
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 176/2016
16.03.2016. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Veska Krstajića, predsednika veća, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković, Zorana Tatalovića i Radmile Dragičević-Dičić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Zoricom Stojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog T.S., zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, adv. B.P., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Somboru K br. 30/15 od 24.08.2015. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 1207/15 od 02.12.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 16.03.2016. godine, većinom glasova je, doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog T.S., adv. B.P., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Somboru K br. 30/15 od 24.08.2015. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 1207/15 od 02.12.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Somboru K br. 30/15 od 24.08.2015. godine okrivljeni T.S. i U.E. oglašeni su krivim zbog po jednog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika i osuđeni svaki ponaosob na kazne zatvora i to okrivljeni T.S. u trajanju od četiri godine, a okrivljeni U.E. u trajanju od tri godine u koje im je uračunato i vreme provedeno u pritvoru počev od 04.02.2014. godine do 23.04.2014. godine, kao i vreme trajanja mere zabrane napuštanja stana iz člana 208. stav 1. ZKP u periodu od 23.04.2014. godine do 28.01.2015. godine. Istom presudom prema okrivljenom U.E. izrečena je i mera bezbednosti oduzimanja smeše u količini od 947,96 grama kofeina, kreatina sa 2,08% ili 19,71 gram opojne droge amfetamin sulfata, zvanog „spid“ i jedna vaga za precizno elektronsko merenje „...“ kao predmet izvršenja krivičnog dela i odlučeno da će se isti komisijski uništiti nakon pravnosnažnog okončanja postupka. Na osnovu člana 264. stav 1. ZKP okrivljeni su obavezani da na ime troškova krivičnog postupka uplate svaki ponaosob iznos od po 9.400,00 dinara, a na ime paušala iznose od po 7.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 1207/15 od 02.12.2015. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe branilaca okrivljenih a prvostepena presuda potvrđena.
Protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Somboru K br. 30/15 od 24.08.2015. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 1207/15 od 02.12.2015. godine, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog T.S., adv. B.P., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, s`predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev, ukine drugostepenu presudu i predmet vrati tom sudu na ponovno odlučivanje, da odloži izvršenje kazne sve do konačne odluke Vrhovnog kasacionog suda po zahtevu za zaštitu zakonitosti, i da branioca okrivljenog obavesti o sednici veća Vrhovnog kasacionog suda u smislu odredbe člana 488. stav 2. ZKP.
Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti dostavio Republičkom javnom tužiocu u smislu odredbe člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa presudama protiv kojih je zahtev podnet, pa je po oceni navoda i predloga u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog T.S., adv. B.P., je neosnovan.
Branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti kao razlog podnošenja zahteva ističe bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, navodima da je pravnosnažna presuda zasnovana na dokazu na kome se po odredbama Zakonika o krivičnom postupku presuda ne može zasnivati. Kao nedozvoljen dokaz branilac okrivljenog označava iskaze svedoka policijskih službenika M.G., S.M., A.Š., V.G. i R.M., date na glavnom pretresu u dokaznom postupku, u odnosu na okolnosti njihovih saznanja do kojih su došli preduzimanjem, po braniocu, posebne dokazne radnje tajnog praćenja okrivljenog T.S., koje je kako to branilac posebno ističe u potpunosti prihvatio prvostepeni sud i na njima u odnosu na krivicu okrivljenog T.S. zasnovao svoju presudu.
Nadalje, branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti posebno ističe i činjenicu da su policijski službenici sada svedoci kritičnom prilikom postupali suprotno naredbi sudije za prethodni postupak Kppr-5/14 od 23.01.2014. godine, prema kojoj su mogli da vrše samo posebnu dokaznu radnju tajnog nadzora i snimanja komunikacije i to tačno sa navedenih brojeva telefona okrivljenog T.S. (član 166 - član 170. ZKP), a ne i posebnu dokaznu radnju tajnog praćenja okrivljenog (član 171 - član 173. ZKP) što znači da nisu imali odobrenje za preuzimanje takve dokazne radnje.
