Rev 126/2016 obligaciono pravo; odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne delatnosti

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 126/2016
09.03.2016. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Jelene Borovac i Zvezdane Lutovac, članova veća, u parnici tužilaca S.S.1, N.S., mldb. S.S.2 i mldb. S.S.3, svi iz V., mldb. tužioce zastupa zakonski zastupnik, otac N.S., čiji je zajednički punomoćnik S.L., advokat u N.S., protiv tuženog Operator distributivnog sistema EPS D. D.O.O. B. (kao pravni sledbenik privrednog društva za distribuciju električne energije E. D.O.O. N.S.), koga zastupa M.M.R., advokat u N.B. i tuženog Akcionarskog društva za prenos i distribuciju gasa G. f. A.D. S.P., koga zastupa R.P., advokat u S.P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji svih parničnih stranaka, izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu broj Gž 2257/15 od 24.09.2015. godine, u sednici veća 09.03.2016. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBACUJE SE revizija tuženih izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu broj Gž 2257/15 od 24.09.2015. godine u odnosu na tužilju S.S.1, N.S. i mldb. tužioca S.S.2.

ODBIJA SE revizija tuženih kao neosnovana izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu broj Gž 2257/15 od 24.09.2015. godine u odnosu na tužilju mldb. S.S.3.

PREINAČUJE SE presuda Apelacionog suda u Novom Sadu broj Gž 2257/15 od 24.09.2015. godine, tako što se ODBIJA žalba tuženih i POTVRĐUJE presuda Višeg suda u Novom Sadu broj P 272/2012 od 01.06.2015. godine u usvajajućem delu.

U preostalom delu revizija tužilaca S.S.1, mldb. S.S.2 i mldb. S.S.3 SE ODBIJA.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Novom Sadu broj P 272/2012 od 01.06.2015. godine delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilaca, pa su obavezani tuženi da solidarno isplate tužilji S.S.1 na ime naknade nematerijalne štete i to za duševne bolove zbog umanjenja opšte životne aktivnosti 1.500.000,00 dinara, za pretrpljene fizičke bolove 1.000.000,00 dinara, za pretrpljeni strah 1.000.000,00 dinara, za duševne bolove zbog naruženosti 1.200.000,00 dinara, kao i na ime naknade štete za duševne bolove zbog naročito teškog invaliditeta dece mldb. S.S.2 i mldb. S.S.3 iznose od po 1.000.000,00 dinara, što ukupno čini iznos od 6.700.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana, dok je u preostalom delu od dosuđenih pa do traženih iznosa njen tužbeni zahtev odbijen. Obavezani su tuženi da mldb. S.S.2 solidarno isplate na ime naknade nematerijalne štete i to za duševne bolove zbog umanjenja opšte životne aktivnosti 1.800.000,00 dinara, za pretrpljene fizičke bolove 1.200.000,00 dinara, za pretrpljeni strah 1.500.000,00 dinara, za duševne bolove zbog naruženosti 1.700.000,00 dinara, za duševne bolove zbog naročito teškog invaliditeta majke S.S.3 iznos od 1.000.000,00 dinara, što sve ukupno iznosi 7.200.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od presuđenja, pa do konačne isplate, u roku od 15 dana, dok je deo tužbenog zahteva preko dosuđenih iznosa pa do traženih iznosa odbijen kao neosnovan. Obavezani su tuženi da solidarno isplate mldb. tužilji S.S.3 na ime naknade namaterijalne štete za duševne bolove zbog umanjenja opšte životne aktivnosti 2.500.000,00 dinara, za pretrprljene fizičke bolove 1.800.000,00 dinara, za pretrprljeni strah 1.500.000,00 dinara, za duševne bolove zbog naruženosti 2.800.000,00 dinara, za duševne bolove zbog naročito teškog invaliditeta majke S.S.1 1.000.000,00 dinara, što sve ukupno čini iznos od 9.600.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od presuđenja pa do isplate u roku od 15 dana, dok je tužbeni zahtev preko dosuđenih, a do traženih iznosa odbijen kao neosnovan. Obavezani su tuženi da solidarno tužiocu N.S. isplate na ime naknade nematerijalne štete za duševne bolove zbog naročito teškog invaliditeta vanbračne supruge S.S.1 i naročito teškog invaliditeta dece mldb. S.S.2 i mldb. S.S.3 iznose od po 1.000.000,00 dinara, odnosno ukupno 3.000.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenje pa do isplate u roku od 15 dana. Obavezani su tuženi da solidarno isplate tužilji S.S.1 i tužiocu N.S. naknadu materijalne štete za troškove lečenja u iznosu od 216.159,47 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja, pa do isplate, u roku od 15 dana. Obavezani su tuženi da tužiocima solidarno na ime troškova parničnog postupka isplate iznos od 1.825.250,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana, a tužioci su oslobođeni plaćanja obaveza sudskih taksi u ovoj parnici.

Apelacioni sud u Novom Sadu je presudom broj Gž 2257/15 od 24.09.2015. godine, žalbe tužilaca i tuženih delimično uvažio, a delimično odbio, pa je naznačenu presudu Višeg suda u Novom Sadu potvrdio u odbijajućem delu odluke o naknadi nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove, straha, duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti i duševne bolove zbog naruženosti za tužioce S.S.1, mldb. S.S.2 i mldb. S.S.3 /stav 3, 5 i 7 izreke), u delu kojim je odlučeno o naknade materijalne štete na ime troškova lečenja (stav 9 izreke), te u pobijanom usvajajućem delu iz stava 2 izreke za dosuđeni iznos tužilji S.S.1 za iznos od 500.000,00 dinara na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove, za iznos od 700.000,00 dinara za pretrpljeni strah, za iznos od 1.500.000,00 dinara na ime naknade za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, za iznos od 600.000,00 dinara na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.06.2015. godine do isplate; u usvajajućem delu stava 4 izreke za dosuđeni iznos mldb. tužiocu S.S.2 za iznos od 500.000,00 dinara na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove, za iznos od 700.000,00 dinara za pretrpljeni strah, za iznos od 1.300.000,00 dinara na ime naknade za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, za iznos od 1.000.000,00 dinara na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.06.2015. godine do isplate; u usvajajućem delu iz stava 6 izreke za dosuđeni iznos mldb. tužilji S.S.3 za iznos od 800.000,00 dinara na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove, za iznos od 800.000,00 dinara za pretrpljeni strah, za iznos od 2.000.000,00 dinara na ime naknade za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, za iznos od 1.500.000,00 dinara na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.06.2015. godine do isplate. Trećim stavom izreke je preinačio naznačenu presudu u preostalom usvajajućem delu iz stava 2, 4 i 6 izreke, tako što je odbio tužbeni zahtev tužilaca 1, 3, i 4 reda za isplatu iznosa na ime naknade nematerijalne štete i to: tužilji S.S.1 za iznos od 500.000,00 dinara na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove, za iznos od 300.000,00 dinara za pretrpljeni strah, za iznos od 600.000,00 dinara na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti; u pobijanom delu iz četvrtog stava izreke za mldb. S.S.2 za dosuđeni iznos od 700.000,00 dinara na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove, za iznos od 800.000,00 dinara za pretrpljeni strah, za iznos od 500.000,00 dinara na ime naknade za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, iznos od 700.000,00 dinara na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti; u pobijanom delu iz šestog stava izreke za mldb. tužilju S.S.3 za dosuđeni iznos od 1.000.000,00 dinara na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove, za iznos od 700.000,00 dinara za pretrpljeni strah, za iznos od 500.000,00 dinara na ime naknade za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, iznos od 1.300.000,00 dinara na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.06.2015. godine do isplate. Četvrtim stavom izreke je ukinuta presuda Višeg suda u delu kojim je odlučeno o isplati naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog naročito teškog invaliditeta tužiocima S.S.1, mldb. S.S.2 i mldb. S.S.3 i (odnosno deo stava 2, 4 i 6 izreke) i tužiocu N.S. (stav 8 izreke) kao i u delu kojim je odlučeno o troškovima postupka (stav 10 izreke) i u tom delu se predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Protiv pravnosnažne presude apelacionog suda tužioci S.S.1, mldb. S.S.2 i mldb. S.S.3 su izjavili blagovremenu reviziju zbog pogreše primene materijalnog prava i bitne povrede parničnog postupka.

Tuženi su izjavili blagovremenu reviziju zbog pogreše primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je razmotrio revizije parničnih stranaka na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku, pa je ocenio da revizija tuženih nije dozvoljena u odnosu na tužioce S.S.1, N.S. i mldb. S.S.2, a da nije osnovana u odnosu na tužilju mldb. S.S.3, dok je reviziju tužilaca ocenio kao delimično osnovanom.

U postupku pred nižestepenim sudovima nije učinjena bitna povreda parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti. U reviziji tužilaca se ne ukazuje na kakve druge povrede parničnog postupka, mada je revizija izjavljena i iz ovog revizijskog razloga.

U postupku pred nižestepenim sudovima je utvrđeno da su tužioci S.S.1 i N.S. dugogodišnji vanbračni partneri, a da su mldb. tužioci S.S.2 i S.S.3 njihova deca rođeni u toj vanbračnoj zajednici. Žive u V. u porodičnoj kući oca tužioca Z.S., u kojoj je 13.09.2010. godine oko 06,05 časova došlo do eksplozije gasa. Eksplozija je izazvala požar u spavaćoj uličnoj sobi kuće u kojoj su u momentu eksplozije spavali tužioci S.S.1, mldb. S.S.2 i mldb. S.S.3. Tužilac N.S. je startovao motor na automobilu koji je bio parkiran ispred kuće, čije su svećice proizvele varnicu koja je inicirala eksploziju gasa u spoljašnjem prostoru, a što se prenelo na gas akumuliran u spavaćoj sobi. Od eksplozije je razbijen prozor kuće, a stvari iz kuće su odbačene u spoljašnji okolni prostor, nastao je požar u kojem su tužioci S.S.1, mldb. S.S.2 i mldb. S.S.3 pretrpeli teške telesne povrede opasne po život.

U neposrednoj blizini objekta nije bilo zapaljivih tečnosti i materija. Porodična kuća je izgrađena 1980. godine kada je priključena monofazna struja, ali je tom prilikom postavljen podzemni kabl koji je bio predviđen za trofaznu struju, a koja je naknadno priključena u toku 2008. godine, tako što je E. priključila navedeni već instalirani trofazni kabl. E. je nadležna za kućne priključke od 01.02.2007. godine, a pre toga su sami potrošači angažovali ovlašćene izvođače radova za tu vrstu poslova. Ispred kuće na označenoj adresi prolazi podzemni magistralni gasovod, koji je propisno izgrađen na osnovu građevinske dozvole Pokrajinskog sekretarijata za privredu od 19.07.1991. godine. Ugovor između distributera G.-f. A.D. i potrošača Z.S. (oca tužioca N.S.), je zaključen 09.03.2006. godine. Kontrola ispravnosti kućne gasne instalacije je izvršena 10.06.2010. godine i tada nisu kontatovane bilo kakve nepravilnosti na unutrašnjoj gasnoj instalaciji. Veštačenjem je utvrđeno da je trofazni napojni kabl za napajanje kuće električnom energijom postavljen pre nego što je postavljen gasni vod i u vreme postavljanja nije ni bio priključen na distributivnu mrežu. Najverovatnije da je prilikom kopanja gasnog priključka za distributivnu mrežu, izvođač radova na gasovodu prekinuo trofazni kabl i izvršio spajanje pomoću kablovske spojnice. Do eksplozije je došlo na taj način što je poluetilenski priključni gasni cevovod u direktnom kontaktu sa napojnim trofaznim kablom, koji se ukrštao ispod njega, a što nije bilo propisano. Vertikalno rastojanje na mestu ukrštanja mora da bude najmanje 20 cm. Loše izvedena kablovska spojnica je bila uzročnik topljenja gasnog cevododa iz kojeg je gas dospeo u atmosveru i do sobe u kojoj se dogodila eksplozija. Trasa spoljne i unutrašnje gasne instalacije je izvedena u skladu sa projektnim rešenjem, a gasni priključni cevovod je izveden po trasi ucrtanoj u projektu. Obaveza je distributera gasa da jednom godišnje kontroliše kućnu gasnu instalaciju. Do štetnog događaja nije bilo nikakvih prijava kvarova na gasnim i električnim instalacijama u kući tužilaca i oko nje. Kritičnom prilikom peć u sobi u kojoj se desila eksplozija nije bila uključena i nije se koristio zemni gas za grejanje prostorija obzirom da nije bilo potrebe zbog ugodne spoljašnje temperature (13.09.2010. godine). Upotreba gasne instalacije odobrena je rešenjem od 03.03.2006. godine, a odobrenje za priključenje na trofazni priključak je vlasnik dobio 01.12.2008. godine. Nakon nezgode 01.11.2010. godine sačinjen je izveštaj od strane drugotuženog o tehničkoj kontroli ispravnosti unutrašnje gasne instalacije i to dve peći, šporeta, dva čepovna priključka, pri čemu je konstatovano da je stanje instalacija zadovoljavajuće, odnosno da nema curenja gasa u ispitivanoj instalaciji posle eksplozije.

Tužilja S.S.1 (rođena …. godine) je zadobila teške telesne povrede opasne po život i to: opekotina glave, vrata, donjih i gornjih ekstremiteta i obostrano sedalne i slabinske regije, delom parcijalne, a delom pune debljine kože. Opekotine su obuhvatile 27 % površine kože. Bolnički je lečena do 15.11.2010. godine, izvršene su tri operacije u opštoj anesteziji. Kao posledica povreda je zaostalo umanjenje životne aktivnosti od ukupno 65 %, a ogleda se u umanjenoj pokretljivosti vratnog dela, nemogućnosti formiranja pesnice, umanjenoj snazi obe šake i bržeg zamaranja i promenama na psihološkom planu nastalim kao posledica štetnog događaja (na vratu je zadebljana i pigmentisana koža, mimika gornje i srednje trećine lica je u celosti umanjena, koža na oba uha je istanjena u celosti). Naruženost tužilje je visokog stepena, jer ima brojne ožiljke na izloženim delovima tela. Trpela je bolove i strah najvećeg i potom srednjeg intenziteta u dugom trajanju.

Mldb. S.S.2 (rođen …. godine) je zadobio teške telesne povrede opasne po život, a pri bolničkom zbrinjavanju su mu konstatovane opekotine glave i vrata, ramena, desne nadlaktice i podlaktice, levog lakta, obe šake, leve natkolenice, potkolenice, kolena i desnog stopala, kao i gornjih i donjih ekstremiteta, ukupne telesne površine 10 %. Mldb. tužilac je trpeo inhaltorne povrede disajnih puteva, pa je 27.09.2010. godine operisan kada mu je urađena i transplantacija kože, a zatim je na plastičnoj hirurgiji ponovo operisan 22.10.2010. godine da bi bio otpušten 08.11.2010. godine na kućno lečenje, a potom je sprovedena rehabilitacija. U maju 2011. godine je još jednom operisan. Ukupno umanjenje njegove životne aktivnosti iznosi 60 % zbog posledica koje su zaostale, a to su: ožiljno deformirajuće oštećenje lica praćeno funkcionalnim smetnjama, kao i oštećenja ušnih školjki zbog čega umanjenje životne aktivnosti po tom osnovu iznosi 20 %. Po osnovu ograničenog odmicanja prstiju desne šake umanjenje iznosi 8 %. Po osnovu smanjene pokretljivosti leve šake i ruke umanjenje iznosi 6 %, dok na levoj i desnoj nozi oštećenje kože postoji u procentu od 9 %. Kod tužioca je zaostala inhalatorna povreda disajnih puteva, što je za posledicu imalo umanjenje životne aktivnosti od 10 % po psihijatrijskom osnovu. Mldb. tužilac je trpeo primarni i sekundarni strah, bolove najvišeg i visokog stepena u dogom trajanju. Trpi duševne bolove zbog naruženosti kao osećanja nesigurnosti i neprihvatanja od strane vršnjaka.

Mldb. S.S.3 (rođena .... godine) u štetnom događaju je zadobila teške telesne povrede opasne po život. Prilikom prijema u bolnici je zadržana na mehaničkoj ventilaciji, a 17.09.2010. godine je operisana kada joj je urađeno odstranjenje devitalizovane kože. Povređeni su joj disajni putevi, došlo je do pneumonije i atelektaze pluća. Dve nedelje nakon povređivanja je skinuta sa aparata, a 29.09.2010. godine je izvršena operacija pokrivanja defekata na koži, kao i 22.10.2010. godine. Lečila se rehabilitacijom, a potom ambulantno, da bi 10.07.2010. godine ponovo bila podvrgnuta plastičnoj hirurgiji kada joj je amputiran peti prst leve šake, četvrti prst leve i četvrti i peti prst desne šake su oslobođeni ožiljaka. Opekotine kod mldb. tužilje zazimaju 11 % površine kože. Umanjenje njene životne aktivnosti iznosi 85 % (fiziološki osnov 70 %, a psihijatrijski 15 %), po osnovu ožiljno deformirajućih oštećenja vezanih za sve delove koji su zahvaćeni opekotinama i povišene anksioznosti. Kod tužilje je zaostala naruženost teškog stepena, jer ožiljci na licu deformišu nos i usta, umanjuju mimiku, nije u mogućnosti da ostvari prinudni položaj obe šake, došlo je do gubitka prsta leve šake, pa i nepravilnog rasta noktiju. Mldb. tužilja je trpela primarni i sekundarni strah, te bolove visokog i jakog intenziteta u dugom trajanju.

Na osnovu ovako utvrđenih činjenica nižestepeni sudovi su utvrdili odgovornost oba tužena za štetu koju su tužioci pretrpeli i zato su obavezali tužene na solidarnu isplatu novčanih iznosa naknada nematerijalne i materijalne štete. Prilikom dosuđenja naknada za svaki vid pretrpljene nematerijalne štete prvostepeni sud je primenjujući član 200. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima dosudio tužiocima iznose bliže određene u izreci prvostepene presude, ali je drugostepeni sud ocenio da su ti iznosi previsoko dosuđeni, pa ih je presudom preinačio i dosudio niže iznose kao što su u izreci te drugostepene presude.

Odlučujući o reviziji tužilaca Vrhovni kasacioni sud je ocenio da je njihova revizija delimično osnovana do iznosa koji im je dosudio prvostepeni sud. Vrhovni kasacioni sud je cenio povrede koje su svi tužioci pretrpeli u ovom štetnom događaju, težinu tih posledica, dužinu lečenja, operativne zahvate, rehabilitacije, dužinu i intenzitet straha kako primarnog tako i sekundarnog koje su pretrpeli, dužinu i intenzitet fizičkih bolova koje su trpeli, a potom psihičkih bolova zbog posledica u vidu naruženosti i umanjenje životne aktivnosti koje su povrede ostavile. Cenio je i uzrast svih tužilaca pogotovu mldb. dece koji su u vreme povređivanja bili stari … i … godina i koji su se nakon dovršetka lečenja i definitivnog stanja suočili sa nizom posledica sa kojima moraju da žive i prolaze kroz detinjstvo, a potom mladost i ostatak života. Tužilja S.S.1 koja je u vreme štetnog događaja imala … godine je takođe mlada osoba i zadobila je vidljive povrede koje menjaju psihički lik kao što su to veštaci utvrdili i sa kojima treba da živi do kraja života. Ceneći težinu povreda, kao i težinu posledica koje su povrede ostavile nakon dovršetka lečenja, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da je prvostepeni sud pravilno utvrdio iznose za svaki vid nematerijalne štete koju su ovi tužioci pretrpeli i ocenio je da je to realna satisfakcija za nematerijalnu štetu koju su tužioci pretrpeli. Preko tih iznosa tužioci su previsoko postavili tužbeni zahtev što je pravilno cenio i prvostepeni sud, a sa kojom ocenom je saglasan i Vrhovni kasacioni sud. Stoga je Vrhovni kasacioni sud usvojio reviziju tužioca i preinačio drugostepenu presudu na način da je odbio žalbu tuženih i potvrdio prvostepenu presudu kako u usvajajućem, tako i u odbijajućem delu za naknadu nematerijalne štete tužilaca S.S.1, mldb. S.S.2 i mldb. S.S.3.

Odlučujući o reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude drugostepenog suda u odnosu na tužbeni zahtev tužilje mldb. S.S.3, jer je samo u tom delu revizija tuženih dozvoljena, Vrhovni kasacioni sud je cenio navode koji se prvenstveno tiču osnova odgovornosti oba tužena, jer u reviziji osporavaju svoju odgovornost za nastupelu štetu, kao što su to činili i u toku prvostepenog i drugostepenog postupka. Pravilno su nižestepeni sudovi zaključili da tuženi odgovaraju za štetu po osnovu objektivne odgovornosti iz člana 173. stav 1. i 174. te 176. stav 1. u vezi člana 154. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima. Utvrđeno je da tužioci ničim nisu doprineli da do ove štete dođe, jer je proverom instalacija kako pre štetnog događaja tako i nakon njega, utvrđeno da nije bilo nikakvih kvarova na kućnim instalacijama, niti na aparatima koji rade na gasni pogon pa nema uslova za potpuno ili delimično oslobođenje od odgovornosti iz člana 127. stav 3 ZOO. Osim toga oba tužena solidarno odgovaraju za štetu po članu 206 ZOO. Utvrđeno je da u vreme štetnog događaja gasna peć koja se nalazila u spavaćoj sobi u kojoj je došlo do eksplozije je bila van upotrebe. Uzrok nastanka eksplozije, a kome je prethodilo istakanje gasa je na spoljašnjoj gasnoj i elektromreži, odnosno u podzemnim kablovima.

Neprihvatljiva je tvrdnja revidenta da nije utvrđeno kako je došlo do eksplozije, jer je na osnovu nalaza veštaka koji je prvostepeni sud prihvatio nakon pažljive ocene, utvrđeno kako je došlo do ove eksplozije. Pokretanjem, odnosno paljenjem automobila koji je bio parkiran ispred kuće stvorila se varnica, koja je u kontaktu sa gasom koji je bio prisutan u okolini izazvao eksploziju, eksplodirali su prozori na kući, gas koji je ušao i u spavaću sobu (uličnu), a u kojoj su povređeni tužioci spavali je zahvaćena požarom. Utvrđeno je da je tuženi distributer G.-f.A.D. S.P. preuzeo kompletno tehničku dokumentaciju gasne ulične mreže sa svom pratećom dokumentacijom, dozvolama, saglasnostima, ugovorima itd, pa je samim tim preuzeo i odgovornost za obavezu bezbednog i kvalitetnog snabdevanja gasom ugovornih potrošača. Izvođači radova koji su postavljali gasovod, odnosno elektrokabl nisu vodili računa o minimalnom rastojanju instalacija na mestu ukrštanja, a što je bilo predviđeno Pravilnikom o tehničkim normativima za projektovanje i polaganje distributivnog gasovoda od polietilenskih cevi, te se razvijena toplota u elektrospojnici kabela prenosila na gasnu cev i izvršilo oštećenje na zidu kroz koji je gas nekontrolisano isticao. Prekomerna temperatura, odnosno toplota koja se prenosila na gasnu polietilensku cev sa elektrospojnice je posledice tih loše izvedenih radova prilikom postavljanja spojnice.

Tužena E. D. koji je pravni sledbenik E. D.O.O. N.S. neosnovano osporava svoju pasivnu legitimaciju i doprinos nastanku štete tvrdeći da njen pravni prethodnik nije postavio kablove za trofaznu struju, da je to učinio otac drugotužioca i da stoga ovaj tuženi ne može da odgovara za štetne posledice. Međutim, utvrđeno je u postupku da je otac drugotužioca sa ovim tuženim zaključio ugovor 01.12.2008. godine kojim je izvršeno priključenje objekta kuće na distributivni elektroenergetski sistem, a koje je odobreno rešenjem od 30.04.2008. godine. To odobrenje je bilo izdato između ostalog i na osnovu zapisnika o pregledu električnih instalacija. To znači da je ovaj tuženi prihvatio postavljeni trofazni kabl i prihvatio je da takvu instalaciju priključi na distributivni elektroeenergetski sistem. Stoga su svi navodi o tome da li je ta instalacija rađena i postavljena po projektu na dovoljnoj dubini itd, bezpredmetni. Osim toga, ovim ugovorom E. se obavezala da vrši nadzor nad ugradnjom opreme, uređaja i izvođenjem radova i potvrdila je da oprema, uređaji i materijal dati u tehničkoj specifikaciji, odgovaraju propisanim standardima. Takođe je tim ugovorom predviđeno da priključak ostaje u okviru opreme E. Pravilno je prvostepeni sud cenio ugovor koji je zaključen između drugotuženog i oca N.S., Z.S., kao i odredbu člana 130. Zakona o energetici (''Službeni glasnik RS'' br. 84/2004). Revizijom ovog tuženog se osporava i pravilnost utvrđenih činjenica što je nedozvoljen revizijski razlog (člana 407. stav 2. ZPP).

Pravilno su nižestepeni sudovi usvojili tužbeni zahtev tužilaca S.S.1 i N.S. u delu koji se odnosi na naknadu materijalne štete za troškove lečenja u visini od 216.159,47 dinara, čija se pravilnost revizijama tuženih konkretnim navodima ne osporava mada je obuhvaćena revizijama.

Međutim, revizija tuženih izjavljena protiv drugostepene presude u odnosu na tužilju S.S.1, N.S. i mldb. S.S.2 nije dozvoljena.

Članom 403. stav 3. ZPP je propisano da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužilja S.S.1, N.S. i mldb. S.S.2 su obični suparničari što za posledicu ima to da se vrednost predmeta spora posebno vrednuje za svakog od njih. Tuženi revizijom pobijaju usvajući deo za tužilju S.S.1, kojoj je dosuđen ukupan iznos od 3.516.159,00 dinara, a što je protivvrednost od 31.116 evra po srednjem kursu koji je važio na dan podnošenja tužbe. Mldb.tužiocu S.S.2 je dosuđen iznos od 3.500.000,00 dinara, a što je protivvrednost od 30.973 evra. Tužiocu N.S. je dosuđen iznos od 216.159,47 dinara i to solidarno sa tužiljom S.S1.. Kako je pobijani deo presude ispod dozvoljenog cenzusa za reviziju, to revizija tuženih izjavljena protiv ovih tužilaca nije dozvoljena.

Vrhovni kasacioni sud je imajući u vidu izloženo odlučio kao u izreci na osnovu člana 416. stav 1, 414. stav 1. i 413. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Predrag Trifunović,s.r.