Rev2 1776/2019 posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1776/2019
20.06.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Jelene Borovac, Zvezdane Lutovac, Branka Stanića i Tatjane Matković Stefanović, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa Milan Petrović, advokat iz ..., protiv tuženih BB, koga zastupa Vesna Stanimirović, advokat iz ... i VV, čiji je punomoćnik Vladislav Kostić, advokat iz ..., radi naknade za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora, odlučujući o reviziji tuženih izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3136/18 od 10.12.2018. godine, u sednici održanoj 20.06.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o revizijama tuženih izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3136/18 od 10.12.2018. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJU SE kao nedozvoljene revizije tuženih izjavljene protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3136/18 od 10.12.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu P1 221/17 od 04.10.2018. godine, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i obavezani tuženi da mu za određeni period isplate naknadu za ishranu u toku rada i regres za korišćenje godišnjeg odmora u iznosima sa kamatom bliže opisanom u tom delu izreke i da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3136/18 od 10.12.2018. godine, odbijene su žalbe tuženih i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu oba tužena su blagovremeno izjavila revizije zbog pogrešne primene materijalnog prava na osnovu člana 404. ZPP.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljenih revizija na osnovu člana 404. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 55/14) Vrhovni kasacioni sud je našao da nema mesta odlučivanju o reviziji tuženog kao izuzetno dozvoljenoj, jer u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ujednačavanjem sudske prakse, kao ni novim tumačenjem prava, jer je pitanje isplate naknade za ishranu u toku rada i regresa za godišnji odmor dovoljno razjašnjeno u sudskoj praksi, a obrazloženja pobijanih presuda, za odluku o usvajanju tužbenog zahteva tužioca u skladu su sa postojećom sudskom praksom u tumačenju i primeni materijalnog prava u vezi sa zakonskim razlozima datim za usvajanje tužbenog zahteva, tako da ne postoji potreba za izuzetno dozvoljenom revizijom tuženih u smislu člana 404. stav 1. ZPP.

Revizije nisu dozvoljene ni kao redovne na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP.

Po članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena ukoliko vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi isplate naknade na ime regresa i toplog obroka podneta je sudu dana 05.05.2017. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela je 185.840,00 dinara.

S obzirom da je vrednost predmeta spora ispod dinarske protivvrednosti od 40.000 evra, to revizije nisu dozvoljene.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća sudija

Predrag Trifunović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić