
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1677/2015
12.05.2016. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Snežane Andrejević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici iz radnog odnosa L.M. iz B., čiji je punomoćnik N.Ž., advokat iz B., protiv tuženog RTB B. G. RBB d.o.o. B. u restrukturiranju, radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu i vraćanju na rad, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenu protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 br. 739/15 od 27.05.2015.godine, u sednici veća održanoj dana 12.05.2016.godine, doneo je
R E Š E NJ E
UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Nišu Gž1 br. 739/15 od 27.05.2015.godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Boru P1 161/14 od 13.03.2015.godine, stavom prvim izreke, odbijen je zahtev tužioca kojim je tražio da se utvrdi da je njegov radni odnos zasnovan na određeno vreme kod tuženog prerastao u radni odnos na neodređeno vreme na poslovima „KV bravara“ u rudniku C., pogon Flotacija V.K. počev od 28.12.2011.godine, i da se obaveže tuženi da to prizna, i tužioca primi na rad na radno mesto KV bravara rudnika C., broj radnog mesta …, pogona Flotacija V.K. ili drugo radno mesto koje odgovara njegovoj školskoj spremi, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se poništi kao nezakonito i nepravilno rešenje tuženog o prestanku radnog odnosa tužioca doneto pod brojem 126/3979 od 15.11.2013.godine, kao neosnovan. Stavom trećim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.
Apelacioni sud u Nišu presudom Gž1 br. 739/15 od 27.05.2015.godine, stavom prvim izreke preinačio je presudu Osnovnog suda u Boru P1 br. 161/14 od 13.03.2015.godine tako što je usvojio tužbeni zahtev tužioca i utvrdio da je radni odnos tužioca zasnovan na određeno vreme prerastao u radni odnos na neodređeno vreme kod tuženog, te poništio kao nezakonito rešenje tuženog btroj 126/3979 od 15.11.2013.godine kojim je tužiocu prestao radni odnos otkazom ugovora o radu, a tuženi obavezan da tužioca vrati na rad na radno mesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 139.500,00 dinara, u roku od 8 dana od dana prijema presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Protiv navedene presude Apelacionog suda u Nišu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju iz svih zakonskih razloga.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku i ocenio da je revizija tuženog osnovana.
U postupku pred nižestepenim sudovima nije učinjena bitna povreda postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužilac sa tuženim zaključio u periodu od 28.12.2011.godine do 27.12.2012.godine četiri ugovora o radu na određeno vreme u trajanju od po 3 meseca (ukupno 12. meseci) radi obavljanja istih poslova, na istom radnom mestu, odnosno obavljanja poslova KV bravara rudnika C.. Nakon isteka poslednjeg zaključenog ugovora o radu 15.11.2013.godine tužilac nastavlja sa radom kod istog poslodavca i 19.12.2012.godine po osnovu zaključunog ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova broj 126/747-746 za period od 28.12.2012.godine do 15.02.2013.godine, radi obavljanja istovrsnih poslova, poslova KV bravara u rudniku C..
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je odbio zahtev tužioca da se utvrdi da je radni odnos tužioca zasnovan kod tuženog na određeno vreme prerastao u radni odnos na neodređeno vreme na poslovima KV bravara počev od 28.12.2011.godine, te da je tuženi u obavezi da to prizna i tužioca primi na rad na navedeno radno mesto ili drugo radno mesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, s obzirom da tužilac nije nastavljao sa radom u trajanju dužem od 5 radnih dana po isteku 12 meseci, te da nisu bili ispunjeni uslovi da radni odnos tužioca zasnovan na određno vreme preraste u radni odnos na neodređeno vreme u smislu člana 37. stav 4. Zakona o radu.
Drugostepeni sud rešavajući po žalbi tužioca preinačio je prvostepenu presudu i usvojio tužbeni zahtev tužioca. Svoju odluku obrazlaže navodima da je po isteku perioda od 12 meseci po osnovu sukcesivno zaključenih ugovora o radu na određeno vreme tužilac nastavio da radi kod istog poslodavca na istovrsnim poslovima duže od 5 radnih dana po osnovu ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova, te bez obzira na drugačiji osnov, odnosno naziv ugovora, zaključuje da su bili ispunjeni uslovi za preobražaj radnog odnosa tužioca, s obzirom da je nastavio da radi kod istog poslodavca na istim poslovima, a u smislu člana 37. stav 4. Zakona o radu.
Revizijom tuženog osnovano se ukazuje da razlozi drugostepenog suda su nejasni i da zbog pogrešne primene materijalnog prava činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno.
Radni odnos zasniva se ugovorom o radu koji zaključuje zaposlenih i poslodavac i smatra se da je on zaključen kada ga potpišu zaposleni i poslodavac (član 30. Zakona o radu „Službeni glasnik RS“ br. 24/05 i 61/05). Prema navedenoj odredbi zakona proizilazi da je ugovor o radu formalan, jer se zaključuje u pismenom obliku, da je dvostrano teretan i komutativan, ali je u cilju sprečavanja zloupotrebe na tržištu član 32. stav 2. Zakona o radu utvrđeno da poslodavac sa zaposlenim ako ne zaključi ugovor o radu u skladu sa stavom 1., smatraće se da je zaposleni zasnovao radni odnosn a neodređeno vreme danom stupanja na rad. Ova pravna fikcija omogućuje da radni odnos nastane i bez zaključenja ugovora u pisanom obliku, s tim što je za primenu dovoljno da je radnik stupio na rad, sa čime se ima upodobiti nastavak rada po isteku prethodnog ugovora bez zaključenja ugovora, pa se smatra da je danom početka rada, odnosno nastavka rada bez zaključenja ugovora zasnovao radni odnos na neodređeno vreme. U konkretnom slučaju, tužilac je radio kod tuženog u režimu radnog odnosa na određeno vreme, počev od 28.12.2011.godine do 27.12.2012.godine, po osnovu četiri ugovora o radu zaključenih na određeno vreme u trajanju po 3 meseca, ukupno 12 meseci, i to radi obavljanja istih poslova na istom radnom mestu, odnosno poslova KV bravara u istoj radnoj jedinici. Nakon toga dana 19.12.2012.godine, tuženi sa tužiocem kao nezaposlenim licem zaključuje ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova za period od 28.12.2012.godine do 15.02.2013.godine. Predmet ovog ugovora bilo je obavljanje poslova KV bravara u istoj radnoj jedinici C..
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, poslodavac i zaposleni mogu da zaključe više sukcesivnih ugovora na određeno vreme, sa istim poslovima, čije ukupno trajanje neprekidno ili sa prekidima kraćim od 30 dana ne može da bude duže od 12 meseci, osim zamene odsutnog radnika. Ukoliko poslodavac i zaposleni zaključe ugovor o radu na određeno vreme po isteku roka od 12 meseci na istovrsnim poslovima, a zaposleni radi duže od 5 radnih dana, stiču se uslovi za prerastanje radnog odnosa u radni odnos na neodređeno vreme.
Međutim, u provedenom postupku nižestepeni sud se nije izjasnio o pravnom dejstvu ugovora o privremenim i povremenim poslovima koji je tuženi zaključio sa tužiocem nakon isteka poslednjeg zaključenog ugovora o radu na određeno vreme. Posebno kada se ima u vidu da je od strane tužioca izostalo da pred nadležnim sudom zahteva ocenu zakonitosti ugovora o privremenim i povremenim poslovima koji je tužioca zaključio sa tuženim, a što je po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda od odlučnog značaja za odluku o osnovanosti tužbenog zahteva u pogledu ispunjenosti uslova za preobražaj radnog odnosa tužioca u radni odnos na neodređeno vreme kod tuženog.
Kako drugostepeni sud ove okolnosti nije cenio, za sada se ne može ispitati pravilnost pobijane drugostepene presude. U ponovnom postupku drugostepeni sud će doneti pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku u skladu sa primedbama na koje je ukazano ovim rešenjem.
Na osnovu izloženog, revizijski sud je odlučio u granicama svojih ovlašćenja, pa je primenom člana 407. stav 2. ZPP ukinuo drugostepenu presudu i predmet ustupio Apelacionom sudu u Nišu na ponovno suđenje u smislu odredbe člana 6. tačka 1. Zakona o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštava („Službeni glasnik RS“ br. 101/2013).
Predsednik veća – sudija
Snežana Andrejević,s.r.