
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 732/2016
29.06.2016. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Gorana Čavline, Dragana Aćimovića i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Ivanom Trkuljom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog P.M., zbog krivičnog dela ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 289. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog P.M., advokata I.T., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Užicu K 4/16 od 15.03.2016. godine i Višeg suda u Užicu Kž1 37/16 od 05.05.2016. godine, u sednici veća održanoj 29.06.2016. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog P.M., advokata I.T., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Užicu K 4/16 od 15.03.2016. godine i Višeg suda u Užicu Kž1 37/16 od 05.05.2016. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Užicu K 4/16 od 15.03.2016. godine, okrivljeni P.M. je oglašen krivim da je izvršio krivično delo ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ, za koje mu je izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri meseca i istovremeno određeno da se navedena kazna neće izvršiti ako okrivljeni za vreme od jedne godine od pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo. Oštećeni N.N. je radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućen na parnični postupak. Okrivljeni je obavezan da na ime paušala sudu plati iznos od 5.000,00 dinara, u roku od 15 dana od pravnosnažnosti presude, pod pretnjom izvršenja.
Presudom Višeg suda u Užicu Kž1 37/16 od 05.05.2016. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog P.M., a presuda Osnovnog suda u Užicu K 4/16 od 15.03.2016. godine je potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti je blagovremeno podneo branilac okrivljenog P.M., advokat I.T., zbog povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 7) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovu odluku ili da pobijane presude preinači tako što će optužni predlog koji je podnet protiv okrivljenog odbaciti.
Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP, dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.
Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da su pobijane presude donete uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 7) ZKP, jer u konkretnom slučaju nije postojala optužba ovlašćenog javnog tužioca. Naime, branilac ističe da je optužni predlog u ovom predmetu nije podnet od strane ovlašćenog lica iz razloga jer je optužni predlog potpisao V.V., lice kojem je u vreme podnošenja optužnog predloga sudu 04.01.2016. godine prestala funkcija javnog tužioca.
Iz spisa predmeta proizilazi da je Osnovni javni tužilac u Užicu V.V. sačinio i potpisao 17.12.2015. godine optužni predlog Kto 504/15, a da je optužni predlog primljen u Osnovnom sudu u Užicu 04.01.2016. godine, te da je radnje u postupku javni tužilac preduzimao preko tužilačkog saradnika, budući da se u konkretnom slučaju radi o krivičnom delu za koje je propisana novčana kazna ili zatvor do jedne godine.
Polazeći od navedenog, po oceni ovog suda, a kako je u trenutku sačinjavanja predmetnog optužnog akta Osnovni javni tužilac u Užicu bio V.V. koji je isti akt i potpisao, te imajući u vidu činjenicu da je predmetni optužni akt zastupan od strane Osnovnog javnog tužioca u Užicu i da su radnje preduzimane od strane tužilačkog saradnika u skladu sa članom 48. ZKP, to u konkretnom slučaju nije došlo do bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 7), kako to neosnovano u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje branilac okrivljenog. Pri čemu je bez uticaja na postojanje navedene bitne povrede odredaba krivičnog postupka činjenica da u trenutku kada je optužni akt primljen u Osnovnom sudu u Užicu, V.V. više nije bio Osnovni javni tužilac u Užicu, budući da je on u trenutku sačinjavanja optužnog akta imao to svojstvo i da je optužba do kraja postupka zastupana od strane ovlašćenog tužioca koji je radnje u predmetnom postupku preduzimao u skladu sa Zakonikom o krivičnom postupku.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar - savetnik Predsednik veća - sudija
Ivana Trkulja Veselinović, s.r. Janko Lazarević, s.r.