Rev2 738/2019 3.5.9

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 738/2019
20.06.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića, Zorane Delibašić, Biserke Živanović i Božidara Vujičića, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Biljana Jovanović advokat iz ..., protiv tuženog „BB“ DOO iz ..., čiji je punomoćnik Bratislav Savić advokat iz ..., radi isplate novčanog potraživanja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3442/2017 od 02.10.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 20.06.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3442/2017 od 02.10.2018. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3442/2017 od 02.10.2018. godine.

ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova postupka po reviziji.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 1418/15 od 18.05.2017. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i obavezan tuženi da isplati tužiocu neisplaćene zarade (uvećane za rad noću, na dan praznika koji je neradni dan i za prekovremeni rad) za period od 05.06.2012. godine do 30.01.2013. godine u ukupnom iznosu od 305.578,44 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos naveden u ovom stavu izreke počev od označenih datuma pa do konačne isplate, kao i da mu na ime naknade troškova za dolazak i odlazak sa rada za period od 05.06.2012. godine do 31.01.2013. godine isplati ukupan iznos od 13.182,34 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne novčane iznose navedene u ovom stavu izreke počev od označenih datuma pa do isplate te da tužiocu u njegovo ime i za njegov račun na utvrđene iznose neisplaćene zarade za period od 05.06.2012. godine do 30.01.2013. godine izvrši obračun i uplatu svih vrsta poreza i doprinosa prema odgovarajućim institucijama i fondovima penzijskog i invalidskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja po stopi koja važi u momentu obračuna isplate, odnosno budžetu Republike Srbije na ime poreza za dohodak građana. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se tuženi obaveže na isplatu naknade troškova za ishranuu toku rada za period od 05.06.2012. godine do 30.01.2013. godine u ukupnom iznosu od 47.282,12 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos naveden u ovom stavu izreke počev od označenih datuma pa do isplate i naknadu troškova za regres za korišćenje godišnjeg odmora za period od 05.06.2012. godine do 30.01.2013. godine u ukupnom iznosu od 27.712,99 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos naveden u ovom stavu izreke počev od označenih datuma sve do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da na ime troškova postupka isplati tužiocu ukupan iznos od 121.192,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 84.000,00 dinara počev od dana izvršnosti presude pa do konačne isplate u roku od 15 dana od dana prijema presude pod pretnjom izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 3442/2017 od 02.10.2018. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Nišu P1 1418/15 od 18.05.2017. godine u drugom stavu izreke.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i predložio da se o izjavljenoj reviziji odlučuje na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Dozvoljenost revizije u skladu sa navedenim članom tužilac opravdava neujednačnom sudskom praksom koju dokazuje presudama istog drugostepenog suda Gž1 1972/13 od 06.09.2013. godine, Gž1 1774/2016 od 08.12.2016. godine i Gž1 1144/14 od 22.05.2014. godine, odnosno rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Rev2 2038/2015 od 24.12.2015. godine, za koje tvrdi da su donete u istovetnim činjenično-pravnim sporovima.

Prema članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku (ZPP), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako Vrhovni kasacioni sud oceni da je potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, ujednačiti sudsku praksu ili dati novo tumačenje prava (posebna revizija).

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, odluke dostavljene uz reviziju tužioca nisu donete u istovetnim činjenično-pravnim sporovima pa zato nisu dokaz za neujednačenu sudsku praksu koja bi opravdavala potrebu odlučivanja o izjavljenoj reviziji na osnovu navedene zakonske odredbe. Označenim presudama Apelacionog suda u Nišu pravnosnažno je okončan postupak za naplatu novčanog potraživanja iz radnog odnosa - troškova ishrane i regresa, čija je visina određena primenom Opšteg kolektivnog ugovora („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 50/08 ... 8/09), koji je bio na snazi u vreme koje gravitiraju sporna novčana potraživanja tužilaca, a prestao je da važi pre spornog perioda za koji tužilac u ovom sporu traži naplatu iste vrste troškova. Priloženo rešenje Vrhovnog kasacionog suda doneto je u sporu za isplatu troškova ishrane i regresa od poslodavca koji je u svom kolektivnom ugovoru predvideo da se ovi troškovi isplaćuju kroz cenu rada.

Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Revizija tužioca nije dozvoljena ni po članu 403. stav 3. ZPP, na osnovu kojeg se ocenjuje dozvoljenost tog vanrednog pravnog leka u imovinsko - pravnim sporovima iz radnih odnosa.

Vrednost predmeta spora u pobijanom delu iznosi ukupno 50.055,11 dinara, što očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, merodavnog za ocenu dozvoljenosti revizije u smislu navedene zakonske odredbe.

S`toga je, na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. i člana 413. ZPP, odlučeno kao u drugom stavu izreke.

Tužilac nije uspeo u postupku po reviziji i zato nema pravo na naknadu troškova tog postupka. Zbog toga je njegov zahtev za naknadu troškova postupka odbijen i primenom članova 153. stav 1 i 165. stav 1. ZPP odlučeno kao u trećem stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislava Apostolović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić