Rev 5613/2019 3.1.4.9; vršenje roditeljskog prava; 3.1.4.16.4; izdržavanje deteta; 3.1.4.4.4; odnos deteta i roditelja

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5613/2019
29.01.2020. godina
Beograd

 

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužilje-protivtužene AA iz ..., koju zastupa punomoćnik Nataša Ilić, advokat iz ..., protiv tuženog-protivtužioca BB iz ..., koga zastupa punomoćnik Aleksandar Milić, advokat iz ..., radi vršenja roditeljskog prava, izdržavanja i uređenja načina održavanja ličnih odnosa, odlučujući o reviziji tužilje- 18.09.2019 godine, u sednici veća održanoj dana 29.01.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

DELIMIČNO SE ODBIJA, kao neosnovana, revizija tužilje-protivtužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 345/2019 od 18.09.2019. godine, u delu kojim je potvrđena presuda Osnovnog suda u Negotinu P2 202/17 od 22.05.2019. godine u stavovima prvom, drugom, odbijajućem delu stava trećeg izreke (u pogledu sporazumnog regulisanja održavanja ličnih kontakta sa mal. ćerkom VV), stavu četvrtom i obavezujućem delu stava petog izreke.

UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Nišu Gž2 345/2019 u preostalom delu izreke kojim je potvrđena presuda Osnovnog suda u Negotinu P2 202/17 od 22.05.2019. godine, u pogledu uređenja i načina održavanja ličnih odnosa tužilje-protivtužene sa mal. ćerkom i u odnosu na troškove postupka, kao i presuda Osnovnog suda u Negotinu 4P2 202/17 od 22.05.2019. godine u delu stava trećeg izreke kojim je uređen način održavanja ličnih odnosa tužilje - protivtužene sa mal. ćerkom i u stavu šestom izreke i predmet VRAĆA prvostepenom sudu, na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Negotinu P2 202/17 od 22.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje-protivtužene AA iz ..., kojim je tražila da se zajedničko mal. dete stranaka mal. VV, rođena ... godine u ..., poveri na samostalno vršenje roditeljskog prava majci AA iz ..., kao neosnovan. Stavom drugim izreke usvojen je, kao osnovan, protivtužbeni zahtev tuženog-protivtužioca BB iz ..., te je mal. ćerka stranaka VV, rođena ... godine u ..., u vanbračnoj zajednici stranaka, poverena tuženom-protivtužiocu BB iz ..., kao ocu, radi samostalnog vršenja roditeljskog prava. Stavom trećim izreke odbijeni su, kao neosnovani, tužbeni zahtev tužilje-protivtužene kojim je tražila da se viđanje mal. VV sa ocem BB odvija u terminima koje usaglase parnične stranke, a imajući u vidu aktivnosti i obaveze deteta, kao i protivtužbeni zahtev tuženog-protivtužioca kojim je tražio da se održavanje ličnih kontakata tužilje-protivtužene sa mal. ćerkom VV sporazumno reguliše, pa je uređen način održavanja ličnih odnosa tužilje-protivtužene, kao majke sa mal. ćerkom VV iz ..., na način bliže naveden u izreci presude. Stavom četvrtim izreke odbijen je tužbeni zahtev tužilje-protivtužene kojim je tražila da se tuženi-protivtužilac obaveže da kao otac, na ime svog dela doprinosa za izdržavanje mal. VV, plaća iznos od 10.000,00 dinara do petog u mesecu za prethodni mesec, počev od 20.07.2017. godine kao dana podnošenja tužbe, pa ubuduće, dok za to postoje zakonski razlozi, uplatom putem pošte majci AA, a da sve zaostale rate isplati u jednokratnom iznosu, u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka presude, kao neosnovan. Stavom petim izreke usvojen je delimično, kao osnovan, protivtužbeni zahtev tuženog-protivtužioca, pa je tužilja-protivtužena obavezana da na ime svog doprinosa u izdržavanju zajedničke mal. ćerke VV plaća mesečno iznos od 8.000,00 dinara svakog 01. do 05. u mesecu za tekući mesec, putem pošte ili na račun tuženog-protivtužioca počev od dana 27.07.2017. godine kao dana podnošenja protivtužbe pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uslovi, s tim što je dospele rate dužna isplatiti u jednokratnom iznosu, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od 22.05.2019. godine, kao dana presuđenja, pa do konačne isplate, dok je protivtužbeni zahtev tuženog-protivtužioca za više od dosuđenog iznosa od 8.000,00 dinara, a do traženih 10.000,00 dinara, svakog 01. do 05. u mesecu unapred, kao i na ime razlike u jednokratnom iznosu potraživanja po istom osnovu, a za period od podnošenja protivtužbe pa do presuđenja, odbijen kao neosnovan. Stavom šestim izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž2 345/2019 od 18.09.2019. godine odbijena je, kao neosnovana žalba tužilje-protivtužene i potvrđena prvostepena presuda u stavu jedan, dva, tri i četiri, u obavezujućem delu stava pet i u stavu šest izreke.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja-protivtužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu, u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 87/18), u vezi člana 202. Porodičnog zakona, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija delimično osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Revizijom se ne ukazuje posebno na ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija, u smislu člana 410. stav 1. tačka 2. i 3. istog Zakona, može izjaviti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, stranke su bile u vanbračnoj zajednici počev od 2006. godine do 05.06.2017. godine kada je tužilja napustila zajednički dom u ... i vratila se svojim roditeljima u ..., gde i danas živi. U vanbračnoj zajednici stranaka rođena je mal. VV, ... godine, koja je ostala da živi u kući tuženog u ... . Nakon prestanka vanbračne zajednice tužilja je radila kod više poslodavaca, a trenutno je zaposlena u ..., u fabrici „GG.“, živi u kući sa svojim roditeljima, a sa njom živi i njen punoletni sin koji je rođen ... godine, koga ona izdržava. Roditelji tužilje su penzioneri i primaju penziju u iznosu od po 25.000,00 dinara mesečno, pomažu joj finansijski, a u dvorištu porodičnog domaćinstva poseduju još jedan stambeni objekat koji tužilja izdaje u zakup i ubira naknadu od 150 evra mesečno, bez obzira što je to imovina njene majke. Tuženi je rođen ... godine, srednjeg je obrazovanja, a u toku trajanja vanbračne zajednice je doživeo povredu na radu, bio na dužem bolovanju, zatim povremeno radio sve do maja 2015. godine, kada je prestao da radi i dobio otpremninu. Sada je tužilac bez stalnog zaposlenja, prijavljen je na evidenciji lica koja traže zaposlenje, ali nije korisnik novčane naknade, U periodu od 03.08.2017. godine do 02.08.2017. godine bio je korisnik prava na dečiji dodatak za mal. VV. Do smrti svoje majke (... godine) izdržavao se od penzije svoje majke, a sada se izdržava od finansijske pomoći brata koji radi u inostranstvu i mesečno šalje iznos od 350 evra na ime čuvanja i održavanja njegove imovine u Srbiji, radi povremeno fizičke poslove, te na mesečnom nivou zaradi u proseku po 10.000,00 dinara. Takođe, tuženi je od svog oca nasledio određene nepokretnosti, koje je u mogućnosti da obrađuje, ima baštu koja se nalazi na njegovom imanju, ali i na imanju njegovog brata, a proizvode koje dobija obradom zemljišta koristi za sopstvenu upotrebu. Nije korisnik socijalne pomoći.

Mal. VV je tokom školske 2018/2019. godine pohađala ... razred osnovne škole, prilagodila se školskoj sredini i društvu vršnjaka. Centar za socijalni rad u ... dao je više mišljenja o načinu uređenja viđanja mal. deteta i majke, sproveden je dokaz veštačenjem od strane veštaka medicinske struke iz oblasti neuropsihijatrije i iz oblasti psihologije, koji su se izjasnili da oba roditelja poseduju skoro jednake sposobnosti za vršenje roditeljskog prava, ali da mal. dete poseduje otpor prema majci i strah od nje, sve kao posledica uticaja koje otac ima na dete, ali i odgovor deteta na određeno ponašanje majke. Prema mišljenju veštaka izmeštanje deteta iz okruženja u kome živi ne bi bilo poželjno po dete zbog kompletne i velike promene koja bi nastala, najpre zbog odnosa deteta prema ocu prema kojem pokazuje izuzetnu lojalnost, odnosno da bez potrebne pripreme dete ne bi pristalo da ode sa majkom u mesto majčinog prebivališta, a bez velike reakcije i otpora.

Na utvrđeno činjenično stanje nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo kada su odlučili da samostalno roditeljsko pravo nad maloletnim detetom vrši otac, jer je to u najboljem interesu maloletnog deteta, kao i da je majka dužna da doprinosi izdržavanju maloletnog deteta u iznosu od 8.000,00 dinara mesečno.

