U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milomira Nikolića, predsednika veća, Marine Govedarica i Slađane Nakić Momirović, članova veća, u parnici tužioca J.P., iz Z., protiv tužene I.M.P., iz B., čiji je punomoćnik M.P., advokat iz B., radi izdržavanja, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 169/15 od 30.06.2015. godine, u sednici održanoj 28.01.2016. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 169/15 od 30.06.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Zaječaru P2 931/2013 od 27.03.2015. godine, koja je ispravljena rešenjem od 05.05.2015. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen protivtužbeni zahtev pa je obavezan tužilac da na ime svog dela doprinosa za izdržavanje zajedničke maloletne dece parničnih stranaka mesečno plaća iznos od 9.000,00 dinara mal. L.P., a iznos od 7.000,00 dinara mal. M.P., na ruke zakonske zastupnice dece, poslednjeg dana u mesecu za prethodni mesec, počev od 16.01.2014. godine pa ubuduće dok za to postoje zakonski razlozi ili ova odluka ne bude izmenjena, s tim što je dospele, a neplaćene iznose dužan platiti odjednom sa pripadajućom kamatom, dok je za iznos preko dosuđenog protivtužbeni zahtev odbijen kao neosnovan. Stavom drugim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž2 169/15 od 30.06.2015. godine, odbijena je žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Zaječaru P2 931/2013 od 27.03.2014. godine, ispravljena rešenjem od 05.05.3015. godine u odbijajućem delu stava prvog izreke i u stavu drugom izreke.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11, 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana .

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijiski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Zaječaru P2 931/2013 od 24.04.2014. godine brak tužioca i tužene je razveden, a zajednička deca sin L., rođen … godine i ćerka M., rođena ... godine su poverena majci na vršenje roditeljskog prava. Sud je na osnovu iskaza tužene saslušane kao parnična stranka, koji tužilac nije osporavao, utvrdio da osnovne mesečne potrebe maloletnog L. iznose 18.000,00 dinara, a maloletne M. 14.000,00 dinara. Tužena je po zanimanju ekonomista, bez zaposlenja, i živi sa decom u kući svojih roditelja koji plaćaju troškove stanovanja. Tužilac radi kao ekonomista u javnoj službi i ostvaruje mesečnu zaradu od 30.000,00 dinara. On živi sam u kući koju je nasledio od oca, plaća troškove za stanovanje u iznosu od 9.500,00 dinara, a nema dodatnih prihoda, niti drugih nepokretnosti u svojini.

Na utvrđeno činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo kada su odbili protivtužbeni zahteva preko dosuđenog iznosa od 16.000,00 dinara na ime doprinosa za izdržavanja maloletne dece koji iznos je tužilac u mogućnosti da isplaćuje.

Po članu 160. stav 1. Porodičnog zakona, izdržavanje se određuje prema potrebama poverioca i mogućnostima dužnika izdržavanja, pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja. Prema stavu drugom ovog člana, potrebe poverioca izdržavanja zavise od njegovih godina, zdravlja, obrazovanja, imovine, prihoda, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja, a mogućnosti družnika izdržavanja, u smislu člana trećeg istog člana, zavise od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanje zarade, njegove imovine, ličnih potreba, obaveze da izdržava druga lica, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja.

Prema navedenim odredbama, sud je u obavezi da najpre utvrdi ukupan iznos sredstava potrebnih za izdržavanje lica koje izdržavanje traži, a potom i mogućnosti lica koja su dužna da daju izdržavanje.

U provedenom postupku je utvrđeno da mesečne potrebe maloletne dece za ishranu, obuću, udžbenike, školski pribor i sredstva za higijenu iznose ukupno 32.000,00 dinara. Dosuđeni iznos na ime doprinosa za izdržavanje maloletne dece je, i po oceni revizijskog suda, adekvatan za uzrast i njime se mogu zadovoljiti osnovne potrebe dece, uz doprinos majke, ovde tužene, sa kojom maloletna deca žive. Plaćanje većeg iznosa izdržavanja, suprotno revizijskim navodima, ne bi odgovaralo materijalnim mogućnostima tužioca, dužnika izdržavanja, uzimajući u obzir primanja koja ostvaruje i njegove mogućnosti za sticanje dodatnih prihoda u trenutnoj situaciji. Osima toga, odredbom člana 164. Porodičnog zakona je propisano da visina izdržavanja može da se smanji ili poveća, ako se promene okolnosti na osnovu kojih je doneta prethodna odluka. Na osnovu izloženog, pobijana odluka zasnovana je na pravilnoj primeni članova 160. i 162. Porodičnog zakona.

Neosnovani su revizijski navodi da izdržavanja nije određeno u skladu sa članom 160. st. 1. i 4. Porodičnog zakona. Tom odredbom je propisano da se izdržavanje određuje prema potrebama poverioca i mogućnostima dužnika izdržavanja, pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja koju kao naknadu za hranjenike odnosno lica na porodičnom smeštaju periodično utvrđuje ministarstvo nadležno za porodičnu zaštitu, u skladu sa zakonom. Dakle, zakonodavac je propisao da minimalna suma izdržavanja predstavlja iznos o kojem sud vodi računa kada utvrđuje mesečne novčane potrebe deteta. Navedenu normu Porodičnog zakona pravilno su primenili nižestepeni sudovi, s obzirom da su ispitali i naveli sve okolnosti koje se tiču potreba dece, uzimajući u obzir i minimalnu sumu izdržavanja, i u okviru tako utvrđenih mesečnih potreba odredili obavezu tužioca na plaćanje doprinosa za izdržavanje, srazmerno njegovim mogućnostima. Zbog toga je visina idržavanja pravilno utvrđena prema potrebama dece i mogućnostima dužnika izdržavanja, shodno citiranim odredbama zakona.

Odluka o troškovima postupka se neosnovano osporava, jer o naknadi troškova postupka u vezi sa porodičnim odnosima sud, u smislu člana 207. Porodičnog zakona, odlučuje po slobodnoj oceni vodeći računa o razlozima pravičnosti.

Kako se ni ostalim navodima revizije ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci na osnovu procesnog ovlašćenja iz člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća-sudija

Milomir Nikolić,s.r.