
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 238/2016
22.03.2016. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević Dičić, Maje Kovačević Tomić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Draganom Vuksanović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okr. K.M., zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, adv. N.K., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Novom Sadu K 98/13 od 15.09.2015. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 1356/15 od 03.12.2015. godine, u sednici veća održanoj 22.03.2016. godine, većinom glasova je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okr. K.M., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Novom Sadu K 98/13 od 15.09.2015. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 1356/15 od 03.12.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Novom Sadu K 98/13 od 15.09.2015. godine okr. M.K. oglašen je krivim zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.
Odlučujući o žalbama Višeg javnog tužioca u Novom Sadu i branioca okrivljenog, Apelacioni sud u Novom Sadu je presudom Kž1 1356/15 od 03.12.2015. godine odbio žalbe kao neosnovane i potvrdio prvostepenu presudu.
Protiv navedenih prvnosnažnih presuda branilac okrivljenog adv. N.K. podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1. i 438. stav 1. tačka 9. ZKP i povrede zakona iz člana 439. tačka 1. do 3. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud obe presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje ili da iste preinači i okrivljenog oslobodi od optužbe.
Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti, u smislu člana 488. stav 1. ZKP, dostavio Republičkom javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća o kojoj, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije obavestio javnog tužioca i branioca, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo sednici bilo od značaja za donošenje odluke.
Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okr. K.M. je neosnovan.
Branilac okrivljenog u zahtevu navodi da su pobijane presude zasnovane na dokazima na kojima se ne mogu zasnivati – zapisnik o pretresanju stana i potvrde o oduzetim predmetima od 17.09.2010. godine.
Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, neosnovano branilac u podnetom zahtevu ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP. Na istu povredu zakona odbrana je ukazivala i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i o tome u presudi na strani 2 u poslednjem stavu i u prvom i drugom stavu na trećoj strani dao razloge, koje Vrhovni kasacioni sud prihvata i, u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP, na te razloge upućuje.
Branilac okrivljenog u zahtevu ukazuje i na povredu zakona u smislu člana 439. tačka 1. i 2. ZKP, jer se u radnjama okrivljenog nisu stekli svi bitni elementi bića krivičnog dela iz člana 246. stav 1. KZ, a naime, da je okrivljeni neovlašćeno proizvodio supstance koje su proglašene za opojnu drogu, pa je sud, oglašavajući ga krivim za predmetno krivično delo, primenio zakon koji se ne može primeniti.
Iznete navode zahteva Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim, jer se pod proizvodnjom opojnih droga u smislu člana 246. stav 1. KZ podrazumeva svaka aktivnost izvršioca ovog dela kojom se iz određenog materijala može dobiti supstanca koja ima svojstvo opojne droge. U čemu će se ta aktivnost sastojati zavisi od prirode materije koja se prerađuje i od koje se dobija supstanca koja ima svojstvo opojne droge.
U konkretnom slučaju, okrivljeni je izrekom prvostepene presude oglašen krivim da je odsekao jednu odraslu biljku cannabis sativa, koju je odneo u kuću na tavan i istu obesio da se osuši, a sama priroda ove materije pruža mogućnost da se odabiranjem, sušenjem i rezanjem može dobiti materija koja ima svojstvo opojne droge. Upravo te radnje je preduzeo optuženi i dobio materijal za koji je nesumnjivo utvrđeno da ima svojstvo opojne droge, pa se zbog toga, u konkretnom slučaju njegove radnje i imaju smatrati proizvodnjom opojne droge u smislu člana 246. stav 1. KZ. Stoga neosnovano branilac u podnetom zahtevu ukazuje na povredu zakona iz člana 439. tačka 1. i 2. ZKP.
Neosnovano branilac u zahtevu ukazuje i da je pobijanim presudama prekoračena optužba i time učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9. ZKP, jer je sud samo inicijativno u činjenični opis dela u izreci presude uneo subjektivni odnos okrivljenog prema krivičnom delu iako to nije sadržano u optužnici.
Ovo, iz razloga što se predmetno krivično delo po zakonu može izvršiti samo sa direktnim umišljajem, a što i proizilazi iz navoda optužnice, pa opis krivice u izreci presude, uz navođenje stepena uračunljivosti predstavlja samo preciziranje činjeničnog opisa radnje izvršenja i njegovo usklađivanje sa utvrđenim činjeničnim stanjem, a ne prekoračenje optužbe.
Ostalim navodima zahteva branilac okrivljenog ukazuje na nedostatke u činjeničnom utvrđenju, što, shodno odredbi člana 485. stav 4. ZKP ne predstavlja zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, kao ni povreda odredbe člana 447. ZKP, koju branilac takođe navodi kao razlog podnošenja ovog zahteva.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okr. K.M. ocenio neosnovanim i na osnovu odredbe člana 491.ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Dragana Vuksanović,s.r. Dragiša Đorđević,s.r.