
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 137/2016
02.03.2016. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Dragana Aćimovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Zoricom Stojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog A.N., zbog produženog krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 1. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, adv. M.L., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Bačkoj Palanci K br. 830/12 od 21.05.2015. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 1025/15 od 25.11.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 02.03.2016. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog A.N., adv. M.L., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Bačkoj Palanci K br. 830/12 od 21.05.2015. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 1025/15 od 25.11.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Bačkoj Palanci K br. 830/12 od 21.05.2015. godine okrivljeni A.N. oglašen je krivim zbog produženog krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 1. u vezi člana 61. KZ za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 11 meseci i za krivično delo ometanje ovlašćenog službenog lica u obavljanju poslova bezbednosti ili održavanja javnog reda i mira iz člana 23. stav 1. Zakona o javnom redu i miru za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri meseca i primenom člana 45, 60. stav 1. i 2. KZ i člana 424. ZKP osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva meseca. Istom presudom okrivljeni je oslobođen plaćanja paušala koji su pali na teret budžetskih sredstava suda.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 1025/15 od 25.11.2015. godine usvojena je žalba Osnovnog javnog tužioca u Bačkoj Palanci tako što je preinačena prvostepena presuda u delu odluke o kazni i okrivljeni A.N. pošto su mu prethodno utvrđene pojedinačne kazne zatvora za produženo krivično delo iz člana 204. stav 1. u vezi člana 61. KZ kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva meseca a za krivično delo iz člana 23. stav 1. Zakona o javnom redu i miru kazna zatvora u trajanju od šest meseci, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest meseci, dok je žalba branioca okrivljenog odbijena kao neosnovana a prvostepena presuda u nepreinačenom delu, potvrđena.
Protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Bačkoj Palanci K br. 830/12 od 21.05.2015. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 1025/15 od 25.11.2015. godine zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog A.N., adv. M.L. bez isticanja konkretnih povreda, dok iz obrazloženja zahteva proizilazi da isti podnosi zbog povrede i uskraćivanja prava na pravično suđenje, s`predlogom da Vrhovni kasacioni sud odluči o podnetom zahtevu.
Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća u smislu člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, na kojoj je razmotrio spise predmeta zajedno sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, pa je po oceni navoda i predloga u podnetom zahtevu našao da zahtev nema propisan sadržaj.
Članom 484. ZKP koji određuje obavezan sadržaj zahteva za zaštitu zakonitosti, propisano je da se u zahtevu mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP), s`tim da se u slučaju iz člana 485. stav 2. tačke 2) i 3) tog zakonika mora dostaviti i odluka Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava.
Prema odredbama člana 485. stav 1. tačka 1) do 3) ZKP zahtev za zaštitu zakonitosti može se podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon (tačka 1) ili primenjen zakon za koji je odlukom Ustavnog suda utvrđeno da nije u saglasnosti sa Ustavom, opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava i potvrđenim međunarodnim ugovorima (tačka 2) ili povređeno ili uskraćeno ljudsko pravo i sloboda okrivljenog ili drugog učesnika u postupku, koje je zajemčeno Ustavom ili Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i dodatnim protokolima, a to je utvrđeno odlukom Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava.
Kada je reč o povredi zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, koja je definisana u stavu 2. istog člana, okrivljeni zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti samo zbog određenih povreda odredaba krivičnog postupka učinjenih u prvostepenom i postupku pred apelacionim sudom, taksativno navedenih u stavu 4. člana 485. ZKP (član 74, član 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4. ZKP), što se odnosi i na branioca okrivljenog s`obzirom na ograničenje njegovih prava pravima koje u postupku ima okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP).
Branilac okrivljenog A.N. u obrazloženju zahteva navodi da je prilikom vođenja krivičnog postupka povređeno i uskraćeno pravo okrivljenog na pravično suđenje koje je zagarantovano Ustavom Republike Srbije i Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Kada se zahtev za zaštitu zakonitosti podnosi zbog povrede ili uskraćivanja ljudskih prava i sloboda (član 485. stav 1. tačka 3) ZKP), koja su zajemčena Ustavom ili Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i dodatnim protokolima, ta povreda mora biti utvrđena odlukom Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava i shodno odredbi člana 484. ZKP, takva odluka mora biti dostavljena uz zahtev.
Kako branilac okrivljenog uz zahtev za zaštitu zakonitosti nije dostavio odluku Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava, to po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda zahtev za zaštitu zakonitosti kojim se pravnosnažne presude pobijaju iz razloga propisanih članom 485. stav 1. tačka 3) ZKP, nema propisan sadržaj (član 484. ZKP), te je kao takav u smislu člana 487. stav 1. tačka 3) ZKP, odbačen.
Nadalje, u obrazloženju zahteva branilac okrivljenog ukazuje i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a zatim polemiše i sa ocenom izvedenih dokaza i stavovima sudske prakse, koje pritom netačno citira, što po oceni Vrhovnog kasacionog suda predstavlja nedozvoljen razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka - zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom odnosno njegovom braniocu u smislu člana 485. stav 4. ZKP, zbog čega je zahtev branioca u tom delu odbačen kao nedozvoljen a na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP.
Iz iznetih razloga a na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP i člana 487. stav 1. tačka 3) u vezi člana 484. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ovog rešenja.
Zapisničar-savetnik, Za predsednika veća-sudija,
Zorica Stojković, s.r. Vesko Krstajić, s.r.