
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rž1k, Rž1kp, Rž1g, Rž1r, Rž1gp, Rž1 u, Rž1up 47/2020
01.07.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, sudija Katarina Manojlović Andrić, u predmetu predlagača AA iz ..., ..., odlučujući o žalbi predlagača podnetoj protiv rešenja Upravnog suda R4 u 49/2020 od 17.03.2020. godine, u predmetu zaštite prava na suđenje u razumnom roku, doneo je dana 01.07.2019. godine, nakon sprovedenog ispitnog postupka
R E Š E NJ E
ŽALBA SE UVAŽAVA I PREINAČUJE rešenje Upravnog suda R4 u 49/2020 od 17.03.2020. godine, tako što se:
USVAJA prigovor predlagača i UTVRĐUJE da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Upravnim sudom u predmetu U 15342/18.
NALAŽE SE sudiji izvestiocu u predmetu Upravnog suda U 15342/18 da, u roku od 60 dana od dana dostavljanja ovog rešenja Upravnom sudu, preduzme radnje radi pravnosnažnog rešavanja navedenog predmeta, kao i da, u roku od 30 dana po isteku prethodno navedeno roka, obavesti predsednika Upravnog suda o preduzetim radnjama.
O b r a z l o ž e nj e
Predlagač je preko Upravnog suda, dana 25.05.2020. godine, podneo Vrhovnom kasacionom sudu žalbu protiv rešenja Upravnog suda R4 u 49/2020 od 17.03.2020. godine, kojim je odbijen njegov prigovor radi ubrzavanja postupka u predmetu Upravnog suda U 15342/18, kao neosnovan.
Postupajući po žalbi predlagača, u smislu odredaba čl. 16, 18. i 20. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ broj 40/15) i člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik SRS“ br. 25/82 i 48/88 i „Službeni glasnik RS“ br. 46/95... 106/15), Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje, primenom člana 386. u vezi člana 402. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 i 55/14) i našao da je žalba osnovana.
O žalbi je odlučivao sudija određen Godišnjim rasporedom poslova u sudu u smislu odredbe člana 16. stav 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ broj 40/15), kojom odredbom je predviđeno da predsednik neposredno višeg suda može godišnjim rasporedom poslova da odredi jednog sudiju ili više sudija da pored njega vode postupak i odlučuju po žalbama.
Odredbom člana 18. stav 3. Ustava Republike Srbije, propisano je da se odredbe o ljudskim i manjinskim pravima tumače u korist unapređenja vrednosti demokratskog društva, saglasno važećim međunarodnim standardima ljudskih i manjinskih prava, kao i praksi međunarodnih institucija koje nadziru njihovo sprovođenje.
Odredbom člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, propisano je da pri odlučivanju o pravnim sredstvima kojima se štiti pravo na suđenje u razumnom roku uvažavaju se sve okolnosti predmeta suđenja, pre svega složenost činjeničnih i pravnih pitanja, celokupno trajanje postupka i postupanje suda, javnog tužilaštva ili drugog državnog organa, priroda ili vrsta predmeta suđenja ili istrage, značaj predmeta suđenja ili istrage po stranku, ponašanje stranke tokom postupka, posebno poštovanje procesnih prava i obaveza, zatim poštovanje redosleda rešavanja predmeta i zakonski rokovi za zakazivanje ročišta i glavnog pretresa i izradu odluke.
Ožalbenim rešenjem je odbijen prigovor predlagača radi ubrzavanja postupka u predmetu Upravnog suda U 15342/18, kao neosnovan, sa obrazloženjem da period od podnošenja tužbe do izjavljivanja prigovora nije pratila neaktivnost suda, s`obzirom na to da su u tom periodu od tuženog pribavljeni odgovor na tužbu i spisi predmeta, koji su omaškom vraćeni, pa je sud u obavezi da ih ponovo traži i predmet će biti većan kada tuženi dostavi spise. U obrazloženju se, takođe, navodi da je sud uzeo u obzir okolnost da su upravni spor i postupci vođeni pred organima uprave svakako povezani, ali se sudska zaštita zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku može tražiti i ostvariti samo u odnosu na konkretan postupak koji je u toku.
Vrhovni kasacioni sud je našao da je Upravni sud pogrešno zaključio da nije povređeno pravo predlagača na suđenje u razumnom roku. Naime, analiza suđenja u razumnom roku mora biti sveobuhvatna, jer kašnjenje u toku određene faze postupka može biti dopustivo pod uslovom da ukupno trajanje postupka nije prekoračeno (stav 36. u presudi Evropskog suda za ljudska prava od 18.12.1983. godine u predmetu Preto i dr. protiv Italije, broj 7984/77). S druge strane, okolnost da su radnje u određenoj fazi postupka preduzimane u razumno prihvatljivim razmacima, nema značaja za predlagača ako se nerazumno dugo sudi u drugoj fazi postupka ili ako postupak u celini nerazumno drugo traje. Odredbom člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano je da se pri odlučivanju o pravnim sredstvima kojima se štiti pravo na suđenje u razumnom roku uvažavaju sve okolnosti predmeta suđenja, a pored ostalog i celokupno trajanje postupka. Stoga, ukoliko stranka traži zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u upravnom sporu ukazujući na dugo trajanje postupka u celini, ne sme se zanemariti trajanje upravnog postupka koji je prethodio podnošenju tužbe. Kako postupak u upravnim stvarima započinje pred upravnim organima ili drugim organima upravnog rešavanja, a u slučaju podnošenja tužbe se pravnosnažno okončava pred Upravnim sudom, sve to vreme do donošenja pravnosnažne odluke postoji za stranku određena pravna nesigurnost, pa se prilikom ocene povrede prava na suđenje u razumnom roku u upravnim stvarima upravni postupak i upravni spor posmatraju kao integralna celina.
U ovom konkretnom slučaju, predmet se odnosi na zahtev predlagača za utvrđivanje staža osiguranja i prava na penziju koji je predlagač podneo 03.03.2006. godine, a koji, prema navodima predlagača i dokumentaciji koju je dostavio, prvostepeni organ još uvek nije rešio. Tužbom u predmetu Upravnog suda U 15342/18 se osporava drugostepeno rešenje kojim je uvažena žalba i naloženo prvostepenom organu da donese rešenje o zahtevu predlagača, a predlagač, kao tužilac, smatra da je Upravni sud bio dužan da u primerenom roku predmet reši u sporu pune jurisdikcije.
Polazeći od svega izloženog, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 18. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, usvojio žalbu predlagača i preinačio prvostepeno rešenje Upravnog suda tako što je utvrdio da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Upravnim sudom u predmetu U 15342/18.
S obzirom na to da je ovim rešenjem utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku u predmetu koji nije pravnosnažno rešen, Vrhovni kasacioni sud je odredio rok od 60 dana za preduzimanje radnji radi pravnosnažnog rešavanja spornog predmeta, a u smislu člana 11. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, imajući u vidu da okončanje postupka po podnetom zahtevu ne zavisi samo od aktivnosti suda, već i tuženog organa koji nije postupio po dva naloga suda za dostavljanje spisa predmeta.
Vrhovni kasacioni sud ističe da nije nadležan za odlučivanje o ostalim zahtevima predlagača istaknutim u žalbi, kojma se zahteva da ovaj sud umesto Upravnog suda donese odluku po tužbi u sporu pune jurizdikcije i predlagaču dosudi naknadu štete.
Sudija
Katarina Manojlović Andrić, s.r.
Pouka o pravnom leku:
Protiv ovog rešenja žalba nije dozvoljena.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić