Kzz 833/2019 nije rešen predmet optužbe

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 833/2019
02.10.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Sonje Pavlović i Radmile Dragičević Dičić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr, zbog krivičnog dela nezakonit lov u saizvršilaštvu iz člana 276. stav 4. u vezi stava 1. i člana 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA i BB, advokata Miroslava Bojovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Ivanjici K. 75/18 od 11.02.2019. godine i Višeg suda u Čačku Kž1 78/19 od 12.06.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 02. oktobra 2019. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA i BB, advokata Miroslava Bojovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Ivanjici K. 75/18 od 11.02.2019. godine i Višeg suda u Čačku Kž1 78/19 od 12.06.2019. godine, u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 8) Zakonika o krivičnom postupku, dok se isti zahtev u ostalom delu ODBACUJE kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Ivanjici K. 75/18 od 11.02.2019. godine, okrivljeni AA i BB oglašeni su krivim zbog izvršenja krivičnog dela nezakonit lov u saizvršilaštvu iz člana 276. stav 4. u vezi stava 1. u vezi člana 33. KZ, za koje delo su osuđeni, i to okrivljeni AA na kaznu zatvora u trajanju od četiri meseca, a okrivljeni BB na kaznu zatvora u trajanju od tri meseca.

Istom presudom, okrivljeni su obavezani da na ime paušala plate sudu iznose od po 20.000,00 dinara svaki, u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Istovremeno, okrivljeni su obavezani da oštećenom LU „VV“ ... solidarno nadoknade troškove krivičnog postupka u iznosu od 145.125,00 dinara u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude, kao i da istom oštećenom na ime imovinskopravnog zahteva solidarno plate iznos od 1.000.000,00 dinara, u roku od dva meseca od dana pravnosnažnosti presude.

Presudom Višeg suda u Čačku Kž1 78/19 od 12.06.2019. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe okrivljenog AA i branioca okrivljenih AA i BB, advokata Miroslava Bojovića, a presuda Osnovnog suda u Ivanjici K. 75/18 od 11.02.2019. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenih AA i BB, advokat Miroslav Bojović, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, konkretno zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 8) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači pobijane presude tako što će okrivljene osloboditi od optužbe da su izvršili predmetno krivično delo i priznati okrivljenima troškove koje su imali u postupku, ili da pobijane presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje, drugom veću, uz istovremeni predlog da se izvršenje pravnosnažne presude odloži do donošenja odluke po zahtevu za zaštitu zakonitosti.

Vrhovni kasacioni sud dostavio je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenih, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta, zahtev za zaštitu zakonitosti i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev podnet, pa je po oceni navoda izloženih u zahtevu, našao:

Zahtev je neosnovan u delu u kojem se odnosi na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 8) ZKP, dok je u ostalom delu nedozvoljen.

Ukazujući na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 8) ZKP, branilac okrivljenih u zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da je javni tužilac prvobitnom optužnicom okrivljenom AA stavio na teret izvršenje krivičnog dela nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 4. u vezi stava 1. KZ u sticaju sa krivičnim delom nezakonit lov iz člana 276. stav 4. u vezi stava 1. KZ, da se u obrazloženju prvostepene presude navodi da je podneskom Kt 65/14 od 27.09.2018. godine javni tužilac izmenio optužbu u pogledu činjeničnog opisa i pravne kvalifikacije tako što je okrivljenom stavio na teret izvršenje krivičnog dela nezakoniti lov u saizvršilaštvu iz člana 276. stav 4. u vezi stava 1. u vezi člana 33. KZ, ali da se ni iz podneska javnog tužioca, a ni iz obrazloženja prvostepene presude ne vidi šta je javni tužilac odlučio u vezi sa krivičnim delom iz člana 348. stav 4. u vezi stava 1. KZ u odnosu na okrivljenog AA. Stoga, prema stavu branioca, prvostepeni sud nije rešio predmet optužbe u celosti, te je pobijanom presudom učinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 8) ZKP.

Izložene navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim.

Ovo s`toga što je istovetne navode branilac okrivljenih isticao i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je ove žalbene navode ocenio neosnovanim i u obrazloženju presude na strani 2, poslednji stav i na strani 3, stav prvi, izneo jasne i dovoljne razloge zbog čega nalazi da je prvostepenom presudom u potpunosti rešen predmet optužbe (imajući u vidu da je pravnosnažnim rešenjem Kv broj 12/18 od 21.03.2018. godine Viši sud u Čačku obustavio krivični postupak protiv okrivljenog AA zbog krivičnog dela iz člana 348. stav 4. u vezi stava 1. KZ), koje razloge ovaj sud u svemu prihvata kao pravilne i na ove razloge u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP upućuje.

Stoga su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih u delu u kojem se ukazuje na povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 8) ZKP, ocenjeni neosnovanim.

U ostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih odbačen je kao nedozvoljen, iz sledećih razloga:

Odredbom člana 484. Zakonika o krivičnom postupku propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).

Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP), okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tač. 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. st. 3. i 4. ZKP, učinjenih u postupku pred prvostepenim i pred drugostepenim sudom.

Obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP), podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj povredi zakona se radi, već i ukazivanje na to u čemu se ona sastoji.

U preostalom delu zahteva, branilac okrivljenih ističe da je u postupku pred prvostepenim sudom okrivljenom AA povređeno pravo na odbranu, što bi predstavljalo povredu odredaba člana 74. ZKP, međutim u vezi sa ovom povredom zahteva u suštini ukazuje na povredu odredaba člana 382. stav 1. ZKP, a koja odredba u smislu člana 485. stav 4. ZKP ne predstavlja razlog zbog kojeg je dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenima preko branioca zbog povrede zakona.

Pored toga, zahtevom se ukazuje na povredu odredaba člana 500. ZKP i s`tim u vezi ističe da sud u konkretnom slučaju „nije imao valjan i zakoniti optužni akt javnog tužioca“, zatim da je u ovom postupku oštećenog zastupao punomoćnik koji nije imao punomoćje, odnosno ovlašćenje da to čini, te na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje isticanjem da „u toku prvostepenog postupka nijednim dokazom nije dokazano da su okrivljeni AA i BB učinili krivično delo za koje su osuđeni“, a iz kojih sve razloga okrivljenima preko branilaca nije dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka, shodno odredbi člana 485. stav 4. ZKP.

Najzad, branilac okrivljenih u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe i da je prvostepeni sud obavezao okrivljene da oštećenom na ime imovinskopravnog zahteva solidarno plate iznos od 1.000.000,00 (milion) dinara, koju odluku je prihvatio i drugostepeni sud iako je ista potpuno nezakonita, a što bi predstavljalo povredu odredaba člana 441. stav 3. ZKP, zbog koje je podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti dozvoljeno okrivljenima preko branilaca. Međutim, u obrazloženju zahteva se u vezi sa ovom povredom zakona ističe da u konkretnom slučaju o imovinskopravnom zahtevu prvostepeni sud uopšte nije raspravljao, te da je imovinskopravni zahtev podnelo lice koje nije imalo ovlašćenje da učestvuje u postupku, suprotno odredbi člana 252. stav 1. ZKP, te se, dakle, izloženim navodima zahteva u suštini osporava činjenica ovlašćenog podnosioca imovinskopravnog zahteva i ukazuje na povredu odredaba člana 252. stav 1. ZKP, a iz kojih razloga takođe nije dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenima preko branilaca u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP.

Kako se preostalim delom zahteva ukazuje na nedozvoljene razloge za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih u ovom delu odbacio kao nedozvoljen.

Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 491. stav 1. i 2. ZKP u delu u kojem je zahtev odbijen kao neosnovan, te na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP u delu u kojem je zahtev odbačen kao nedozvoljen, doneta je odluka kao u izreci.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                     Predsednik veća-sudija,

Snežana Medenica, s.r.                                                                                                  Nevenka Važić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić