
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 301/2016
29.03.2016. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević Tomić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog M.A., zbog krivičnog dela prevare iz člana 208. stav 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.A., advokata I.J., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K br.748/13 od 14.07.2015. godine i Višeg suda u Vranju Kž 548/15 od 24.11.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 29.03.2016. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.A., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K br.748/13 od 14.07.2015. godine i Višeg suda u Vranju Kž 548/15 od 24.11.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vranju K br.748/13 od 14.07.2015. godine, okrivljeni M.A. oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela prevare iz člana 208. stav 1. KZ, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest meseci i na novčanu kaznu u iznosu od 100.000,00 dinara koju je dužan da plati u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude i određeno da ukoliko je ne plati, ista će biti zamenjena kaznom zatvora tako što će se za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora, a da kazna zatvora ne može biti duža od 6 meseci.
Istom presudom određeno je da troškovi postupka padaju na teret okrivljenog M.A., a da će sud o istima odlučiti posebnmim rešenjem, dok je oštećeni DŽ.B. radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahteva upućen na parnični postupak.
Presudom Višeg suda u Vranju Kž 548/15 od 24.11.2015. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog M.A. i presuda Osnovnog suda u Vranju K br.748/13 od 14.07.2015. godine je potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog M.A., advokat I.J., zbog povreda zakona iz člana 439. tač.1. i 2. i člana 441. stav 3. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude ukine i odloži izvrešenje pravnosnažne presude ili da pobijane presude preinači tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe da je izvršio krivično delo za koje je oglašen krivim, a da troškovi krivičnog postupka padnu na teret budžetskih sredstava suda.
Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća u smislu odredbe člana 487. i 488. ZKP, pa je našao da je zahtev izjavljen od ovlašćenog lica, blagovremen i dozvoljen.
Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti u smislu člana 488. stav 1. ZKP-a dostavio javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća o kojoj nije obaveštavao javnog tužioca i branioca, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke. Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta, sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.A. je neosnovan.
Branilac okrivljenog M.A. u zahtevu navodi da iz pobijanih presuda ne proizilazi uzročno posledična veza između radnji okrivljenog i nastanka štetne posledice po imovinu oštećenog, da se u radnjama okrivljenog ne stiču obeležja krivičnog dela iz člana 208. stav 1. KZ, za koje je oglašen krivim i da se u konkretnom slučaju radi o građanskopravnom odnosu, pa su pobijane presude donete uz povrede zakona iz člana 439. tačka 1. i 2. ZKP. Nadalje, branilac okrivljenog M.A. navodi da DŽ.B. ne može imati svojstvo oštećenog lica u ovom krivičnom postupku, jer nije vlasnik vozila i nema pravo da proda vozilo, pa samim tim nema pravo ni da imovinsko pravni zahtev ostvaruje u parničnom postupku, a koje pravo su mu dali prvostepeni i drugostepeni sud, na koji način su učinili povredu zakona iz člana 441. stav 3. ZKP.
Odredbom člana 2. stav 1. tačka 11. ZKP propisano je da je oštećeni lice čije je lično ili imovinsko pravo krivičnim delom povređeno ili ugroženo.
Okrivljeni M.A. je u nameri da sebi pribavi protivpravnu imovinsku korist, doveo u zabludu oštećenog DŽ.B. i naveo ga da na štetu svoje imovine preda putničko vozilo marke „...“ registarski broj ... po osnovu ugovora o kupoprodaji broj 164/10 od 08.11.2010. godine, pa je u vreme na način i na mestu bliže opisano u izreci prvostepene presude, naneo štetu oštećenom DŽ.B., koji je predmetno vozilo koristio na osnovu Ovlašćenja datog od vlasnika vozila S.S. od 06.09.2010. godine. Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda DŽ.B. u smislu člana 2. stav 1. tačka 11. ZKP predstavlja lice koje je oštećeno izvršenjem krivičnog dela prevare učinjenog od strane okrivljenog M.A., obzirom da je vozilo koje je predmet izvršenja ovog krivičnog dela držao na osnovu ovlašćenja vlasnika vozila, i samim tim za vozilo bio odgovoran vlasniku, i kao takav ima pravo na podnošenje imovinsko pravnog zahteva, dok su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.A. kojima se ukazuje na povredu zakona iz člana 441. stav 3. ZKP, neosnovani.
Ostale navode iznete u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.A. Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim. Naime, navode sadržane u zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog M.A. isticao je i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, pa je drugostepeni sud našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i u obrazloženju presude je dao jasne i dovoljne razloge da se u radnjama okrivljenog M.A. stiču svi subjektivi i objektivni elementi krivičnog dela za koje je oglašen krivim, koje Vrhovni kasacioni sud u svemu prihvata, i u smislu člana 491. stav 2. ZKP na njih upućuje.
Iz napred navedenih razloga, doneta je odluka kao u izreci na osnovu odredbe člana 491. st. 1. i 2. ZKP.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Tatjana Milenković, s.r. Dragiša Đorđević, s.r.