Rev 3448/2019 3.1.1.14

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3448/2019
29.01.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Božidara Vujičića i dr Ilije Zindovića, članova veća, u pravnoj stvari tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Saša Kosanović, advokat iz ..., protiv tuženih Grada Beograda, koga zastupa javni pravobranilac Grada Beograda i Gradske opštine Čukarica, koju zastupa javno pravobranilaštvo Gradske opštine Čukarica, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog Grada Beograda izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1901/19 od 13.03.2019. godine, u sednici održanoj 29.01.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog Grada Beograda izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1901/19 od 13.03.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P 34/2015 od 19.11.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti Višeg suda u Beogradu kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi Grad Beograd da tužilji na ime naknade za oduzeto zemljište isplati tržišnu protivvrednost katastarske parcele broj ... KO ... od 21.843,00 dinara po m², što ukupno čini 11.703.024,00 dinara, kao i da tužilji naknadi troškove parničnog postupka od 574.000,00 dinara u roku od 15 dana. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se obavežu tuženi da joj solidarno isplate tržišnu protivvrednost katastarske parcele ... KO ... od 21.843,00 dinara po m², što ukupno čini 11.703.024,00 dinara. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužilja da tuženoj Gradskoj opštini Čukarica na ime naknade troškova parničnog postupka isplati 451.500,00 dinara u roku od 15 dana.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 1901/19 od 13.03.2019. godine, potvrđena je presuda Višeg suda u Beogradu P 34/2015 od 19.11.2018. godine u stavu prvom, drugom i četvrtom izreke, a žalba tuženog Grada Beograda i tužilje odbijene kao neosnovane.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu, tuženi Grad Beograd je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11... 55/14) i utvrdio da revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je primenjeno materijalno pravo.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, rešenjem Sekretarijata za finansije Narodnog odbora Opštine Čukarica broj 13030/2 od 07.09.1959. godine, između ostalih i katastarska parcela starog premera ... KO ... koja odgovara katastarskoj parceli novog premera sada spornoj kat. parc. ... je nacionalizovana dana 26.12.1958. godine, i postala društvena svojina. Nakon nacionalizacije BB, pravni prethodnik tužilje – njen otac, ostao je korisnik ove nepokretnosti. Njegovo pravo korišćenja je bilo upisano u zemljišnoj knjizi, a iza njegove smrti rešenjem o nasleđivanju iz 1987. godine pravo korišćenja prešlo na tužilju njegovu ćerku koja se dana 06.03.2013. godine upisala kao vlasnik ove nepokretnosti upisom prava svojine sa udelom 1/1 na kat. parc. ... površine 563m². Preko ove katastarske parcele prolazi ulica Poručnika Spasića i Mašare. Postupak eksproprijacije kat. parc. ... nikada nije sproveden i tužilji nije isplaćena naknada. Iz zapisnika o proceni tržišne vrednosti nepokretnosti zemljišta Ministarstva finansija, Poreske uprave, Filijale Čukarica broj 011-464-08-60/2016-I1A02 od 09.03.2016. godine a koji izveštaj je pribavljen u cilju utvrđivanja tržne vrednosti sporne nepokretnosti, tržišna vrednost je opredeljena na 21.843,00 dinara po m² iz čega proizilazi da je ukupna tržišna vrednost površine od 5 ari i 36m², 11.703.024,00 dinara.

Polazeći od odredbe člana 5. stav 1. Odluke o ulicama, lokalnim i nekategorisanim putevima (''Službeni list Grada Beograda'' broj 3/01) kojim je propisano da glavne ulice lokalne puteve na području gradskih opština Voždovac, Vračar, Zvezdara, Zemun, Novi Beograd, Palilula, Rakovica, Savski venac, Stari grad i Čukarica utvrđuje Skupština grada Beograda i člana 8. Odluke kojom je propisano da poslove upravljanja, održavanja i zaštite razvoja ulica lokalnih puteva na području gradskih opština iz člana 5. stav 1. obavlja Direkcija za puteve grada Beograda kao i člana 25. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, prvostepeni sud je ocenio da je tužbeni zahtev tužilje osnovan, pa je isti i usvojio.

Drugostepeni sud prihvata stanovište prvostepenog suda vezano za argumentaciju u pogledu osnovanosti tužbenog zahteva tužilje, s tim što ističe da se u konkretnom slučaju radi o faktičkoj eksproprijaciji, da tužilja po tom osnovu traži i naknadu za potpuno izuzimanje iz poseda parcele na kojoj je u Službi za katastar nepokretnosti uknjižena kao vlasnik.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, drugostepeni sud je pravilno postupio kada je potvrdio presudu prvostepenog suda. Naime, činjenica je da se sporno zemljište u Službi za katastar nepokretnosti vodi na ime tužilje, a faktički na licu mesta isto je izuzeto i preko njega je izgrađena ulica. Nikakva naknada ni pravnim prethodnicima, ni tužilji nije isplaćena za oduzetu parcelu, pa je prvostepeni sud pravilno postupio kada je ocenio da je tužbeni zahtev tužilje osnovan. Ovo iz razloga što je doneta odluka u skladu sa odredbom čl. 18. i 58. Ustava Republike Srbije, kao i člana 1. protokola 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. U konkretnom slučaju izostala je odluka nadležnog organa kojom bi bio utvrđen javni interes za eksproprijaciju, ali korisnik zemljišta ne može trpeti štetne posledice, što nadležni organ nije sproveo upravni postupak i doneo rešenje o izuzimanju zemljišta iz poseda koje bi bilo osnov za isplatu naknade za izuzeto zemljište. Na ovakav način tužilji je povređeno pravo na imovinu i ista shodno citiranim propisima ima pravo na tržišnu naknadu oduzete nepokretnosti. Pravilno je drugostepeni sud zaključio da je ispravno postupio prvostepeni sud kada je visinu naknade utvrdio putem pribavljanja izveštaja od Poreske uprave, kao i da se u ovom slučaju ne primenjuju odredbe Zakona o restituciji jer iako je parcela tužilje, odnosno njenih pravnih prethodnika, bila nacionalizovana po Zakonu o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta iz 1958. godine, tužilja je nakon nasleđivanja iza smrti svoga oca dana 06.03.2013. godine u upravnom postupku upisana kao vlasnik predmetne nepokretnosti, pa je pravilan zaključak nižestepenih sudova da tužilja ne traži naknadu za nacionalizovane nepokretnosti već naknadu za tzv. faktičku eksproprijaciju za parcelu čiji je vlasnik.

S druge strane evidentno je da je faktički zemljište privedeno nameni, pa korisnik zemljišta ne može trpeti štetne posledice što nadležni organ nije sproveo upravni postupak jer nije doneo rešenje o izuzimanju zemljišta iz poseda koje je bilo osnov za isplatu naknade za izuzeto zemljište.

Vrhovni kasacioni sud je cenio i ostale revizijske navode, ali nalazi da isti nisu od značaja za donošenje drugačije odluke.

Iz napred iznetih razloga primenom člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Vesna Popović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić