Kzz 257/2016

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 257/2016
24.03.2016. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Gorana Čavline, Dragana Aćimovića i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Ivanom Trkuljom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Đ.R., zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevima za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog Đ.R., advokata I.R. i M.L., podnetim protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Somboru K 17/15 od 30.06.2015. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 799/15 od 24.11.2015. godine, u sednici veća održanoj 24.03.2016. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Đ.R., advokata M.L., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Somboru K 17/15 od 30.06.2015. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 799/15 od 24.11.2015. godine, u odnosu na povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) i člana 439. tačka 1) ZKP, dok se u preostalom delu zahtev ovog branioca, kao i zahtev branioca okrivljenog advokata I.R. u celosti ODBACUJU kao nedozvoljeni.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Somboru K 17/15 od 30.06.2015. godine okrivljeni Đ.R. je oglašen krivim da je izvršio krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest meseci u koju će mu se uračunati vreme provedeno u pritvoru počev od 30.05.2014. godine do 04.09.2014. godine. Prema okrivljenom Đ.R. izrečena je i mera bezbednosti oduzimanja opojne droge amfetamin, koja je preostala nakon izvršenog veštačenja i određeno je da će se ista nakon pravnosnažnosti presude ustupiti Policijskoj upravi Sombor radi komisijskog uništavanja. Okrivljeni je obavezan da na ime paušala sudu plati iznos od 7.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 799/15 od 24.11.2015. godine delimičnim usvajanjem žalbe branioca okrivljenog Đ.R., preinačena je presuda Višeg suda u Somboru K 17/15 od 30.06.2015. godine u delu odluke o krivičnoj sankciji, tako što je Apelacioni sud u Novom Sadu okrivljenog Đ.R. zbog krivičnog dela iz člana 246. stav 1. KZ osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, dok je u preostalom delu žalba branioca okrivljenog odbijena kao neosnovana, a prvostepena presuda u nepreinačenom delu je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahteve za zaštitu zakonitosti su blagovremeno podneli:

-branilac okrivljenog Đ.R., advokat I.R., u smislu člana 485. stav 4. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači pobijane presude i okrivljenog Đ.R. oslobodi od optužbe da je izvršio krivično delo neovlašćeno stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ;

-branilac okrivljenog Đ.R., advokat M.L., u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine pobijane presude ili da iste preinači i okrivljenog oslobodi od optužbe.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP, dostavio primerke zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branilaca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih su podneti zahtevi za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevima, našao:

Branilac okrivljenog, advokat M.L., u zahtevu za zaštitu zakonitosti najpre ističe da je pobijanim presudama povređen krivični zakon u smislu člana 439. tačka 1) ZKP, budući da se u radnjama okrivljenog ne stiču obeležja predmetnog krivičnog dela iz člana 246. stav 1. KZ, a s obzirom na to da se u izreci prvostepene presude ne navodi odredba propisa kojim je pronađena supstanca amfetamin proglašena za opojnu drogu, pri čemu je u prvostepenoj presudi dat jedan opis radnje izvršenja krivičnog dela iz čijeg sadržaja je nemoguće utvrditi u čemu se to konkretno u radnjama okrivljenog stiču obeležja predmetnog krivičnog dela.

Međutim, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, iz izreke pobijane pravnosnažne presude Višeg suda u Somboru proizilaze sva bitna obeležja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ, odnosno proizilazi da je okrivljeni kritičnom prilikom u stanju uračunljivosti, svestan svog dela, da je ono zabranjeno i hteo je njegovo izvršenje, neovlašćeno prenosio radi prodaje opojnu drogu amfetamin zvanu „Spid“, ukupne neto težine 161,93 grama, koji je na osnovu Pravilnika o utvrđivanju spiska psihoaktivnih kontrolisanih supstanci (''Službeni glasnik RS'' br. 28/13) proglašen za opojnu drogu, pri čemu je blanketno biće predmetnog krivičnog dela u dovoljnoj meri određena i jasno opredeljivanjem vrste i količine opojne droge te u tom smislu ne stoje navodi branioca okrivljenog da je u izreci pobijane prvostepene presude bilo neophodno navesti propis kojim je amfetamin proglašen za opojnu drogu.

Iz iznetih razloga, po oceni ovog suda, neosnovano branilac okrivljenog Đ.R., advokat M.L. u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP.

Pored toga, branilac advokat M.L. u zahtevu ističe da se pobijane presude zasnivaju na dokazima na kojima se po odredbama Zakonika o krivičnom postupku ne mogu zasnovati, odnosno da su donete uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP. U vezi sa istaknutom povredom branilac navodi da je u predmetnom krivičnom postupku ispitan kao svedok Z.S., kog nije predložila niti odbrana niti tužilaštvo, već je pozvan od strane postupajućeg suda, a protiv kog svedoka se vodi krivični postupak pred Višim sudom u Somboru po optužnici VJT Sombor Kt 144/12 od 04.02.2013. godine zbog krivičnog dela iz člana 246. stav 1. KZ i za koje delo je navedeni svedok nepravnosnažnom presudom Višeg suda u Somboru oglašen krivim. Branilac ističe da prvostepeni sud kao dokaz u postupku koristi označenu optužnicu i nepravnosnažnu presudu koje se tiču svedoka Z.S., a što nadalje koristi prilikom izvođenja zaključka vezano za radnje koje je preduzimao okrivljeni Đ.R.

Kako nižestepeni sudovi tokom dokaznog postupka kao dokaz nisu izvodili uvid u optužnicu Višeg javnog tužioca u Somboru Kt 144/12 od 04.02.2013. godine, kao i uvid u nepravnosnažnu presudu Višeg suda u Somboru K 6/13 od 04.03.2014. godine, već su na zakonom predviđen način, u smislu člana 15. stav 4. ZKP, izveli dokaz ispitivanjem svedoka Z.S., to su izneti navodi branioca okrivljenog da se pobijane presude zanivaju na nezakonitim dokazima u smislu člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP od strane ovog suda ocenjeni kao neosnovani.

Pored toga, branilac advokat M.L. u zahtevu ističe i to da se drugostepeni sud u obrazloženju presude uopšte nije bavio žalbenim navodima i nije odgovorio ni na jednu primedbu iznetu u žalbi na prvostepenu presudu, a kojim navodima branilac okrivljenog ukazuje na povredu zakona iz člana 460. ZKP, što nije zakonski razlog predviđen članom 485. stav 4. ZKP zbog kojeg okrivljeni preko branioca može podneti ovaj vanredni pravni lek, a iz kojih razloga je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog Đ.R., advokata M.L., u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.

Branilac okrivljenog Đ.R., advokat I.R. u zahtevu ističe da pobijane presude nisu izrađene u smislu člana 428. stav 8. ZKP i da se u prvostepenoj presudi samo prepričavaju izvedeni dokazi, čemu se pridružuje i drugostepeni sud koji takođe koristi „metodu isključivog prepričavanja izvedenih dokaza“. Pored toga, ovaj branilac, u zahtevu ističe i da je izreka pobijane ostepene presude nerazumljiva, odnosno da je ista doneta uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP (u zahtevu pogrešno označeno kao član 368. stav 1. tačka 11) ZKP), kao i da se prvostepena presuda zasniva na bitnoj povredi odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, jer su u obrazloženju presude dati nejasni i protivrečni razlozi o odlučnim činjenicama, a zbog čega je presuda morala biti ukinuta. Nadalje, branilac ističe da u konkretnom slučaju nije ispoštovan član 15. stav 2. ZKP koji propisuje da je teret dokazivanja optužbe na tužiocu, te da nižestepeni sudovi nisu dokaze cenili u smislu člana 16. st. 3, 4. i 5. i člana 419. ZKP.

Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja u postupku ima u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka, zbog povrede zakona iz čl. 15. stav 2, 16. st. 3, 4. i 5, 419. stav 2, 428. stav 8, 438. stav 1. tačka 11) i stav 2. tačka 2) ZKP, to je Vrhovni kasacioni sud, zahtev branioca okrivljenog, advokata I.R., u ovim delovima ocenio kao nedozvoljen.

Branilac okrivljenog Đ.R., advokat I.R., u uvodu zahteva ističe i povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, ali kako u obrazloženju zahteva ne navodi nijedan razlog zbog kojeg smatra da je pobijanim presudama učinjena navedena povreda zakona, to je Vrhovni kasacioni sud ocenio da zahtev branioca okrivljenog advokata I.R. u ovom delu nema zakonom propisan sadržaj u smislu člana 484. ZKP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ove presude, u odnosu na odbijajući deo na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP u delu u kojem je zahteve odbacio kao nedozvoljene i na osnovu člana 487. stav 1. tačka 3) u vezi člana 484. ZKP u delu u kojem je zahtev branioca okrivljenog, advokata I.R., odbacio jer nema zakonom propisan sadržaj.

Zapisničar - savetnik                                                                                                           Predsednik veća - sudija

Ivana Trkulja Veselinović,s.r.                                                                                       Janko Lazarević,s.r.