
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 620/2016
28.10.2016. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milomira Nikolića, predsednika veća, Marine Govedarica i Biljane Dragojević, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Goran Milenković, advokat iz ..., protiv tuženog Preduzeća za ugostiteljstvo i turizam ''BB'' sa sedištem u ..., čiji je punomoćnik Žarko Gajić, advokat iz ..., radi utvrđenja nezakonitosti rešenja o otkazu ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2199/15 od 02.10.2015. godine, u sednici održanoj 28.10.2016. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2199/15 od 02.10.2015. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kosovskoj Mitrovici – Sudska jedinica u Štrpcu, P1 86/13 od 19.05.2015. godine, stavom I izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje, pa je poništeno kao nezakonito rešenje tuženog br. ../... od 15.05.2012. godine o otkazu ugovora o radu i prestanku radnog odnosa i obavezan tuženi da tužilju vrati na rad u radni odnos na neodređeno vreme, a na radno mesto .... Stavom II izreke, odbijen je zahtev tužilje da joj tuženi na ime neisplaćenih zarada i naknada zarada za period od avgusta 2011.godine do novembra 2012. godine isplati iznos od 270.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate. Stavom III izreke, tužilja je oslobođena plaćanja sudskih taksi. Stavom IV izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Apelacioni sud u Nišu je odlučujući o žalbama tužilje i tuženog dana 02.10.2015. godine doneo presudu Gž1 2199/15, kojom je, stavom prvim izreke, preinačio presudu Osnovnog suda u Kosovskoj Mitrovici – Sudske jedinice u Štrpcu, P1 86/13 od 19.05.2015. godine, u stavovima 1 i 4 izreke, tako što je odbio kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje da se poništi kao nezakonito rešenje tuženog br. .../... od 15.05.2012. godine o otkazu ugovora o radu i prestanku radnog odnosa i da se obaveže tuženi da tužilju vrati u radni odnos na neodređeno vreme i rasporedi je na radno mesto .... Stavom drugim izreke, odbijena je žalba tužilje kao neosnovana i potvrđena presuda Osnovnog suda u Kosovskoj Mitrovici – Sudske jedinice u Štrpcu, P1 86/13 od 19.05.2015. godine, u stavu 2 izreke, a stavom trećim izreke, tužilja je obavezana da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 102.400,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. ZPP (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.
U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka predviđena članom 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a u reviziji se ne ukazuje na neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka predviđenih članom 407. stav 1. tačka 2. ZPP, zbog kojih se revizija može izjaviti.
Utvrđeno je da je tužilja bila u radnom odnosu kod tuženog u poslovnoj jedinici ''VV'' na ..., na radnom mestu ..., na osnovu rešenja tuženog od 26.11.2004. godine i ugovora o radu od 03.03.2006. godine. Tuženi je 01.06.2011. godine doneo odluku o usvajanju predloga mera za ostvarivanje prava zaposlenih za čijim radom je prestala potreba usled najavljenog zatvaranja kolektivnog centra ''VV'' ... i u skladu sa tim doneo je odluku br. ...- ... od 01.06.2011. godine, kojom prestaje radni odnos svim zaposlenima kod tuženog sa danom 15.06.2011. godine, pa i tužilji. Odlukom tuženog o ukidanju poslova i radnih zadataka u RJ ''VV'' ..., ukinuti su poslovi i radni zadaci utvrđeni Pravilnikom o sistematizaciji od 03.07.1997. godine, a među njima i poslovi i radni zadaci .... Navedenom odlukom je predviđeno da izvršiocima na ukinutim poslovima, u skladu sa utvrđenim Predlogom mera se nudi sporazum o rešavanju prava iz radnog odnosa sa povremenim angažovanjem, davanjem otpremnine, raspoređivanjem na druge poslove i zadatke, u skladu sa potrebama iz nove sistematizacije poslova ili upućivanjem na tržište rada uz adekvatnu isplatu po ponuđenim varijantama iz predloga mera. Navedenom odlukom je predviđeno da će se na osnovu te odluke i predloga mera, kao i utvrđene sistematizacije poslova i zadataka doneti adekvatna rešenja i ponuditi aneks ugovora. Zaposleni nezadovoljni opisanim stanjem kod tuženog su na sastanku održanom 22.06.2011. godine doneli zaključke da ne priznaju rešenja i odluke tuženog i da stupaju u štrajk, prekidaju svaku komunikaciju i odbijaju sva naređenja direktora. Nakon toga, tuženi je ponudio tužilji izmenu ugovornih uslova rada ponudom od 12.01.2012. godine, kao i zaključenje aneksa ugovora o radu br. .../... od 12.01.2012. godine, i tužilji ostavio rok od 15 dana da se izjasni da li prihvata uslove koje nudi poslodavac zbog izmenjenih okolnosti usled ekonomskih teškoća, organizacionih promena te prestanka potrebe za obavljanjem poslova .... Tužilji je ponuđeno da obavlja poslove ... u istoj poslovnoj jedinici tuženog od 15.02.2012. godine, međutim, tužilja je odbila da zaključi ponuđeni aneks ugovora o radu i zbog odbijanja da potpiše aneks ugovora o radu tužilji je rešenjem tuženog br. .../... od 15.05.2012. godine otkazan ugovor o radu, a radni odnos joj je prestao sa danom 29.02.2012. godine.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, drugostepeni sud je pozivajući se na odredbe Ustava Republike Srbije (član 31.), Zakona o štrajku (odredba člana 14, 3. i 4.) i Zakona o radu (odredbe člana 171, 172. i 179. tačka 7.) usvojio žalbu tuženog i preinačio presudu prvostepenog suda u stavu prvom izreke, tako što je odbio kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje, kojim je tražila da se poništi kao nezakonito rešenje o otkazu ugovora o radu i prestanku radnog odnosa i odbio zahtev tužilje da obaveže tuženog da je vrati u radni odnos na neodređeno vreme i rasporedi na radno mesto ..., a odbio je žalbu tužilje i presudu prvostepenog suda u stavu drugom izreke, kojim je odbijen zahtev tužilje da joj tuženi isplati zaradu za period avgust 2011.- novembar 2012. godina, u iznosu od 270.000,00 dinara, sa pripadajućom kamatom, odbio i u tom delu presudu prvostepenog suda potvrdio.
Postupajući na opisani način drugostepeni sud je pravilno primenio materijalno pravo.
Pravilno je odlučio drugostepeni sud kada je našao da pobijano rešenje tuženog kojim je otkazao ugovor o radu tužilji nije nezakonito. Prema članu 179. tačka 7. Zakona o radu (''Službeni glasnik RS'' br. 24/05, 61/05, 54/09), poslodavac može dati otkaz zaposlenom ako ovaj odbije zaključenje aneksa ugovora o radu, u smislu člana 171. stav 1. tačka 1-4 ovog Zakona, a odredbom člana 171. stav 1. tačka 1-4, propisano je da poslodavac može zaposlenom da ponudi izmenu ugovorenih uslova rada, odnosno aneks ugovora radi premeštaja na drugi odgovarajući posao, zbog potreba procesa i organizacije rada (stav 1.); radi premeštaja u drugo mesto rada kod istog poslodavca u skladu sa članom 173. ovog Zakona (tačka 2.); radi upućivanja na rad na odgovarajući posao kod drugog poslodavca, u skladu sa članom 174. ovog Zakona (tačka 3.) i ako je zaposlenom koji je višak obezbedio ostvarivanje prava iz člana 155. stav 1. tačka 5. ovog Zakona (tačka 4).
U konkretnom slučaju tuženi je tužilji ponudio da zaključi novi aneks ugovora o radu iz razloga predviđenog članom 171.stav 1.tačka 1. Zakona o radu, tako što joj je ponudio da ubuduće umesto poslova ... obavlja poslove ... u istoj poslovnoj jedinici tuženog. Član 171.stav 1.tačka 1. Zakona o radu predviđa premeštaj zaposlenog na drugi odgovarajući posao, zbog potreba procesa i organizacije rada. Premeštaj može u smislu ove zakonske odredbe, da usledi samo zbog potreba procesa i organizacije rada kod istog poslodavca, a ta potreba se javlja pri uvođenju novih, odnosno ukidanju starih poslova, statusnim ili organizacionim promenama, razmeštajem zaposlenih zavisno od njihovih sposobnosti, primeni mera za unapređenje tehnologije rada i radnih postupanja, otklanjanjem uzroka zastoja u radu ili loših odnosa među zaposlenima, uvođenjem mera za bolje funkcionisanje delova sistema rada i u drugim situacijama. U navedenim prilikama zaposleni mogu biti raspoređeni na drugo radno mesto u istoj radnoj sredini.
Pod odgovarajućim poslom podrazumeva se posao za čije se obavljanje traži ista vrsta i isti stepen stručne spreme koji su utvrđeni ugovorom o radu. Tuženi je odlukom od 01.06.2011. godine ukinuo određene poslove i radne zadatke utvrđene ranijim Pravilnikom o sistematizaciji od 03.07.1997. godine i među tim poslovima našao se i posao ... koji je obavljala tužilja. Imajući u vidu ove okolnosti i činjenice pravilno je postupio tuženi kada je tužilji ponudio zaključenje aneksa ugovora o radu i predložio da tužilja u poslovnoj jedinici tuženog od 15.02.2012. godine obavlja poslove .... Tako postupajući tuženi je poštovao odredbe Zakona o radu i u svemu poštovao i odredbu člana 172. tog Zakona, jer je tužilji dostavio razloge za ponudu, odredio rok u kome bi trebalo da se izjasni i upozorio je na posledice propuštanja. Ponuda tuženog za zaključenje aneksa ugovora o radu usledila je iz opravdanih razloga, s obzirom da je kod tuženog izvršena unutrašnja reorganizacija rada i ukinuti određeni poslovi, pa i posao koji je obavljala tužilja. Ponuda je bila odgovarajuća i u pogledu tražene stručne spreme, pa kako tužilja nije prihvatila ponuđeni aneks ugovora i nije ga potpisala, pravilno je tuženi postupio kada je pozivom na odredbu člana 179. tačka 7. Zakona o radu tužilji otkazao ugovor o radu. Iz ovih razloga navodi revizije da je drugostepeni sud pogrešno primenio materijalno pravo nisu osnovani.
Drugostepeni sud je pravilno primenio materijalno pravo – odredbe Zakona o štrajku, kada je našao da tužilja nema pravo na naknadu zarade za period u kome je učestvovala u štrajku, a kako je to izričito propisano članom 14. stav 2. Zakona o štrajku.
Nisu prihvatljivi i navodi revizije kojima tužilja tvrdi da joj ponudom da obavlja poslove servirke nije ponuđen posao koji je odgovarajući u pogledu stepena njene stručne spreme. Tužilja je završila srednju ...školu (tužilja je tvrdila da ima završenu i srednju ... školu, ali dokaz na tu okolnost nije pružila), pa vrsta njene stručne spreme ne odgovara prirodi posla na kojem je bila raspoređena dok je obavljala poslove ..., za koji posao se tražila srednja škola ugostiteljskog smera. Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji tuženog od 01.06.2011. godine utvrđuje se III – IV stepen stručne spreme za radno mesto ... koje je ponuđeno tužilji, što znači da se ponuđeni posao tužilji smatra odgovarajućim u pogledu stepena stručne spreme.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je drugostepeni sud donoseći svoju odluku pravilno primenio materijalno pravo i da se navodima revizije tužilje njena zakonitost ne dovodi u sumnju. Zato je na osnovu člana 414. stav 1. ZPP odlučeno kao u izreci.
Predsednik veća-sudija
Milomir Nikolić,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić