Kzz 194/2016

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 194/2016
10.03.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Gorana Čavline, Dragana Aćimovića, Radoslava Petrovića i Zorana Tatalovića, članova veća, sa savetnikom Ivanom Trkuljom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog S.J., zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 1. u vezi člana 289. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.J., advokata V.M., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Šapcu – Sudska jedinica u Koceljevi K 463/14 od 10.06.2015. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 1143/15 od 09.11.2015. godine, u sednici veća održanoj 10.03.2016. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.J., advokata V.M., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Šapcu – Sudska jedinica u Koceljevi K 463/14 od 10.06.2015. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 1143/15 od 09.11.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Šapcu – Sudska jedinica u Koceljevi K 463/14 od 10.06.2015. godine okrivljeni S.J. je oglašen krivim da je izvršio krivično delo teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 1. u vezi člana 289. stav 1. KZ, za koje mu je izrečena uslovna osuda i to tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam meseci i istovremeno određeno da se navedena kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od dve godine od dana pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo. Istom presudom okrivljenom S.J. je izrečena mera bezbednosti zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od šest meseci od dana pravnosnažnosti presude. Okrivljeni S.J. je obavezan da sudu na ime troškova krivičnog postupka isplati iznos od 65.567,00 dinara, a na ime paušala iznos od 4.000,00 dinara, sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja. Oštećeni D.V. je radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućen na parnični postupak.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 1143/15 od 09.11.2015. godine odbijene su kao neosnovane žalbe branioca okrivljenog S.J. i Osnovnog javnog tužioca u Šapcu, a presuda Osnovnog suda u Šapcu – Sudska jedinica u Koceljevi K 463/14 od 10.06.2015. godine je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti je blagovremeno podneo branilac okrivljenog S.J., advokat V.M. u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači pobijane presude i okrivljenog S.J. oslobodi od optužbe da je izvršio predmetno krivično delo.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 486. stav 1. ZKP održao sednicu veća u kojoj je razmotrio spise predmeta sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, te je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.

Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti najpre ističe da nižestepeni sudovi u pobijanim presudama zauzimaju stav da je primarni uzrok nastanka predmetne saobraćajne nezgode i osnovni propust postojao na strani vozača vozila „A.“ D.V., koji se kritičnom prilikom nije zaustavio na znak „STOP“ prilikom uključenja iz sporedne ulice u ulicu kojom se kretao okrivljeni, ali da prvostepeni sud neopravdano i neargumentovano daje preveliki značaj delovma nalaza i mišljenja veštaka M. i Đ. u kojima je utvrđen nesumnjiv doprinos okrivljenog S.J. nastanku saobraćajne nezgode, a nasuprot tome odlučnim činjenicama iz nalaza i mišljenja navedenih veštaka daje minimalan značaj. Zbog navedenog branilac smatra da u konkretnom slučaju do sudara vozila ne bi došlo da je vozač D.V. svoje vozilo zaustavio ispred saobraćajnog znaka STOP, pri čemu činjenica koja je izneta u nalazima i mišljenjima veštaka, a da je postojala tehnička mogućnost da okrivljeni S.J. svoje vozilo zaustavi da se kretao ispred brzine 53,1 km/h, može predstavljati samo doprinos okrivljenog nastanku saobraćajne nezgode, za šta, po oceni branioca, „do sada niko nije krivično odgovarao“.

Iznetim navodima, po oceni ovog suda, branilac okrivljenog daje sopstvenu ocenu izvedenih dokaza tokom postupka iz koje izvodi činjenične zaključke drugačije od onih utvrđenih u pravnosnažnim presudama, da je do saobraćajne nezgode došlo propustima oba vozača i da je i propust okrivljenog u uzročnoj vezi sa nastankom saobraćajne nezgode, odnosno osporava ocenu dokaza i utvrđeno činjenično stanje u pravnosnažnim presudama.

Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja u postupku ima u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pravnosnažnoj presudi, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog ocenio kao nedozvoljen.

Pored toga, branilac okrivljenog u uvodu zahteva označava povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, ali kako u obrazloženju zahteva ne navodi nijedan razlog zbog kojeg smatra da je pobijanim presudama učinjena navedena povreda zakona, to je Vrhovni kasacioni sud našao da zahtev branioca okrivljenog u ovom delu nema zakonom propisan sadržaj.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ovog rešenja i to na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP u delu u kojem je zahtev odbacio kao nedozvoljen, a na osnovu člana 487. stav 1. tačka 3) u vezi člana 484. ZKP u delu u kojem je zahtev odbacio jer nema zakonom propisan sadržaj.

Zapisničar-savetnik                                                                                             Predsednik veća-sudija

Ivana Trkulja Veselinović,s.r.                                                                        Bata Cvetković,s.r.