Naime, članom 6. stav 1. Porodičnog zakona propisano je da je svako dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta u svim aktivnostima koje se tiču deteta, a članom 266. stav 1. istog Zakona propisano je da u sporu za zaštitu prava deteta i u sporu za vršenje, odnosno lišenje roditeljskog prava, sud je uvek dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta. Princip najboljeg interesa deteta, kao pravni standard, predviđen je i članom 3. Konvencije o pravima deteta. Elementi koji se uzimaju u obzir prilikom procene najboljeg interesa deteta zavise od potreba deteta, kao i svih subjektivnih i objektivnih okolnosti koje se tiču deteta (starost, pol, zdravstveno stanje deteta, želje i osećanje deteta, fizičke, mentalne, emocionalne, zdravstvene i obrazovne potrebe deteta, vezanost deteta za roditelje i članove šire porodice, kvalitet odnosa između deteta i ovih lica i posledice koje po dete može izazavati odvajanje deteta od ovih lica, sredina u kojoj dete odrasta i uticaj promene sredine, kvalitet staranja o detetu i mogućnost roditelja da zadovolji potrebe deteta i dr).

Navodi revizije kojima se ukazuje na činjenicu da tuženi nije dozvoljavao mal. detetu da održava lične odnose sa tužiljom, zbog čega je krivično osuđen za krivično delo oduzimanje maloletnog lica, kao i na naloge Zaštitnika građana u otklanjanju propusta u radu Centra za socijalni rad, ne utiču na drugačiju ocenu najboljeg ineresa detata u pogledu vršenja roditeljskog prava. U konkretnom slučaju sudovi su pravilno procenili najbolji interes deteta, što je u skladu i sa mišljenjem organa starateljstva. Naime, mal. VV od momenta napuštanja zajedničkog doma tužilje živi sa ocem, prilagođena je školskoj sredini i društvu vršnjaka, stambene prilike u kojima živi sa ocem su zadovoljavajuće, pa imajući u vidu izjašnjenje veštaka da mal. dete poseduje otpor prema majci i strah od nje, te da izmeštanje deteta iz okruženja u kome živi ne bi bilo poželjno po dete iz razloga navedenih u mišljenju, pravilno su nižestepeni sudovi odlučili da tuženi - protivtužilac vrši samostalno roditeljsko pravo nad mal. VV.

Odlučujući o visini doprinosa za izdržavanje, nižestepeni sudovi su pravilno zaključili da je tužilja, s obzirom na zaradu koju ostvaruje u fabrici „GG“, činjenicu da živi sa svojim roditeljima koji je finansijski pomažu i da ostvaruje i zakupninu u iznosu od 150 evra mesečno, treba i može da doprinosi izdržavanju mal. ćerke u iznosu od 8.000,00 dinara mesečno. S obzirom na stambene i materijalne prilike tužilje, ni činjenica da ima obavezu izdržavanja punoletnog sina koji se nalazi na redovnom školovanju ne utiče na drugačiju odluku u pogledu visine doprinosa za izdržavanje mal. VV.

Zbog svega navedenog, revizija tužilje je delimično odbijena i odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Osnovano se u reviziji ukazuje da nižestepeni sudovi nisu pravilno primenili materijalno pravo odlučujući o načinu održavanja ličnih odnosa tužilje sa mal. ćerkom. Naime, sudovi su uredili način održavanja ličih odnosa tužilje sa mal. ćerkom u kontrolisanim uslovima, u Centru za socijalni rad, radnim danima, prema modelu bliže određenom u izreci presude prvostepenog suda, pri čemu nisu imali u vidu realne mogućosti tužilje da na takav način ostvaruje kontakte sa mal. ćerkom. Nižestepeni sudovi nisu na odgovarajući način cenili činjenicu da tužilja živi u ..., da je zaposlena u fabrici „GG“ i da, s obzirom na udaljenost od ... do ..., tužilja treba da odsustvuje sa posla, što bi eventualno imalo za posledicu da dobije otkaz ugovora o radu, što bi bilo suprotno najboljem interesu deteta, jer bi se u tom slučaju smanjile mogućnosti tužilje da doprinosi izdržavanju svoje mal. ćerke. Zato je revizija tužilje delimično usvojena i odlučeno kao u stavu drugom izreke.

U ponovnom postupku prvostepeni sud će imati u vidu primedbe iz ove presude, pa će ponovo oceniti najbolji interes mal. deteta, u skladu sa mišljenjem Centra za socijalni rad, ali i objektivne okolnosti u pogledu mogućnosti tužilje koje utiču na model održavanja ličnih odnosa mal. deteta i tužilje.

Odluka o troškovima postupka zavisi od konačnog ishoda postupka, zbog čega je pobijana presuda ukinuta i u odnosu na odluku o troškovima postupka.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude, na osnovu člana 414. stav 1. i člana 416. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća-sudija

Vesna Subić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić