Rev2 577/2016 tehnološki višak

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 577/2016
07.04.2016. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Snežane Andrejević, predsednika veća, Biserke Živanović i Božidara Vujičića, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca Z.Ž. iz K., čiji je punomoćnik M.S., advokat iz K., protiv tuženog Z.T. AD iz K., radi poništaja rešenja o prestanku radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3014/14 od 23.09.2015. godine, u sednici veća održanoj 07.04.2016. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca Z.Ž. iz K., izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3014/14 od 23.09.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu P1 1488/13 od 25.03.2014. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev, pa je poništeno rešenje tuženog broj 77-08/09 od 13.08.2009. godine kao nezakonito i obavezan je tuženi da tužioca vrati na rad, a stavom drugim izreke je obavezan tuženi da tužiocu na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 262.500,00 dinara.

Apelacioni sud u Kragujevcu je presudom Gž1 3014/14 od 23.09.2015. godine, stavom prvim izreke, ukinuo prvostepenu presudu. Stavom drugim izreke je odbio kao neosnovan tužbeni zahtev za poništaj osporenog rešenja tuženog i zahtev za vraćanje na rad, a stavom trećim izreke je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tužilac je blagovremeno preko punomoćnika izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11, 55/14), koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 2. tog zakona i utvrdio da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koji Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio u radnom odnosu kod tuženog na neodređeno vreme, raspoređen na radno mesto vozača I. Poslovi tog radnog mesta su se pre svega sastojali u upravljanju teretnim vozilima, a po potrebi i u upravljanju putničkim motornim vozilima. Tuženi je 26.01.2009. godine doneo Program rešavanja viška zaposlenih kojim je uvedena mera nepunog radnog vremena, ali ne kraćeg od polovine punog radnog vremena prema svim zaposlenima, sa ciljem izbegavanja otkazivanja ugovora o radu zaposlenima kod tuženog. Utvrđeno je da je tuženi repromaterijal nabavljao od inostranih dobavljača, a veći broj svojih proizvoda je prodavao inostranim kupcima, pa kako nije raspolagao adekvatnim kamionom, tuženi je angažovao špeditere. Nakon donošenja ovog programa, kod tuženog je došlo do smanjenja obima posla, pa je Upravni odbor tuženog 27.05.2009. godine doneo Odluku kojom je utvrđeno da je potrebno sprovesti postupak iskazivanja viška od 15 zaposlenih, a o pokretanju postupka utvrđivanja viška zaposlenih, pripremi i izradi predloga programa za rešavanje viška obaveštena je Nacionalna služba za zapošljavanje, Ministarstvo rada i socijalne politike, kao i sindikati tuženog. Upravni odbor tuženog je odlukom od 30.06.2009. godine doneo predlog programa rešavanja viška zaposlenih kojim je utvrđeno da je zbog organizacionih promena kod tuženog prestala potreba za radom 15 zaposlenih među kojima i za radom tužioca. Naime, broj izvršilaca radnog mesta vozača I je sa 2 izvršioca smanjen na jednog izvršioca. Navedenim predlogom su utvrđeni kriterijumi određeni Opštim kolektivnim ugovorom i članom 90. Pravilnika o radu, a konstatovano je da donošenjem novog Programa rešavanja viška zaposlenih ne prestaje da važi Program rešavanja viška zaposlenih od 26.01.2009. godine i ovaj predlog je dostavljen Nacionalnoj službi za zapošljavanje i reprezentativnim sindikatima tuženog. Prema oceni Nacionalne službe za zapošljavanje – Filijale u K. od 10.07.2009. godine, zaposlenima za čijim radom je prestala potreba nije bilo moguće obezbediti ni jedno od prava utvrđenih članom 154. i 155. Zakona o radu. Upravni odbor tuženog je odlukom od 13.07.2009. godine potvrdio Program rešavanja viška zaposlenih sadržan u Odluci Upravnog odbora od 30.06.2009. godine. Osporenim rešenjem tuženog od 13.08.2009. godine, tužiocu je prestao radni odnos sa danom 25.08.2009. godine zbog organizacionih promena prouzrokovanih nedostatkom – smanjenjem obima posla, zbog čega je prestala potreba za njegovim radom uz isplatu otpremnine. Pri tome, cenjen je tužiočev rad i rad zaposlenog na istom radnom mestu, pa kako su rezultati njegovog rada bili lošiji od tog radnika, koji je ocenjen sa ukupnom oceno 38 a tužilac sa ukupnom ocenom 25, tužiocu je prestao radni odnos. Utvrđeno je i da je tužilac nakon donošenja osporenog rešenja stekao pravo na starosnu penziju.

Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je nižestepeni sud zaključio da je neosnovan tužbeni zahtev, s obzirom da u postupku donošenja pobijanog rešenja tuženi nije povredio proceduru utvrđivanja viška zaposlenih. Naime, zbog organizacionih promena kod tuženog prestala je potreba za radom 15 zaposlenih, među kojima i za radom tužioca, pri čemu nije bilo moguće obezbediti im ni jedno od prava utvrđenih članom 154. i 155. Zakona o radu, što je utvrđeno i ocenom Programa rešavanja viška zaposlenih od strane Nacionalne službe za zapošljavanje od 10.07.2009. godine. Stoga je pravilna ocena nižestepenog suda da je tužiocu zakonito prestao radni odnos na osnovu člana 179. tačka 9. Zakona o radu, uz prethodnu primenu kriterijuma iz Opšteg kolektivnog ugovora koji je u to vreme bio na snazi i Pravilnika o radu tuženog i isplatu otpremnine saglasno članu 158. Zakona o radu. Sledom rečenog, revident neosnovano ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava zbog pravilnog zaključka drugostepenog suda o zakonitoj proceduri otkaza, a nakon primene kriterijuma za utvrđivanje tužiočevog statusa tehnološkog viška.

Ostalim navodima revizije se ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane drugostepene presude, pa je na osnovu odredbe člana 414. stav 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Snežana Andrejević,s.r.