
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 481/2016
26.04.2016. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zorana Tatalovića, predsednika veća, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević- Tomić, Sonje Pavlović i Milunke Cvetković, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom postupku protiv okrivljenog S.J., zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 3. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.J., advokata T.K., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Nišu Kž1 br.430/15 od 13.10.2015. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž3 br.3/16 od 03.02.2016. godine, u sednici veća održanoj dana 26.04.2016. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.J., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Nišu Kž1 br.430/15 od 13.10.2015. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž3 br.3/16 od 03.02.2016. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Nišu Kž1 br.430/15 od 13.10.2015. godine godine okrivljeni S.J. oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 3. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ za koje je osuđen na novčanu kaznu u određenom iznosu od 100.000,00 dinara koju je dužan da plati u roku do 6 meseci od dana pravnosnažnosti presude i određeno da ako okrivljeni novčanu kaznu ne plati u određenom roku sud će istu zameniti kaznom zatvora tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora.
Istom presudom prema okrivljenom S.J. izrečena je mera bezbednosti zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od tri meseca, računajući od dana pravnosnažnosti presude, a okrivljeni je obavezan da na ime sudskog paušala plati 5.000,00 dinara i na ime troškova krivičnog postupka 31.293.000,00 dinara u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude pod prenjom prinudnog izvršenja, dok je oštećeni radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućen na parnicu.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž3 br.3/16 od 03.02.2016. godine u stavu prvom odbačena je kao neblagovremena žalba branioca okrivljenog S.J., advokata T.K. izjavljena protiv presude Višeg suda u Nišu Kž1 br.430/15 od 13.10.2015. godine dok je u stavu drugom odbijena kao neosnovana žalba branioca okrivljenog S.J., advokata M.M., a presuda Višeg suda u Nišu Kž1 br.430/15 od 13.10.2015. godine je potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog S.J., advokat T.K., zbog povrede zakona iz člana 451. ZKP sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine presudu Apelacionog suda u Nišu Kž3 br.3/16 od 03.02.2016. godine i predmet vrati ovome sudu na ponovno odlučivanje po žalbi branioca okrivljenog M.M. i dopuni žalbe branioca okrivljenog T.K., a da se izvršenje pravnosnažne presude odloži.
Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća razmotrio spise predmeta, sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.J., advokata T.K., pa je našao:
Zahtev je nedozvoljen.
Odredbom člana 485. ZKP propisani su razlozi za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti od strane lica ovlašćenih za podnošenja zahteva (član 483. stav 1. ZKP), pa je između ostalih, u članu 485. stav 1. tačka 1. ZKP kao razlog predviđena povreda zakona.
Članom 485. stav 4. istog Zakonika propisano je da okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti zbog taksativno nabrojanih povreda tog zakonika, učinjenih u prvostepenom postupku i postupku pred apelacionim sudom.
Pravo okrivljenog za podnošenje zahteva zbog povrede zakona je po stavu Vrhovnog kasacionog suda shodno navedenoj zakonskoj odredbi, ograničeno na povrede koje su taksativno navedene u stavu 4. člana 485. ZKP. Prema tome, okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povreda tog zakonika: član 74, član 438. stav 1. tačka 1.) i 4.) i tačka 7.) do 10.) i stav 2. tačka 1.), član 439. tačka 1.) do 3.) i član 441. st. 3. i 4. učinjenih u prvostepenom postupku i postupku pred apelacionim sudom.
U zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.J. koji je podnet u skladu sa odredbom člana 483. stav 3. ZKP, kao osnov podnošenja zahteva navedena je povreda člana 451. ZKP u žalbenom postupku.
Navedena povreda međutim, po stavu Vrhovnog kasacionog suda ne predstavlja zakonski razlog u okviru povreda nabrojanih u članu 485. stav 4. ZKP zbog koga bi okrivljeni, kao ovlašćeno lice, mogao podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, a kako osim ovog razloga u zahtevu nije naveden nijedan drugi razlog koji bi mogao biti predmet pobijanja zakonitosti odluke u opsegu koji ZKP u članu 485. stav 4. taksativno nabraja, zahtev je ocenjen kao nedozvoljen.
Postupajući na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2. u vezi člana 485. stav 4. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je odbacio kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.J.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Tatjana Milenković, s.r. Zoran Tatalović, s.r.