Rev2 1953/2019 3.5.9 zarada, minimalna zarada, minimalna cena rada, naknada zarade i druga primanja

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1953/2019
04.07.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Zorane Delibašić, Branislava Bosiljkovića, Biserke Živanović i Božidara Vujičića, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Snežana Ivković advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Ministarstvo unutrašnjih poslova – Policijska uprava u Kragujevcu – Vatrogasna jedinica Kragujevac, čiji je zakonski zastupnik Državno pravobranilaštvo - Odeljenje u Kragujevcu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3723/18 od 25.02.2019. godine, u sednici veća održanoj 04.07.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3723/18 od 25.02.2019. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3723/18 od 25.02.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu P1 1578/17 od 19.07.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tužena da mu za traženi period isplati na ime razlike između neisplaćene i pripadajuće zarade za rad u smenama iznos od 423.969,13 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mesečne iznose navedene u tom stavu izreke, a stavom drugim izreke je obavezan tužilac da tuženoj plati troškove parničnog postupka u iznosu od 6.000,00 dinara.

Apelacioni sud u Kragujevcu je presudom Gž1 3723/18 od 25.02.2019. godine, stavom prvim izreke, odbio kao neosnovanu žalbu tužioca i potvrdio prvostepenu presudu, a stavom drugim izreke je odbio zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilac je blagovremeno preko punomoćnika izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, a radi ujednačenja sudske prakse.

Prema odredbi člana 404. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11, 55/14, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), a o dozvoljenosti i osnovanosti revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija (stav 2.)

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu ovlašćenja iz člana 404. Zakona o parničnom postupku, koji je noveliran odredbom člana 14. Zakona o izmenama i dopunama ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 55/14) zaključio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, jer se u konkretnom slučaju ne radi o neusaglašenoj sudskoj praksi po ovom pravnom pitanju. Pitanje naknade za nerodovnosti u radu, kao što je slučaj i u ovom postupku, predstavlja činjenično pitanje koje se rešava u svakom konkretnom slučaju utvrđivanjem činjenica da li je zaposleni ostvario pravo na uvećanje plate po tom osnovu da li je to uvećanje primio ili nije i da li mu to uvećanje pripada ili ne. Imajući u vidu razloge iz kojih je odbijen tužbeni zahtev, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo odlučujući o osnovanosti tužbenog zahteva. Stoga je odlučeno kao u I stavu izreke.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, a u vezi člana 23. stav 1. i 3. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 55/2014) i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Tužba u ovom sporu podneta je 06.09.2017. godine. Kako vrednost predmeta spora pobijenog dela očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to revizija tužioca nije dozvoljena prema odredbi člana 403. ZPP. Navednim članom je propisano da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Iz navedenih razloga je Vrhovni kasacioni sud na osnovu odredbe člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Branislava Apostolović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić