Rev 226/2020 3.1.2.8.1.4; 3.1.2.8.3.2

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 226/2020
23.01.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića, Biserke Živanović, Božidara Vujičića i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Olenik advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Sektor za vanredne situacije i Republički hidrometereološki zavod, čiji je zakonski zastupnik Državno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 7429/19 od 10.10.2019. godine, u sednici veća održanoj 23.01.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 7429/19 od 10.10.2019. godine

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 7429/19 od 10.10.2019. godine.

ODBIJA SE zahtev tužene za naknadu troškova postupka po reviziji.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 4897/18 od 20.03.2019. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev pa je obavezana tužena da tužiocu isplati iznos od 2.234.400,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 23.03.2018. godine pa do isplate, a stavom drugim izreke je obavezana tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 164.194,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti pa do isplate.

Apelacioni sud u Beogradu je presudom Gž 7429/19 od 10.10.2019. godine, stavom prvim izreke odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio prvostepenu presudu, a stavom drugim izreke je odbio kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je, na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku – ZPP, blagovremeno, preko punomoćnika, izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Prema navedenoj odredbi, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako Vrhovni kasacioni sud oceni da je potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, ujednačiti sudsku praksu ili dati novo tumačenje prav (posebna revizija).

Pravnosnažnom presudom odlučeno je o odgovornosti tužene za materijalnu štetu na zasadima voća tužioca, prouzrokovane elementarinom nepogodom (gradom) koja nije sprečena dejstvom protivgradne zaštite, i njenoj obavezi da nastalu štetu nadoknadi.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, u ovom sporu ne postoje zakonski razlozi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužene. O odgovornosti tužene odlučeno je na osnovu člana 172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima u vezi sa odredbama Zakona o vanrednim situacijama („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 111/09 ... 93/12) kojima je propisana dužnost tužene da obezbedi izgradnju jedinstvenog sistema zaštite i spasavanja, odnosno člana 11. Zakona o ministarstvima („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 44/14) po kojem Ministarstvo unutrašnjih poslova obavlja poslove državne uprave koji se odnosi na protivgradnu zaštitu.

Iz navedenih razloga, ni presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž 3666/17 od 27.07.2017. godine na koju se tužena poziva u reviziji, ne opravdava odlučivanje o posebnoj reviziji radi ujednačavanja sudske prakse. Naime, i u slučaju da je jedinica lokalne samouprave dužna da postupa u skladu sa članom 20. tačka 8. Zakona o lokalnoj samoupravi, to ne bi isključilo odgovornost i obavezu tužene kao solidarnog dužnika, u smislu člana 206. Zakona o obligacionim odnosima.

Revizija predviđena članom 404. ZPP može se izjaviti samo zbog pogrešne primene materijalnog prava. Zato se Vrhovni kasacioni sud, ceneći dozvoljenost posebne revizije tužene, nije upuštao u razmatranje navoda revidenta o učinjenim bitnim povredama odredaba parničnog postupka.

Shodno izloženom, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Revizija tužene nije dozvoljena ni po članu 403. stav 3. ZPP, jer vrednost predmeta spora pobijanog dela (član 28. stav 1. ZPP), očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, merodavnu za ocenu dozvoljenosti revizije.

S`toga je na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. i člana 413. ZPP, olučeno kao u drugom stavu izreke.

Tužena nije uspela u postupku po reviziji i zato nema pravo na naknadu troškova tog postupka. Zbog toga je takav zahtev tužene odbijen i primenom člana 165. stav 1. u vezi člana 153. stav 1. ZPP, odlučeno kao u trećem stavu izreke.

Predsednik veća – sudija

Branislava Apostolović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić