Rev2 1733/2019

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1733/2019
12.06.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u pravnoj stvari tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Simo Lončar, advokat iz ... protiv tuženog BB, ... čiji je punomoćnik Igor Simić, advokat iz ... radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Beogradu Gž1 516/18 od 11.01.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 12.06.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBIJA SE revizija tužioca izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Beogradu Gž1 516/18 od 11.01.2019. godine, kao neosnovan.

ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka koa neosnovan.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 broj 2678/14 od 20.06.2018. godine, odbačen je podnesak punomoćnika tužioca sa žalbom od 01.03.2018. godine izjavljen protiv presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 broj 2678/14 od 17.11.2018. godine, kao nepotpun.

Rešenjem Višeg suda u Beogradu Gž1 516/18 od 11.01.2019. godine, odbačena je žalba tužioca izjavljena protiv rešenja Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 broj 2678/14 od 20.06.2018. godine.

Protiv drugostepenog rešenja, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka.

Ispitujući pobijano rešenje Višeg suda u Beogradu Gž1 516/18 od 11.01.2019. godine, u smislu člana 408. ZPP u vezi člana 420. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 i 55/14) Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužioca nije osnovana.

U postupku donošenja pobijanog rešenja, nema bitne povrede odredbi parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je pred drugostepenim sudom učinjena povreda postupka iz člana 374. stav 1. ZPP, na koju se u reviziji ukazuje.

Prema obrazloženju rešenja Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 broj 2678/14 od 20.06.2018. godine, presudom donetom u ovom predmetu 17.01.2017. godine, rešeno je po tužbi tužioca na taj način što je ista delom odbačena, dok je u preostalom delu njen tužbeni zahtev odbijen kao neosnovan. Protiv navedene presude tužilac je 01.03.2018. godine podnela žalbu, pa je prvostepeni sud, nakon što je utvrdio da žalba nije potpisana od strane punomoćnika tužioca, primenom odredbe člana 371. stav 1. ZPP, podnesak tužioca sa žalbom odbacio kao nepotpun.

Odlučujući o žalbi tužioca izjavljenoj protiv rešenja Prvog osnovnog suda u Beogradu P1. broj 2678/14 od 20.06.2018. godine, drugostepeni sud je istu odbacio primenom odredbe člana 371. stav 1. ZPP, imajući u vidu da protiv rešenja kojim je žalba koja nije potpisana odbačena, nije dozvoljena posebna žalba.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, pravilno je drugostepeni sud postupio kada je doneo rešenje kojim je žalbu tužioca odbacio.

Naime, odredbom člana 371. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 i 55/14) propisano je da ako na osnovu podataka iz žalbe ne može da se utvrdi koja se presuda pobija ili ako žalba nije potpisana, prvostepeni sud će rešenjem, protiv koga nije dozvoljena žalba, da odbaci žalbu kao nepotpunu (član 101. stav 5.).

U konkretnom slučaju, tužilac je podneskom od 01.03.2018. godine povukao tužbu u jednom delu, dok je istovremeno izjavljena i žalba na stavove prvi, drugi, četvrti i peti prvostepene presude. Međutim, uvidom u podnesak od 01.03.2018. godine, utvrđeno je da isti nije potpisan, iz kog razloga su se stekli uslovi iz odredbe člana 371. ZPP, za odbacivanje žalbe kao nepotpune, pri čemu, kako to proističe iz sadržine ove odredbe, žalba na ovo rešenje nije dozvoljena.

U kontekstu prethodno navedenog, svi revizijski navodi tužioca kojima se ukazuje na to da je ožalbeno rešenje doneto uz bitnu povredu odredabe parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 371. ZPP, nisu osnovani, s obzirom na to da je osporeno rešenje doneto upravo pravilnom primenom navedene odredbe Zakona o parničnom postupku, pri čemu zdravstveni problemi na koje ukazuje tužilac u reviziji, nisu od uticaja za donošenje drugačije odluke u pogledu rešenja koje se revizijom osporava.

Imajući izneto u vidu, odlučeno je kao u stavu prvom izreke, primenom odredbe člana 414. u vezi člana 420. ZPP.

Kako je revizija tužioca odbijena kao neosnovana, odbijen je njegov zahtev za naknadu troškova revizijskog postupka.

Predsednik veća – sudija

Jasminka Stanojević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić