
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Prev 135/2016
24.06.2016. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudije Branka Stanića, kao predsednika veća, sudije Gordane Ajnšpiler-Popović i sudije Branislave Apostolović, kao članova veća, u pravnoj stvari tužioca 1. D.S. iz B., … …, 2. M.C. iz B., … … i 3. S.D. iz B., … …, čiji je zajednički punomoćnik D.S.O., advokat iz B., … …, protiv tuženog F.p. a.d. B., … …, u postupku po reviziji tužilaca protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 7275//15 od 10.02.2016.godine, na sednici veća održanoj dana 24.06.2016.godine, donosi
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilaca izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 7275/15 od 10.02.2016.godine.
ODBIJA SE zahtev tužilaca za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Privrednog suda u Beogradu P br. 233/2015 od 15.09.2015. godine, odbijen je tužbeni zahtev kojim je D.S. iz B. tražio da se poništi rešenje tuženog F.p. a.d. B., broj 4136 od 11.02.2013.godine, te da se obaveže tuženi da prvotužioca vrati na rad i rasporedi na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima, kao neosnovan. Odbijen je takođe tužbeni zahtev drugotužioca M.C. koja je tražila da se poništi rešenje tuženog broj 43566 od 11.12.2012.godine, te da se obaveže tuženi da je vrati na rad i rasporedi na poslove koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi, znanju i sposobnosima, kao neosnovan. Odbijen je takođe i tužbeni zahtev trećetužioca da se poništi rešenje tuženog broj 2721 od 29.01.2013.godine, te da se obaveže tuženi da ga vrati na rad i rasporedi na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima, kao neosnovan. U pogledu troškova rešeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
U postupku po žalbi tužilaca Privredni apelacioni sud je presudom Pž 7275/15 od 10.02.2016.godine, odbio žalbu tužilaca kao neosnovanu i potvrdio presudu Privrednog suda u Beogradu P br. 233/15 od 15.09.2015.godine.
Protiv drugostepene presude tužioci su izjavili blagovremenu i dozvoljenu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao revizijom pobijanu drugostepenu presudu na način propisan članom 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 i „Službeni glasnik RS“ br. 55/14) i odlučio da revizija tužilaca nije osnovana.
Predmet tužbenog zahteva tužilaca je da se proglasi da je nezakonito rešenje kojim je njihov poslodavac F.p. – tuženi otkazao ugovor o radu tužiocima, te da se kao posledica navedenog obaveže tuženi da ih vrati na rad.
Prvotužilac je prema utvrđenom činjeničnom stanju imao zaključen ugovor o radu sa tuženim broj 175 od 01.11.2004.godine, drugotužilac ugovor broj 193 od 01.01.2004.godine i trećetužilac broj 186 od 01.11.2004.godine. Rešenjem Trgovinskog suda u Beogradu broj 91/09 od 21.04.2009.godine, pokrenut je stečajni postupak nad tuženim i rešenjem istog suda od 18.01.2011.godine konstatovano je da je usvojen predloženi plan reorganizacije. Prvotužilac je bio u radnom odnosu kod tuženog do 13.02.2013.godine, drugotužilac do 12.12.2012.godine, a trećetužilac do 31.01.2013.godine, jer im je po rešenjima čija se pravilnost osporava tuženi odnosno, ovlašćeno lice tuženog, raskinuo radni odnos. Direktor tuženog je otkazala ugovor o radu sa pripadajućim aneksima prvotužiocu sa obrazloženjem da se radi o realizaciji plana reorganizacije kojim je predviđena optimalizacija broja zaposlenih, smanjenjem njihovog broja, kao i drugo i trećetužiocu. Predmet tužbenog zahteva je poništaj navedenih rešenja o prestanku radnog odnosa.
Prvostepeni sud je smatrajući da se u konkretnoj situaciji na stečaj poslodavca F.p. primenjuje Zakon o stečajnom postupku, koji predviđa da se stečaj obustavlja tek po okončanju sprovođenja Plana reorganizacije, te da je stoga u periodu davanja otkaza ugovora o radu F.p. odnosno tuženi i dalje bio u stečaju, odbio tužbene zahteva nalazeći da je otvaranje stečaja u smislu samog Zakona o stečaju otkazni razlog, te da s obzirom na nastupanje navedene okolnosti, ovlašćeno lice može otkazati ugovore o radu. Ovo stanovište podržao je i Privredni apelacioni sud odbijajući žalbe tužilaca i potvrđujući prvostepenu odluku, jer Zakon o stečajnom postupku predstavlja leh specialis u odnosu na Zakon o radu, pa stoga u situaciji kada je nad poslodavcem otvoren stečajni postupak, imaju se primeniti i u pogledu otkazivanja ugovora o radu odredbe navedenog zakona, a ne odredbe Zakona o radu. Kako je prema odredbama Zakona o stečajnom postupku stečaj u toku sve dok se ne sprovede usvojeni Plan reorganizacije, jer se isti tek potom obustavlja, to je i posle usvajanja Plana reorganizacije i u toku njegovog sprovođenja stečajni postupak bio u toku po Zakonu o stečajnom postupku, po kome se konkretni stečaj vodio, pa je stoga bilo osnova da se primene pravne posledice otvaranja stečajnog postupka, koje su Zakonom o stečajnom postupku regulisane tako što je predviđeno da stečaj predstavlja otkazni razlog. Pored navedenog racionalizacija i smanjenje broja zaposlenih je kao jedna od Zakonom o stečajnom postupku predviđenih mera reorganizacije predviđena planom reorganizacije, pa je stoga otkaz u konkretnom slučaju zapravo sprovođenje usvojenog Plana reorganizacije, u toku trajanja stečajnog postupka i predstavlja u suštini ponašanje stečajnog dužnika-ovde tuženog u skladu sa usvojenim planom reorganizacije, a što je i njegova izričita zakonska obaveza.
Iz navedenih razloga, lice koje je Planom reogranizacije imenovano da se stara o sprovođenju Plana reorganizacije ovlašćeno je, s obzirom da stečajni postupak i dalje traje, da sprovodi usvojeni Plan reorganizacije, odnosno mere predviđene u istom planu i obavezno da ih sprovodi na planom predviđen način, pa stoga otkaz ugovora o radu dat tužiocima u skladu sa predviđenim Planom reorganizacije, odnosno merama iz istog nije nezakonit, te je pravilno odbijen zahtev tužilaca od strane nižestepenih sudova.
Nisu osnovani revizijski navodi da je morao biti primenjen Zakon o radu u konkretnoj situaciji, jer se s obzirom da je nad tuženim otvoren postupak stečaja i da se isti sprovodio po Zakonu o stečajnom postupku, po kome stečajni postupak traje sve do sprovođenja plana reorganizacije, primenjuje Zakon o stečajnom postupku kao leh specialis, a on predviđa u članu 63. da otvaranje postupka stečaja predstavlja otkazni razlog.
Usvajanje Plana reorganizacije ne dovodi do obustave stečajnog postupka koji se vodi po Zakonu o stečajnom postupku, te su stoga neosnovani navodi revidenta da nije bilo osnova za primenu člana 63. Zakona o stečajnom postupku iz razloga što je usvojen plan reorganizacije.
Nisu takođe osnovani navodi revidenta da je nezakonit otkaz ugovora o radu u situaciji kada zaposlenom kome je dat otkaz nije isplaćena otpremnina, jer se navedeni stav odnosi na poslodavce koji redovno posluju, dok ovakva obaveza nije predviđena u slučaju otvaranja stečaja.
Iz navedenih razloga, a na osnovu člana 414. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u izreci.
Traženi troškovi revizijskog postupka se ne dosuđuju s obzirom na uspeh u postupku po reviziji.
Predsednik veća-sudija,
Branko Stanić,s.r.