Rev 2576/2017 nasledno pravo; ništavnost zaveštanja

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2576/2017
13.09.2018. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Jelene Borovac i Zvezdane Lutovac, članova veća, u parnici tužilaca, mal. AA i mal. BB, oboje iz ..., čiji je zakonski zastupnik VV iz ..., VV iz ..., pravnih sledbenika pok. GG biv. iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Deni Kuzmanović, advokat iz ..., DD iz ..., ĐĐ iz ..., protiv tuženih EE, ŽŽ, oboje iz ..., mal. ZZ i mal. II, oboje iz ..., čiji je zakonski zastupnik tužena EE, a koje zastupa punomoćnik Vojkan Zotović, advokat iz ..., radi utvrđenja ništavosti testamenta, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž br.7627/16 od 21.03.2017. godine, u sednici veća održanoj dana 13.09.2018. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilaca mal. AA, mal. BB i VV iz ..., kao pravnih sledbenika sada pok. GG, biv. iz ..., izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž br.7627/16 od 21.03.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P br.15932/14 od 05.04.2016. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilaca, u odnosu na tužene kojim su tražili da se utvrdi da je ništavo zaveštanje pred svedocima sačinjeno 11.01.2015. godine, proglašeno pred Prvim opštinskim sudom u Beogradu 25.03.2005. godine, kojim je zaveštaoc JJ, bivši iz ..., raspolagao svojom imovinom u korist tuženih, što su oni dužni da priznaju i trpe, kao i da se imovina pok. JJ dodeli njegovim zakonskim naslednicima. Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan predlog tužilaca za određivanje privremene mere kojom bi se naložilo tuženima da se u roku od 24 časa isele iz stana broj ... u ulici ... broj ..., da se isti sudski zapečati sve do pravnosnažnog okončanja ovog postupka. Stavom trećim izreke tužioci su obavezani da tuženima naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 981.750,00 dinara.

Apelacioni sud u Beogradu je presudom Gž br.7627/16 od 21.03.2017. godine odbio kao neosnovane žalbe tužilaca i potvrdio presudu Prvog osnovnog suda u Beogradu P br.15932/14 od 05.04.2016. godine. Stavom drugim odbijen je zahtev tužilaca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužioci su izjavili blagovremenu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 399. ZPP („Službeni glasnik RS“ br.125/04, 111/09), koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 55/14) Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 9. ZPP na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju rešenjem Prvog opštinskog suda u Beogradu O br.538/05 od 17.06.2005. godine prekinut je postupak raspravljanja zaostavštine iza pok. JJ, biv. iz ... a njegov bratanac sada pok. GG upućen je na parnicu radi utvrđenja pravne nevažnosti pismenog zaveštanja pred svedocima od 11.01.2015. godine. Predmetnim zaveštanjem sada pok. JJ je raspolagao svojom imovinom u korist bratanice pok. supruge, njenog muža i dece ovde tuženih. Utvrđeno je da je 11.01.2005. godine u Advokatsku kancelariju advokata KK, pristupio sada pokojni JJ, kao zaveštalac, dva testamentalna svedoka (LL i LJLJ) kao i ŽŽ u cilju potpisivanja zaveštanja čiji je tekst ovaj advokat prethodno pripremio po instrukcijama zaveštaoca. Advokat KK je u zaveštanje unela podatke testamentalnih svedoka a nakon što je odštampala konačnu verziju zaveštanja, dala ga je zaveštaocu kako bi ga pročitao. Nakon što je zaveštalac pročitao testament izjavio je da je to njegova poslednja volja, potpisao ga je, što su nakon njega učinili i testamentalni svedoci. Četrnaestog dana nakon potpisivanja predmetnog zaveštenja, pok. JJ je zbog naglo nastale neurološke bolesti (levostrane oduzetosti tela) primljen na lečenje 25.01.2005. godine u bolnicu „...“, gde je zbog posledica bolesti preminuo 03.02.2005. godine. Iz nalaza i mišljenja Komisije veštaka, proizilazi da nema elemenata na osnovu kojih bi se moglo zaključiti da pok. JJ u vreme sačinjavanja spornog testamenta nije bio u stanju da vrši tu pravnu radnju, niti da nije bio sposoban da sagleda posledice koje iz te pravne radnje proističu. Na osnovu grafološkog veštačenja, sud je utvrdio da je potpis testamentalnog svedoka LL na spornom zaveštanju od 11.01.2005. godine, ispisan na mestu označenom brojem 2 u podnaslovu „svedoci zaveštanja“ autentičan potpis imenovanog.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtev tužilaca za utvrđenje ništavosti zaveštanja.

Prema članu 85. Zakona o nasleđivanju zaveštalac koji zna da čita i piše može zaveštanje sačiniti tako što će pred dva svedoka izjaviti da je već sačinjeno pismeno pročitao, da je to njegova poslednja volja i potom se na pismo svojeručno potpisati (stav 1). Svedoci se istovremeno potpisuju na samom zaveštanju, a poželjno je da se naznači njihovo svojstvo svedoka (stav 2).

Članom 155. istog zakona propisano je da je zaveštanje ništavo ako je njegova sadržina protivna prinudnim propisima i javnom poretku ili dobrim običajima. Prema članu 156. navedenog zakona, ništavo je zaveštanje lica koje nije navršilo 15 godina života ili lica koje je zbog nesposobnosti za rasuđivanje potpuno lišeno poslovne sposobnosti. Po članu 157. istog zakona, falsifikovano zaveštanje je ništavo.

Procedura sastavljanja pismenog testamenta pred dva svedoka regulisana je Zakonom o nasleđivanju koji zahteva strogu formalnost pri sačinjavanju ovog pravnog akta. Za punovažnost ovako sačinjenog testamenta potrebno je da je već sastavljen tekst zaveštalac pročitao i pred oba svedoka izjavio da je to njegov testament, da ga potpiše pred svedocima, koji odmah za njim, jedan za drugim potvrđuju autentičnost zaveštaočevog potpisa i izjavu da priznaje taj testament za svoju poslednju volju. Zaveštalac na ovaj način priznaje testament kao izbor svoje volje, a uloga svedoka je u potvrđivanju upravo tog priznanja i potvrđivanju njihovog svojstva svedoka koji su prisustvovali tom činu.

Imajući u vidu da je u toku postupka utvrđeno da je predmetno zaveštanje sačinjeno od strane stručnog lica, advokata KK, po datim instrukcijama i uz saglasnost zaveštaoca, sada pok. JJ, koje zaveštanje je testator pročitao u advokatskoj kancelariji, u prisustvu svedoka, isto svojeručno potpisao, nakon što je izjavio da je sačinjeno pismeno zaveštanje njegova poslednja volja, što su učinili i svedoci LL i LJLJ, te kako nema elemenata na osnovu kojih bi se moglo zaključiti da pok. JJ u vreme sačinjavanja testamenta nije bio u stanju da vrši tu pravnu radnju, niti da nije bio sposoban da sagleda posledice koje iz te pravne radnje proističu, što je u toku postupka utvrđeno iz nalaza i mišljenja komisije sudskih veštaka, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kad su utvrdili da je sačinjeno pismeno zaveštanje pravno valjano, i kad su odbili zahtev tužilaca kojim su tražili utvrđenje ništavosti ovog zaveštanja.

Neosnovno se revizijom tužilaca ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava imajući u vidu zdravstveno stanje zaveštaoca. Ovo iz razloga što pok. JJ prilikom sačinjavanja zaveštanja nije prešao granice nedozvoljenog raspolaganja povredom imperativnih propisa, javnog poretka ili dobrih običaja. Nisu ispunjeni ni uslovi koji se tiču utvrđenja ništavosti zaveštanja prema članovima 155 - 160. Zakona o nasleđivanju, jer tužioci nisu dokazali da je zaveštalac zbog eventualne nesposobnosti za rasuđivanje bio lišen poslovne sposobnosti. Sud je odredio veštačenje od strane Komisije sudskih veštaka specijalista psihijatrije, iz koga proizilazi da nema elemenata na osnovu kojih bi se moglo zaključiti da zaveštalac u vreme sačinjavanja testamenta nije bio u stanju da vrši tu pravnu radnju odnosno da nije bio sposoban da sagleda posledice koje je iz te pravne radnje proističu, zbog čega navodi o pogrešnoj primeni materijalnog prava nisu osnovani.

Revizijom se u preostalom delu osporava utvrđeno činjenično stanje, što u postupku po reviziji nije dozvoljeno u smislu člana 398. stav 2. ZPP.

Na osnovu člana 405. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Predrag Trifunović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić