Kzz 1162/2018 nedozvoljeni razlozi

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1162/2018
24.10.2018. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Radmile Dragičević Dičić i Miroljuba Tomića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 1) u saizvršilaštvu, u pokušaju, u vezi sa članom 33. i članom 30. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – advokata Duška Stefanovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Valjevu 5K br.502/17 od 09.02.2018. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.413/2018 od 21.05.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 24. oktobra 2018. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Duška Stefanovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Valjevu 5K br.502/17 od 09.02.2018. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.413/2018 od 21.05.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Valjevu 5K br.502/17 od 09.02.2018. godine, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela dela teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 1) u saizvršilaštvu, u pokušaju, u vezi sa članom 33. i članom 30. Krivičnog zakonika, za koje delo je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest meseci. U ovu kaznu, okrivljenom je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 26.01.2017. godine do 27.01.2017. godine.

Istom presudom, okrivljeni je obavezan da na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 188.650,00 dinara, te da na ime paušala plati iznos od 5.000,00 dinara, sve u korist budžetskih sredstava Osnovnog suda u Valjevu, u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.413/2018 od 21.05.2018. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA – advokata Duška Stefanovića, a presuda Osnovnog suda u Valjevu 5K br.502/17 od 09.02.2018. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA – advokat Duško Stefanović, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka i povrede zakona, ne navodeći konkretno o kojim povredama zakona se radi, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud „donese odbijajuću presudu ili da preinači pobijane presude tako što će okrivljenom odmeriti kaznu zatvora u trajanju od jedne godine koja će se izvršiti u kućnim uslovima, pod elektronskim nadzorom, tako što bi se delo za koje je osuđen prekvalifikovalo kao obična krađa iz člana 203. stav 2. KZ“ ili da ukine drugostepenu presudu i predmet vrati Apelacionom sudu u Beogradu na ponovni postupak i odlučivanje, uz istovremeni zahtev da branilac okrivljenog shodno članu 488. stav 2. ZKP bude o obavešten o sednici veća.

Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća, održanoj u smislu odredbe člana 487. stav 1. ZKP, nakon razmatranja spisa predmeta i navoda zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, našao:

Zahtev je nedozvoljen.

Odredbom člana 485. stav 1. ZKP propisani su razlozi za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti od strane lica ovlašćenih za podnošenje zahteva (član 483. stav 1. ZKP), pa je između ostalih u članu 485. stav 1. tačka 1) ZKP, kao razlog predviđena povreda zakona.

Odredbom člana 485. stav 4. ZKP, ograničeni su razlozi zbog kojih okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, pa saglasno tome, okrivljeni na osnovu člana 485. stav 1. tačka 1) i stav 4. ZKP, može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti samo zbog povreda tog zakona, propisanih u članu 74, članu 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), članu 439. tačka 1) do 3) i članu 441. stav 3. i 4) učinjenih u prvostepenom i postupku pred apelacionim sudom.

Branilac okrivljenog, koji ima pravo da u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti sam okrivljeni, u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti isključivo iz razloga propisanih članom 485. stav 4. ZKP.

U konkretnom slučaju, branilac okrivljenog AA – advokat Duško Stefanović u zahtevu za zaštitu zakonitosti ne navodi ni jednu povredu zakona koja predstavlja zakonski razlog u smislu člana 485. stav 4. ZKP, zbog kog bi bilo dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenom preko branioca, već u vezi sa povredom zakona ističe da je pobijana presuda nerazumljiva, nelogična i protivrečna razlozima iznetim u obrazloženju, kao i da je drugostepeni sud odlučujući o žalbi okrivljenog propustio da da valjane razloge o odlučnim činjenicama, iz kojih navoda proizilazi da se u ovom delu zahtevom ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.

Pored toga, u zahtevu se ističe da prvostepeni sud u ponovnom postupku nije postupio po brojnim primedbama i nalozima Apelacionog suda u Beogradu iznetim u rešenju Kž1 852/17 od 21.09.2017. godine da se ponovo saslušaju svedok – saizvršilac BB u vezi učešća trećeg lica u navedenom događaju, kojim navodima se ukazuje na povredu člana 462. stav 3. ZKP.

U zahtevu se ističe i da je okrivljeni dugogodišnji narkoman, kome je „usled višegodišnje toksikacije narkoticima bila bitno smanjena uračunljivost“, a što nije cenjeno u toku postupka, kao i da iz odbrane okrivljenog proizilazi da ogradu u vidu žice koja je visine oko 160 sm nije preskakao, već je u krug fabrike ušao kroz otvor isečen na ogradi, kojim navodima se ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu ocenu dokaza, te iznosi sopstveni stav branioca u odnosu na stepen uračunljivosti okrivljenog kritičnom prilikom.

Najzad, zahtevom se ukazuje i na povredu odredaba člana 441. stav 1. ZKP, isticanjem da u konkretnom slučaju nisu pravilno cenjene sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti, niti činjenica da je delo ostalo u pokušaju, a što je prema stavu branioca rezultiralo previsoko odmerenom kaznom.

Kako, dakle, branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ne navodi ni jednu povredu zakona koja predstavlja zakonski razlog u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP zbog kojeg bi bilo dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom preko branioca, već kao razlog podnošenja zahteva u suštini navodi bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, povredu odredaba člana 462. stav 3. i člana 441. stav 1. ZKP i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a što sve ne predstavlja razloge zbog kojih je okrivljenima preko branilaca dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka, to je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Duška Stefanovića odbačen kao nedozvoljen.

Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, doneta je odluka kao u izreci.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                      Predsednik veća-sudija

Snežana Medenica, s.r.                                                                                                                 Nevenka Važić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić