Rev2 1435/2015 povreda radne obaveze

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1435/2015
24.03.2016. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Zvezdane Lutovac i Jelene Borovac, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje S.M. iz S.B., čiji je punomoćnik B.L., advokat iz S.B., protiv tužene Specijalne bolnice za nespecifične plućne bolesti S.B. iz S.B., čiji je zastupnik G.LJ., advokat iz Z., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 456/14 od 08.04.2015. godine, u sednici održanoj 24.03.2016. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 456/14 od 08.04.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Pravnosnažnom presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 456/14 od 08.04.2015. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Zaječaru – Sudska jedinica u Soko Banji P1 146/12 od 04.04.2012. godine, ispravljena rešenjem istog suda pod istim brojem od 17.12.2013. godine. Tom ispravljenom prvostepenom presudom, stavom prvim izreke, poništena je kao nezakonita odluka tužene br. 01-2963/1 od 01.12.2010. godine, a tužena obavezana da tužilju vrati na rad, na radno mesto više medicinske sestre i naknadi joj troškove postupka od 79.500,00 dinara. Stavom drugim izreke, tužilji su dosuđeni troškovi žalbenog postupka od 27.000,00 dinara, a zahtev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilja je dala odgovor ne reviziju, sa predlogom da se revizija odbije kao neosnovana.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. ZPP, u vezi člana 506. stav 2. ZPP (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11, 55/14), pa je našao da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti, a ni bitna povreda iz člana 374. stav 1. ovog Zakona koja je učinjena u postupku pred drugostepenim sudom. Suprotno tvrdnji revidenata drugostepeni sud je ocenio sve žalbene navode od odlučnog značaja i presuda se može sa sigurnošću ispitati.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužilja je kod tužene Specijalne bolnice obavljala poslove više medicinske sestre. Njoj je, rešenjem direktora od 01.12.2010. godine, otkazan ugovor o radu sa pripadajućim aneksima i utvrđeno da joj radni odnos prestaje sa 03.12.2010. godine, odnosno danom dostavljanja rešenja, zato što je svojom krivicom učinila povredu radne obaveze iz člana 23. alineja 19. Ugovora o radu o uređivanju prava i obaveze iz radnog odnosa, jer je u periodu od 02.07.2010. godine do 05.07.2010. godine propustila da pacijentu V.S. da terapiju na koji način je izvršila propust u terapiji i nezi bolesnika koji ima neposredne posledice po zdravstveno stanje pacijenta. Zbog učinjene povrede rešenjem direktora tužene od 02.09.2010. godine tužilji je određeno privremeno udaljenje sa rada u trajanju do tri meseca. U postupku je utvrđeno da je neposredni rukovodilac tužilje Dr S.Đ., načelnik Odeljenja, 07.07.2010. godine i 09.07.2010. godine podnela prijave protiv tužilje, a direktor je 11.08.2010. godine obrazovao komisiju na osnovu člana 22. Statuta tuženog u kojoj je odluci naveo da je komisija dužna da, nakon utvrđivanja svih činjenica koje se tiču krivice tužilje kao zaposlene zbog povrede radne obaveze, dostavi direktoru izveštaj sa predlogom mera. Komisija je svoj izveštaj direktoru dostavila 30.11.2010. godine. Pre donošenja pobijanog rešenja o otkazu, tužilja je upozorena na postojanje razlogaza otkaz, a upozorenje je dostavljeno i nadležnom sindikatu. Prema utvrđenom činjeničnom stanju u drugostepenom postupku, dana 01.07.2010. godine, kod tuženog je primljena pacijentkinja S.V.. Ordinirajući doktor – S.Đ. nije upisala u istoriju bolesti, niti u terapijsku listu -terapiju koju treba dati pacijentu. Doktorka nije obavestila odeljensku sestru, ovde tužilju o terapiji pacijenta, tako da u vremenu od 02.07. – 05.07.2010. godine, S.V. nije data terapija, ali ta okolnost nije uzrokovala posledice na njeno zdravstveno stanje.

Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su usvojili tužbeni zahtev i poništili pobijano rešenje, smatrajući da tužilja nije učinila povredu radne obaveze koja joj je pobijanim rešenjem stavljena na teret.

I po stanovištu Vrhovnog kasacionog suda, pobijano rešenje je nezakonito, ali iz drugih materijalno-pravnih razloga.

Pobijanim rešenjem direktora tužene od 01.12.2010.godine, tužilji je otkazan ugovor o radu, na osnovu člana 179. tačka 2. Zakona o radu, zbog povrede radne obaveze koju je učinila u periodu od 02. do 05.07.2010. godine.

Neposredni rukovodilac tužilje je 07.07.2010. godine i 09.07.2010. godine, direktoru podnela predlog za utvrđivanje povrede radne obaveze zaposlene.

Prema odredbi člana 184. stav 1. Zakona o radu, otkaz ugovora o radu iz člana 179. tačka 1), 2), 3), 5) i 6) ovog Zakona, poslodavac može dati zaposlenom u roku od tri meseca od dana saznanja za činjenice koje su osnov za davanje otkaza, odnosno u roku od šest meseci od dana nastupanja činjenica koje su osnov za davanje otkaza.

Kako je poslodavac za činjenice o učinjenoj povredi koje su mu poslužile kao osnov za davanje otkaza na osnovu čl.179.tačka 2.ZOR-a, saznao 07.odnosno 09.07.2010. godine, a pobijano rešenje o otkazu doneo 01.12.2010. godine, po proteku roka od tri meseca iz člana 184. stav 1. Zakona o radu, nastupila je objektivna zastarelost za njegovo donošenje, što pobijano rešenje čini nezakonitim.

Pravna posledica nezakonite odluke poslodavca kojom je zaposlenom otkazan ugovor o radu je reintegracija zaposlenog, o čemu je, kao o sporednom tužbenom zahtevu, odlučeno pravilnom primenom čl. 191.stav 1. Zakona o radu.

Na osnovu člana 414. stav 1. ZPP Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci presude.

Predsednik veća - sudija

Predrag Trifunović,s.r.