Nasuprot iznetim navodima Vrhovni kasacioni sud nalazi da pravnosnažnom presudom nisu učinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.
Odredbom člana 419. stav 2. ZKP propisano je da je sud dužan da na osnovu savesne ocene svakog dokaza pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima izvede zakuljčak o izvesnosti postojanja određene činjenice.
Odredbom člana 16. stav 1. ZKP, propisano je da se sudske odluke ne mogu zasnivati na dokazima koji su, neposredno ili posredno, sami po sebi ili prema načinu pribavljanja u suprotnosti sa Ustavom, ovim zakonikom, drugim zakonom ili opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava i potvrđenim međunarodnim ugovorima, osim u postupku koji se vodi zbog pribavljanja takvih dokaza.
Shodno citiranim zakonskim propisima, činjenice u krivičnom postupku se mogu dokazivati svim dokazima osim onima koji su sami po sebi ili po načinu pribavljanja u suprotnosti sa odredbom člana 16. stav 1. ZKP.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda iskazi policijskih službenika datih u dokaznom postupku na glavnom pretresu, u svojstvu svedoka na okolnosti njihovih saznanja do kojih su došli operativnim radom - opservacijom okrivljenog T.S. a sve u cilju otkrivanja i hvatanja izvršioca krivičnog dela, ne mogu se smatrati nezakonitim dokazom.
Ovo s`toga što prema članu 1. stav 2. Zakona o policiji, policija obavlja zakonom utvrđene policijske i druge poslove a u policijske poslove spada i otkrivanje i hvatanje izvršilaca krivičnih dela i prekršaja i drugih lica za kojima se traga i njihovo privođenje nadležnim organima (član 10. stav 1. tačka 4. Zakona o policiji).
Iz spisa predmeta se utvrđuje da su svedoci - policijski službenici M.G., S.M., A.Š., R.M. kritičnom prilikom obavljali svoj radni zadatak - praćenje okrivljenog T.S. i to po naredbi svog pretpostavljenog, pri tom ne znajući za naredbu Višeg suda u Somboru za vršenje posebne dokazne radnje tajnog nadzora i snimanja komunikacije i to tačno navedenih brojeva mobilnih telefona okrivljenog T.S., o kojoj naredbi je saznanje imao samo njihov pretpostavljeni - policijski službenik V.G., pa se s`toga u konkretnom slučaju po oceni Vrhovnog kasacionog suda ne može govoriti da su policijski službenici kritičnom prilikom vršili posebnu dokaznu radnju „praćenje“ već opservaciju i praćenje okrivljenog kao svoj radni zadatak u okviru redovnih radnih zadataka po ovlašćenjima koja imaju u okviru člana 10. Zakona o policiji.
S`toga se, imajući napred navedeno u vidu, u konkretnom slučaju ne može govoriti o nezakonitim dokazima - iskazima svedoka policijskih službenika koji su morali biti izdvojeni iz spisa predmeta, kako se to neosnovano ističe u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog.
Kako je branilac okrivljenog na istu povredu zakona ukazivao i u žalbi podnetoj protiv prvostepene presude, žalbeni sud je iste navode ocenio neosnovanim i u obrazloženju svoje presude na stranama 5 i 6 o tome dao jasne razloge, koje Vrhovni kasacioni sud u potpunosti prihvata kao pravilne i na iste, shodno članu 491. stav 2. ZKP, upućuje.
Iz navedenih razloga, podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, kojim se pravnosnažna presuda pobija zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, odbijen je kao neosnovan, a na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP.
Sa svega izloženog Vrhovni kasacioni sud je doneo odluku kao u izreci ove presude, a na osnovu člana 490. i člana 491. stav 1. ZKP.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Zorica Stojković, s.r. Vesko Krstajić, s.r.