Rev 5171/2018 3.1.2.8.1.4; zbog nepravilnog i nezakonitog rada preduzeća, drugih pravnih lica i državnih organa

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5171/2018
03.06.2020. godina
Beograd

 

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Svetislav Živković, advokat iz ..., protiv tuženih Republike Srbije, Ministarstvo pravde i državne uprave, Privredni sud u Valjevu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, sa sedištem u Beogradu i BB iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Šaponjić, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3641/18 od 12.07.2018. godine, u sednici održanoj 03.06.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3641/18 od 12.07.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 4834/2017 od 17.01.2018. godine, stavom prvim izreke, dozvoljeno je preinačenje tužbe iz podneska od 05.12.2017. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da sud obaveže tužene da tužiocu solidarno isplate ukupan iznos od 10.679.097,64 dinara i to po osnovu naknade štete zbog smanjene vrednosti udela u privrednom društvu ''VV'', po osnovu izgubljene zarade za period od otvaranja stečaja 17.09.1997. godine do sticanja uslova za penziju 13.06.2008. godine, po osnovu izgubljenih penzija za period od 14.06.2008. godine do 02.04.2014. godine, po osnovu izgubljene razlike u penziji koju bi tužilac primio da mu je povezan radni staž i ostvarene penzije bez povezanog radnog staža, u pojedinačnim novčanim iznosima navedenim u izreci, sa zakonskom zateznom kamatom, kako je izrekom navedeno. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev da sud obaveže tuženu Republiku Srbiju da tužiocu uplati iznos od 921.201,84 dinara po osnovu neuplaćenih doprinosa za PIO, za period od 19.09.1997. godine do 13.06.2008. godine. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj Republici Srbiji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 20.250,00 dinara. Stavom petim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj BB naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 627.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 3641/18 od 12.07.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda u stavu drugom, trećem, četvrtom i petom izreke. Odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu, na osnovu odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 72/11, 55/14, 87/18), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, rešenjem Privrednog suda u Valjevu St br. 631/95 od 17.09.1997. godine, otvoren je postupak stečaja nad preduzećem ''VV'' iz ..., čiji je direktor bio tužilac, a za stečajnog upravnika određena je tužena BB. Rešenjem Privrednog suda u Valjevu od 23.03.1998. godine utvrđena su potraživanja stečajnih poverilaca, a rešenjem istog suda od 04.06.2003. godine utvrđeno je potraživanje DOO ''GG'', sa sedištem u ..., kao razlučnog poverioca na imovini stečajnog dužnika k.p. .. KO ... . Protiv navedenog rešenja stečajni poverilac ''Investbanka'' a.d. u stečaju je izjavila žalbu, pa je rešenjem Višeg trgovinskog suda u Beogradu Pž 6974/03 od 13.10.2003. godine ukinuto rešenje od 04.06.2003. godine. Rešenjem Trgovinskog suda u Valjevu od 03.12.2003. godine osporeno je razlučno pravo poverioca DOO ''GG'' na poslovnom objektu na k.p. .. KO ... i poverilac je upućen da podnese tužbu radi utvrđenja osporenog potraživanja. Postupak po tužbi tužioca DOO ''GG'' pravnosnažno je okončan rešenjem Višeg trgovinskog suda u Beogradu Pž 5678/04, kojim je ukinuta presuda prvostepenog suda P 7/04 od 08.04.2004. godine i tužba tužioca ''GG'' odbačena. Rešenjem Trgovinskog suda u Valjevu od 31.01.2005. godine odlučeno je da se dalje sprovođenje stečajnog postupka nastavlja po odredbama Zakona o stečajnom postupku, a izveštajem od 19.10.2005. godine stečajni upravnik je obavestio sud da je pred Opštinskim sudom u Šapcu okončan postupak realizacije hipoteke i delimično namirenje razlučnog poverioca ''Investbanke'' a.d. Beograd, te da stečajni dužnik nema druge imovine, izuzev akcija kod ''Jubanke''. Rešenjem Trgovinskog suda u Valjevu d 02.11.2005. godine odbijen je zahtev tužioca – AA za prenos akcija stečajnog dužnika koje ima kod ''Jubanke'', kao neosnovan. Poslovni prostor površine 108 m2 u ... u Ul. ... br. .., prodat je u sudskom postupku nakon što je prodaja više puta objavljivana. Tužilac je tokom trajanja celog postupka koristio sva pravno dozvoljena sredstva u postupku pred Opštinskim sudom u Šapcu, Trgovinskim sudom u Valjevu i Višim trgovinskim sudom u Beogradu. Tužiocu je radni odnos u preduzeću ''VV'', sa sedištem u ..., prestao danom otvaranja stečajnog postupka 17.09.1997. godine, sa kojim danom je i odjavljen sa osiguranja kod Fonda RF PIO, a rešenje o prestanku radnog odnosa primio je 2005. godine. Tužena BB se, kao stečajni upravnik više puta obraćala tužiocu sa molbom da joj dostavi potrebnu dokumentaciju u skladu sa Zakonom o stečaju, ali je on pisanim putem obavestio da je sva dokumentacija uništena.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su odbili tužbeni zahtev zaključujući da ne postoji uzročno-posledična veza između štete, koja je predmet parnice, i radnji tuženih kojima bi, svojim protivpravnim činjenjem ili nečinjenjem, prouzrokovali štetu tužiocu, u smislu člana 172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Navedenom odredbom je propisano da pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija.

Razlozi revizije, kojima se ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava, nisu osnovani.

Naime, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, tužilac neosnovano traži naknadu štete u ovoj parnici po osnovu odgovornosti tuženih za štetu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija, saglasno članu 172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima.

Zakonom o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji („Službeni list SFRJ“ br. 84/89, „Službeni list SRJ“ br. 37/93,28/96), koji se u konkretnom slučaju primenjuje, u članu 125. propisuje da je stečajni upravnik dužan da se o svim prijavljenim potraživanjima određeno izjasni, da poverioci mogu osporiti prijavljeno potraživanje, te da se prijavljeno potraživanje smatra utvrđenim ako ga prizna stečajni upravnik i ne ospore poverioci prisutni na ročištu za ispitivanje potraživanja. Odredbom člana 117. istog zakona, propisano je da otvaranje stečajnog postupka ne utiče na pravo odvojenog namirenja iz određenih stvari, odnosno iz imovine dužnika, kao i na pravo izdvajanja stvari koje ne pripadaju dužniku, a članom 119. je propisano da će se u toku stečajnog postupka okončati samo oni započeti poslovi čije je izvršenje neophodno da bi se sprečilo nastupanje štete na imovinu dužnika, dok u pogledu toga koji se poslovi smatraju neophodnim odlučuje stečajno veće, dok je članom 120. stav 1. propisano da se u toku stečajnog postupka mogu zaključiti novi ugovori samo radi unovčenja imovine dužnika i radi završetka započetih poslova i poslova neophodnih da bi se sprečilo nastupanje štete na imovini dužnika.

Imajući u vidu navedene odredbe zakona i utvrđeno činjenično stanje, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, nema nezakonitog ili nepravilnog rada organa tužene RS, koji bi vodio naknadi štete, u smislu člana 172. Zakona o obligacionim odnosima. Stečajni upravnik i stečajni sud su postupali u granicama ovlašćenja iz navedenog zakona. Kako su odredbe ugovora o kreditu stečajnog dužnika i „Investbanke“ bile predmet ocene u postupku pred Privrednim sudom u Novom Sadu, u parnici P 1742/95, to utvrđena visina potraživanja se ne može dovesti u sumnju, a s tim u vezi ni smanjena vrednost udela tužioca u „VV“. Pored toga, prodaja poslovnog prostora je izvršena na osnovu izvršne isprave – navedene pravnosnažne presude Privrednog suda u Novom Sadu, poslovni prostor je bio opterećen hipotekom i prodat u sudskom postupku na javnoj prodaji, tako da zakonom propisan postupak prodaje podrazumeva i eventualno ostvarenu nižu cenu od tržišne, kao u konkretnom slučaju. Pravne radnje koje su preduzete u postupku stečaja bile su predmet ocene u stečajnom postupku primenom normi iz posebnog zakona, u skladu sa članom 23. Zakona o obligacionim odnosima. Pravna sredstva za osporavanje sprovođenja stečaja stečajnog dužnika iscrpljuje se u postupku stečaja. Utvrđeno je da je tužilac imao mogućnost i koristio svoja procesna ovlašćenja izjavljivanjem pravnih lekova u postupku stečaja. Odluke o pravnim lekovima i služe da bi se eventualni nedostaci u preduzimanju pojedinih radnji otklonili.

Sama činjenica da je tužiocu, kako je nižestepenim presudama utvrđeno, prestao radni odnos otvaranjem stečaja 17.09.1997. godine, sa kojim danom je i odjavljen sa osiguranja kod Fonda RF PIO, a rešenje o prestanku radnog odnosa primio 2005. godine, ne ukazuje da je tužilac imao mogućnost da se u navedenom periodu zaposli kod drugog poslodavca, te da zbog propusta stečajnog upravnika da blagovremeno prijavi ovu promenu, trpi štetu. Na navedeno upućuje zaključak iz utvrđenih činjenica i to da se tužilac ni jednim zvaničnim zahtevom nije obratio kako bi proverio podatke o njegovom radno-pravnom statusu ili izmenio isti.

Ostalim navodima revizije ponavljaju se žalbeni razlozi koje je drugostepeni sud pravilno ocenio, pa je Vrhovni kasacioni sud odlučio kao u izreci, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Jasminka Stanojević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić