
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1264/2019
10.12.2019. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zorana Tatalovića, predsednika veća, Radmile Dragičević Dičić, Sonje Pavlović, Radoslava Petrovića i Veska Krstajića, članova veća, sa savetnikom Andreom Jakovljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr., zbog produženog krivičnog dela krađa u saizvršilaštvu iz člana 203. stav 1. u vezi člana 33. i 61. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Tihomira Dimkovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu K 617/18 od 20.03.2019. godine i Višeg suda u Zrenjaninu Kž1 149/19 od 07.08.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 10.12.2019. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Tihomira Dimkovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu K 617/18 od 20.03.2019. godine i Višeg suda u Zrenjaninu Kž1 149/19 od 07.08.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu K 617/18 od 20.03.2019. godine, između ostalog, okrivljeni AA, oglašen je krivim zbog izvršenja jednog produženog krivičnog dela krađa iz člana 203. stav 1. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika i jednog produženog krivičnog dela krađa u saizvršilaštvu iz člana 203. stav 1. u vezi člana 33. i 61. Krivičnog zakonika, pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest meseci, u koju kaznu mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru u od 05.12.2018. godine pa nadalje.
Istom presudom, okrivljeni AA je obavezan na plaćanje sudskog paušala u iznosu od 5.000,00 dinara, koji je dužan da plati u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja, dok troškova krivičnog postupka nije bilo, a oštećeni su upućeni da imovinsko pravne zahteve ostvare u parničnom postupku, te je, između ostalog i prema okrivljenom AA izrečena mera bezbednosti oduzimanja predmeta korišćenih prilikom izvršenja krivičnog dela, koji se po pravnosnažnosti presude imaju uništiti.
Presudom Višeg suda u Zrenjaninu Kž1 149/19 od 07.08.2019. godine, odbijene su kao neosnovane žalba Osnovnog javnog tužioca u Zrenjaninu i žalba branilaca okrivljenih i prvostepena presuda je potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog AA, advokat Tihomir Dimković, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) i 9) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev za zaštitu zakonitosti kao osnovan i ukine pobijane presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA je neosnovan.
Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev zahtev za zaštitu zakonitosti učinjena bitna povreda krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP, jer je okrivljeni AA izrekom pravnosnažne prvostepene presude dva puta osuđen za iste radnje krivičnog dela opisane pod tačkom 1., 2. i 3.
Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, neosnovano branilac u podnetom zahtevu ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP. Na istu povredu zakona odbrana je ukazivala i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i da se u radnjama okrivljenog AA, bliže opisanim pod tačkama 1. do 8. izreke pravnosnažne presude stiču sva bitna obležja jednog produženog krivičnog dela krađa u saizvršilaštvu iz člana 203. stav 1. u vezi člana 33. i 61. Krivičnog zakonika, i o tome u presudi na strani 3. u trećem stavu dao razloge, koje Vrhovni kasacioni sud prihvata i u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP, na te razloge upućuje.
Branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje i na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, jer je optužnim predlogom javnog tužioca OJT u Zrenjaninu KT 1875/18 okrivljenom AA stavljeno na teret jedno produženo krivično delo krađa iz člana 203. stav 1. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika opisano pod tačkama 1. do 10. optužnog predloga, čime je prema stavu odbrane u konkretnom slučaju u odnosu na okrivljenog AA, optužba prekoračena.
Odredbom člana 420. stav 1. ZKP propisano je da se presuda može odnositi samo na lice koje je optuženo i samo na delo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj ili na glavnom pretresu izmenjenoj ili proširenoj optužnici, a odredbom stava 2. istog člana propisano je da sud nije vezan za predloge tužioca u pogledu pravne kvalifikacije krivičnog dela.
Dakle, iz citiranih zakonskih odredaba proizilazi da između optužbe i presude mora postojati identitet i podudarnost u pogledu subjektivne i objektivne istovetnosti dela, dok zakon ne zahteva i identitet u pogledu pravne ocene dela.
Prekoračenje optužbe na štetu okrivljenog podrazumeva izmenu činjeničnog opisa radnji izvršenja krivičnog dela okrivljenog koje su opisane u optužnom aktu, dodavanjem nove radnje izvršenja odnosno dodavanjem više kriminalnih aktivnosti ili veće kriminalne volje okrivljenog, kojim se otežava položaj okrivljenog u pogledu pravne ocene dela ili krivične sankcije. Imajući u vidu da u izreku presude nije uneta nijedna radnja izvršenja koja okrivljenom AA optužbom nije bila stavljena na teret, te da je činjenični opis ostao u granicama činjenica i okolnosti na kojima se optužba zasniva, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, donošenjem pobijanih pravnosnažnih presuda, sud nije povredio subjektivni ni objektivni identitet optužbe i presude na štetu okrivljenog, pa su suprotni navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA kojima se ukazuje da je nižestepenim presudama prekoračena optužba i da je na ovaj način učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, ocenjeni neosnovanim.
Iz napred navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 491. stav 1. i 2. ZKP, doneo odluku kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Andrea Jakovljević,s.r. Zoran Tatalović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić