Kzz 969/2018 odbačaj; neovlašćeno lice

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 969/2018
10.09.2018. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Radoslava Petrovića, Miroljuba Tomića, Sonje Pavlović i Zorana Tatalovića, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene AA, zbog krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika i dr., odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, advokata Radisava Vlaškovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 973/15 od 23.09.2015. godine i Kž3 21/17 od 13.09.2017. godine, u sednici veća održanoj dana 10.09.2018. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, podnet protiv pravnosnažnih presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 973/15 od 23.09.2015. godine i Kž3 21/17 od 13.09.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 973/15 od 23.09.2015. godine, usvajanjem žalbe Višeg javnog tužioca u Kragujevcu preinačena je presuda Višeg suda u Kragujevcu K 37/14 od 10.07.2015. godine, tako što je okrivljena AA, oglašena krivom za produženo krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 61. KZ, za koje joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset meseci i za krivično delo zloupotreba ovlašćenja u privredi iz člana 238. stav 1. tačka 4. KZ za koje joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri meseca, pa je osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, te je određeno da će se ista izvršiti tako što će je okrivljena izdržavati u prostorijama u kojima stanuje koje ne sme napuštati osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, i da će sud, ukoliko okrivljena jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova, samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u zavodu za izvršenje kazne zatvora. Istom presudom okrivljena je obavezana da plati sudu na ime paušala iznos od 20.000,00 dinara u roku od 15 dana od prijema odluke pod pretnjom prinudnog izvršenja kao i troškove krivičnog postupka nastale pred prvostepenim sudom, čiju visinu će utvrditi prvostepeni sud posebnim rešenjem shodno odredbama člana 262. stav 2. i člana 264. ZKP, a na osnovu odredaba člana 91. i člana 92. stav 3. KZ od BB i VV oduzeta je pribavljena imovinska korist u novčanom iznosu od 2.637.360,00 dinara dok je od PPPU „GG“ DOO ..., oduzeta imovinska korist pribavljena u novčanom iznosu od 822.204,00 dinara, pa su BB i VV, obavezani da solidarno uplate novčane iznose od 2.637.360,00 dinara, a PPPU „GG“ DOO ... da uplati novčani iznos od 822.240,00 dinara sve u korist budžeta Republike Srbije, i to u roku od 15 dana od dana prijema odluke.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž3 21/17 od 13.09.2017. godine, delimično je usvajanjem žalbi okrivljene AA, branioca okrivljene i lica od koga je oduzeta imovinska korist pribavljena krivičnim delom PPPU „GG“ preinačena presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 499/16 od 26.09.2016. godine, tako što je prema okrivljenoj AA, na osnovu člana 422. tačka 3. ZKP, odbijena optužba da je izvršila krivično delo zloupotreba ovlašćenja u privredi iz člana 238. stav 1. tačka 4. KZ, jer je u smislu člana 103. stav 1. tačka 5. i člana 104. stav 6. KZ nastupila zastarelost krivičnog gonjenja, te je u odnosu na PPPU „GG“ DOO ..., otklonjeno oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim delom iz člana 91. i 92. KZ, u iznosu od 822.240,00 dinara, dok je okrivljena za krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. KZ za koje je drugostepenom presudom oglašena krivom, osuđena na kaznu zatvora u trajanju od osam meseci, koja će se izvršiti tako što će je osuđena izdržavati u prostorijama u kojima stanuje bez primene elektronskog nadzora te je određeno da iste ne sme napuštati osim u slučajevima proipisanim zakonom koji uređuju izvršenje krivičnih sankcija i da će sud ukoliko okrivljena jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u Zavodu za izvršenje kazne zatvora. Istom presudom žalba Višeg javnog tužioca u Kragujevcu, žalba lica od kojih je oduzeta imovinska korist pribavljena krivičnim delom BB i VV i žalbe okrivljene AA i njenog branioca u ostalom delu su odbijene kao neosnovane a drugostepena presuda je u nepreinačenom delu potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti, blagovremeno je podneo branilac okrivljene AA, advokat Radisav Vlašković, zbog povrede zakona i povrede člana 438. stav 1. tačka 5) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev i pobijane presude preinači tako što će potvrditi prvostepenu presudu Višeg suda u Kragujevcu K 37/14 od 10.07.2015. godine ili da na osnovu činjenice smrti okrivljene donese presudu kojom će odbiti optužbu.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 487. stav 1. ZKP održao sednicu veća, na kojoj je razmotrio spise predmeta, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.

Odredbom člana 482. stav 1. ZKP, propisano je da protiv pravnosnažne odluke javnog tužioca ili suda ili zbog povrede odredaba postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovlašćeno lice može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti pod uslovima propisanim u tom zakoniku.

Odredbom člana 483. stav 1. ZKP, propisano je da zahtev za zaštitu zakonitosti mogu podneti Republički javni tužilac, okrivljeni i njegov branilac, dok je stavom 2. istog člana propisano da Republički javni tužilac može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti kako na štetu, tako i u korist okrivljenog, a da zahtev može podneti i nakon što je okrivljeni obuhvaćen aktom amnestije ili pomilovanja ili je nastupila zastarelost, ili je okrivljeni umro, ili je kazna u potpunosti izvršena. Stavom 3. istog člana je propisano da zahtev za zaštitu zakonitosti okrivljeni može podneti isključivo preko branioca.

Dakle, iz citiranih zakonskih odredbi jasno proizlazi da su ovlašćena lica za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka RJT, branilac i okrivljeni koji to može učiniti isključivo preko branilaca, a da u situaciji kada je okrivljeni umro – što je u predmetnom postupku slučaj, zahtev može podneti isključivo RJT.

Imajući u vidu navedeno, te činjenicu da je u konkretnom slučaju branilac okrivljene AA, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo nakon smrti okrivljene, na šta po zakonu nije ovlašćen, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je zahtev za zaštitu zakonitosti nedozvoljen.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na onosvu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 483. ZKP, doneo odluku kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                  Predsednik veća-sudija

Vesna Veselinović,s.r.                                                                                                                              Bata Cvetković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić