
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 887/2017
12.09.2017. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zorana Tatalovića, predsednika veća, Radmile Dragičević Dičić, Maje Kovačević Tomić, Sonje Pavlović i Dragana Aćimovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Draganom Vuksanović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr, zbog krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 1. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog adv. Dragoslava Dimitrijevića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Leskovcu K 435/16 od 03.11.2016. godine i Višeg suda u Leskovcu Kž 53/17 od 07.02.2017. godine, u sednici veća održanoj 12.09.2017. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Leskovcu K 435/16 od 03.11.2016. godine i Višeg suda u Leskovcu Kž 53/17 od 07.02.2017. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Leskovcu K 435/16 od 03.11.2016. godine, u delu izreke pod I, okr. AA, oglašen je krivim za dva krivična dela uvreda iz člana 170. stav 1. KZ, za koja dela su mu utvrđene pojedinačne novčane kazne u iznosu od po 20.000,00 dinara i zbog krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. KZ, za koje delo mu je utvrđena pojedinačna novčana kazna u iznosu od 30.000,00 dinara, pa je osuđen na jedinstvenu novčanu kaznu u iznosu od 70.000,00 dinara koju je dužan da plati u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude, a ukoliko kaznu ne plati u ostavljenom roku, sud će istu zameniti kaznom zatvora tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora.
Istom presudom u delu izreke pod II, na osnovu člana 423. stav 1. tačka 2) ZKP, odbijena je optužba i to prema okr. AA za krivično delo laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. KZ a prema okr. BB za krivično delo teška telesna povreda iz člana 121. stav 1. KZ.
Presudom Višeg suda u Leskovcu Kž 53/17 od 07.02.2017. godine, odbijene su žalbe Osnovnog javnog tužioca, okrivljenog i njegovog branioca i prvostepena presuda potvrđena, osim u pogledu odluke o troškovima krivičnog postupka.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda branilac okrivljenog AA, adv. Dragoslav Dimitrijević, podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti, zbog povrede zakona iz člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439 tačka 1), 2) i 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP, kao i zbog povređenog ili uskraćenog ljudskog prava i slobode zajemčenog Ustavom ili Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud utvrdi da je zahtev za zaštitu zakonitosti osnovan i navedene presude preinači donošenjem oslobađajuće ili odbijajuće presude ili da obe presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća razmotrio spise predmeta, pa je našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA je nedozvoljen.
Odredbom člana 483. stav 1. ZKP, propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti mogu podneti Republički javni tužilac, okrivljeni i njegov branilac, a odredbom člana 483. stav 3. ZKP predviđeno je da zahtev za zaštitu zakonitosti okrivljeni može podneti isključivo preko branioca.
Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za podnošenje (član 485. stav 1.), a u slučaju iz člana 485. stav 1. tačka 2) i 3) ZKP mora se dostaviti i odluka Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava.
Odredbom člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, a stavom 4. navedenog člana predviđeni su uslovi pod kojima okrivljeni preko svog branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, a to je učinjeno taksativnim nabrajanjem povrede zakona koje mogu biti učinjene u postupku pred prvostepenim i žalbenim sudom – član 74, član 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4. ZKP.
Branilac okrivljenog prvi deo obrazloženja zahteva piše u svojstvu punomoćnika oštećenog AA, u odnosu na deo presude koji se odnosi na okrivljenog BB, a oštećeni, pa time ni njegov punomoćnik, shodno citiranoj odredbi člana 483. ZKP ne spada u krug lica ovlašćenih za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti.
Iako branilac okr. AA kao razlog podnošenja zahteva navodi sve povrede koje su taksativno navedene u odredbi člana 485. stav 4. ZKP, a koje predstavljaju zakonom dozvoljene razloge za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, u obrazloženju zahteva ne obrazlaže u čemu se navedene povrede sastoje, već opširno polemiše sa ocenom sudova o izvedenim dokazima, iznosi sopstvenu ocenu istih i svoje viđenje kritičnog događaja, čime u suštini osporava činjenično stanje utvrđeno prvostepenom i potvrđeno drugostepenom presudom, a činjenično stanje, u smislu citirane odredbe člana 485. stav 4. ZKP, ne predstavlja zakonom dozvoljen razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog sredstva.
Nazjad, branilac u zahtevu navodi da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari odnosno povredi načela ne bis in idem, čime ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1. ZKP. Međutim, Vrhovni kasacioni sud se nije upuštao u ocenu postojanja navedene povrede, imajući u vidu da branilac u obrazloženju zahteva navodi da je prema okrivljenom okončan prekršajni postupak zbog protivpravnih radnji koje je preduzeo 28.04.2012. godine, a u konkretnom slučaju, krivični postupak vođen je za radnje izvršene 07.10.2013. godine.
Kako branilac okrivljenog u zahtevu ukazuje da su okrivljenom povređena prava garantovana Ustavom i Evropskim konvencijama o zaštiti ljudskih prava, a pri tom ne prilaže odluku Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava, što je obaveza podnosioca zahteva u smislu citirane odredbe člana 484. ZKP, to zahtev za zaštitu zakonitosti u ovom delu nema propisani sadržaj.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 484. i 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Dragana Vuksanović,s.r. Zoran Tatalović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić