Rev 23/2016 izdržavanje dece

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 23/2016
20.04.2016. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Zvezdane Lutovac i Jelene Borovac, članova veća, u parnici tužilje maloletne A.S. iz B., koju zastupa zakonska zastupnica majka T.M., iz B., čiji je punomoćnik D.S., advokat iz B., protiv tuženog S.S.1 iz V., čije je punomoćnik S.T. advokat iz B., radi izdržavanja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 515/15 od 07.10.2015. godine, u sednici veća održanoj 20.04.2016. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 515/15 od 07.10.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 1223/14 od 09.06.2015. godine stavom prvim izreke odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tuženi da na ime svog doprinosa za njeno izdržavanje plaća mesečno iznos od 7.000,00 dinara, počev od dana 17.09.2012. godine, kao dana podnošenja tužbe pa ubuduće dok za to budu ispunjeni zakonski uslovi, islatom na ruke zakonskoj zastupnici maloletne tužilje majci T.M., kao neosnovan. Stavom drugim izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž2 515/15 od 07.10.2015. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu odredbe člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužilje nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tuženi je deda (po ocu) maloletne tužilje A.S. a otac S.S.2, koji je poslednjom pravosnažnom presudom obavezan da na ime izdržavanja maloletne tužilje plaća mesečno iznos od 10.000,00 dinara počev od 27.02.2012.godine, pa ubuduće. On je direktor preduzeća za trgovinu i usluge T.t.S. DOO V. koje je u blokadi od 09.02.2011. godine. Institut za medicinu rada Srbije dana 25.05.2015. godine je konstatovao da kod njega postoji bitno i trajno umanjenje radne sposobnosti za sva fizička opterećenja i naprezanja, a duže vreme iz razloga što mu je radna sposobnost bitno i trajno umanjena od biroa na ime naknade prima mesečni iznos od 17.000,00 do 21.000,00 dinara. Živi sa roditeljima u njihovoj kući i ne učestvuje u podmirenju troškova. Zakonska zastupnica tužilje živi zajedno sa maloletnom tužiljom i svojom majkom u stanu koje je njeno vlasništvo. Zaposlena je u STR V. na poslovima prodavca i ostvaruje mesečno zaradu u iznosu od oko 22.000,00 dinara a nekad radi prekovremeno kada može da zaradi još 5.000,00 dinara mesečno. Majka zakonske zastupnice tužilje prima porodičnu penziju u mesečnom iznosu od oko 40.000,00 dinara. Maloletna tužilja u avgustu puni ... godina, zdravo je dete i završava ... razred osnovne škole. Tuženi je u invalidskoj penziji sa mesečnim primanjima od 40.702,00 dinara i sam podmiruje troškove stanovanja, s obzirom da mu je supruga nezaposlena i da ima obavezu da isplaćuje kredit u mesečnom iznosu od 11.600,00 dinara. Takođe je utvrđeno da otac maloletne tužilje, a sin tuženog neredovno plaća izdržavanje za maloletnu tužilju i to od naknade koju dobija za bolovanje u čemu u finansijski pomaže otac, ovde tuženi.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su i o stanovištu ovog suda, pravilno primenili materijalno pravo kada su zaključili da nisu ispunjeni uslovi za „srodničko“ izdržavanje i pravilno odlučili kad su odbili tužbeni zahtev tužilje, u smislu odredbe člana 154. stav 2. Porodičnog zakona.

Prema članu 8 Porodičnog zakona, izdržavanje je pravo i dužnost članova porodice određenih ovim zakonom. Članom 154. stav 2. Porodičnog zakona je propisano da maloletno dete ima pravo na izdržavanje od drugih krvnih srodnika u pravoj ushodnoj liniji, ako roditelji nisu živi i nemaju dovoljno sredstava za izdržavanje.

Za obavezivanje krvnih srodnika prema citiranoj zakonskoj odredbi potrebno da je ispunjen jedan od dva uslova: da roditelji nemaju dovoljno sredstava za izdržavanje ili da nisu živi. Maloletna tužilja, osim majke sa kojom živi, ima i drugog roditelja -oca koji je obavezan da doprinosi njenom izdržavanju. Mogućnosti roditelja da doprinose izdržavanju maloletne dece ocenjuju se kroz utvrđivanje sposobnosti roditelja za zaposlenja (ukoliko nisu zaposleni), a ukoliko su roditelji zaposleni, kolika primanja ostvaruju, da li poseduju imovinu koja se vodi na njihovo ime, koliki su prihodi od te imovine, da li imaju obavezu izdržavanja drugih lica pored obaveze izdržavanja maloletne dece, kolika je i kakva sposobnost roditelja da se bave dodatnim poslovima radi ostvarivanja odgovarajućih prihoda, kolike su potrebe samih roditelja. Iako je ocu tužilje radna sposobnost bitno i trajno umanjena ali samo za određene vrste poslova,za sada nema uslova da na njegovo mesto kao dužnik izdržavanja stupi njegov otac, odnosno deda tužilje, jer se otac ne može osloboditi obaveza izdržavanja maloletnog deteta u situaciji kada ima dovoljno sredstava za izdržavanje.

Neosnovani su revizijski navodi o pogrešnoj primeni materijalnog prava. Naime, da bi srodnici maloletnog deteta bili obavezani da doprinose njegovom izdržavanju, potrebno je da se utvrdi da li su iscrpljene sve mogućnosti ostvarivanja izdržavanja od strane roditelja, u ovom slučaju oca maloletne tužilje koji je presudom obavezan na izdržavanje i da li postoje naročito opravdavajući razlozi za obavezivanje srodnika, u ovom slučaju dede tužilje, kao i u čemu bi se oni ogledali. U konkretnom slučaju nisu iscrpljene mogućnosti ostvarivanja izdržavanja od strane oca, s obzirom da otac, koji je obavezan, doprinosi izdržavanju maloletne tužilje, iako neredovno (s obzirom da je nezaposlen), a nije izgubio u potpunosti radnu sposobnost; pa ne postoje drugi opravdavajući razlozi da se njegova obaveza izdržavanja prenese na njegovog oca, što su sve pravilno zaključili nižestepeni sudovi.

U ostalim navodima u reviziji tužilje u pretežnom delu se napada utvrđeno činjenično stanje iz kog razloga se revizija ne može izjaviti shodno čl.407 stav 3 ZPP.

Pravilna je i odluka o troškovima postupka, doneta na osnovu člana 153 ZPP u vezi člana 207 Porodičnog zakona.

Na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci presude.

Predsednik veća - sudija

Predrag Trifunović,s.r.