Pravilnom primenom člana 154., 160., 161. i 162. Porodičnog zakona, kojima su propisani pravo maloletnog deteta na izdržavanje od roditelja, kao i kriterijumi, način i visina određivanja izdržavanja, nižestepeni sudovi su obavezali tuženog da doprinosi izdržavanju maloletne dece sa 13% od redovnih mesečnih primanja za svako dete. Rukovodili su se uzrastom mal. dece i njihovim utvrđenim potrebama, kao i mogućnostima tuženog, dužnika izdržavanja. I po oceni Vrhovnog kasacionog suda dosuđenim iznosima neće biti ugrožena egzistencija tuženog, a maloletnoj deci, poveriocima izdržavanja, uz doprinos majke koja samostalno vrši roditeljsko pravo, biće dostupna sredstva u onom obimu koji zadovoljavaju osnovne životne potrebe maloletne dece. Zato su neosnovani revizijski navodi tuženog da je nepravilno primenjeno materijalno pravo jer nije u mogućnosti da daje 39% od redovnih mesečnih primanja, a tvrdnja da će mu na taj način biti ugrožena egzistencija, pošto nakon što izmiri iznos alimentacije njemu ne ostaje ništa za osnovne životne potrebe, se ne može prihvatiti. I po oceni Vrhovnog kasacionog suda, tuženi (dužnik izdržavanja) kao zdrav i radno sposoban čovek, dužan je da doprinosi izdržavanju maloletne dece u dosuđenim procentima, bez opasnosti da će njegova egzistencija biti ugrožena.
Na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Predrag Trifunović,s.r.
