
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2711/2019
21.05.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Dragane Mariinković, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Miroljub Sekulić, advokat iz ..., protiv tuženog ''NEW CITY SOMPANY'' DOO iz Beograda, koju zastupa Goran Došen, advokat iz ..., radi poništaja rešenja i naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3681/2018 od 07.03.2019. godine, u sednici održanoj 21.05.2020. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3681/2018 od 07.03.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3171/12 od 08.06.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i poništeno kao nezakonito rešenje o otkazu ugovora o radu br. .. od 28.05.2012. godine, a tuženi obavezan da tužioca vrati na rad na poslove na kojima se nalazio neposredno pre davanja otkaza. Stavom drugim izreke, tuženi je obavezan da tužiocu na ime izgubljene zarade koja mu pripada po ugovoru o radu br. .. od 30.05.2011. godine, za period od 01.06.2012. godine do 31.12.2017. godine, isplati pojedinačno opredeljene mesečne iznose sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, počev od 01.-og u tekućem mesecu za prethodni mesec do konačne isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev u delu u kome je traženo da se tuženi obaveže da tužiocu na ime izgubljene zarade koja mu pripada po ugovoru o radu za mesec maj 2012. godine isplati 15.724,83 dinara sa kamatom od 01.06.2012. godnne do konačne isplate. Stavom četvrtim izreke, tužba tužioca je povučena u delu kojim je tražena isplata neisplaćenih godišnjih odmora, prekovremenih radnih sati, otpremnine, radnog odela, lekarskog uverenja i toplog obroka. Stavom petim izreke, tuženi je obavezan da tužiocu naknadi troškove postupka od 262.507,45 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3681/2018 od 07.03.2019. godine, stavom prvim izreke, prvostepena presuda je potvrđena u stavu prvom i delu stava drugog izreke, koji se odnosi na isplatu pojedinačnih iznosa na ime izgubljene zarade za period od 01.06.2012. godine do 31.12.2017. godine i u tom delu žalba tuženog odbijena. Stavom drugim izreke, prvostepena presuda je ukinuta u preostalom delu stava drugog izreke, koji se odnosi na dosuđenu zakonsku kamatu, kao i u stavu petom izreke, i u tom delu predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Protiv pravnosnažne prvostepene presude tuženi je izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu odluku na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11... 55/2014), pa je našao da revizija nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužilac je kod tuženog bio u radnom odnosu na neodređeno vreme, na poslovima ..., od 30.05.2011. godine, po zaključenom ugovoru o radu. Pobijanim rešenjem tuženog od 28.05.2012. godine, otkazan mu je ugovor o radu zbog povrede radne obaveze iz člana 77. stav 1. tačka 4. Pravilnika tuženog – neblagovremeno, nesavesno ili nemarno izvršavanje radnih dužnosti i obaveza i povrede radne discipline iz člana 78. stav 1. tačka 1. Pravilnika – neopravdan izostanak sa rada dva dana uzastopno ili tri dana sa prekidima u toku meseca. Prema razlozima osporenog rešenja tuženi je utvrdio da je tužilac pre dva meseca samovoljno prestao da dolazi na posao, tako da ne izvršava svoje radne obaveze i zadatke, a o razlozima svog odsustva nije obavestio poslodavca. Pre donošenja rešenja o otkazu, tužilac je 21.05.2012. godine, upozoren o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu, u kome je navedeno da više od tri dana ne dolazi na posao, a o razlozima nije obavestio poslodavca. U postupku je utvrđeno da je u ... u periodu od 26.04.2012. godine do 28.04.2012. godine, trajao štrajk poljoprivrednih proizvođača, zbog čega su u određenom vremenskom periodu i na određenim lokacijama bile blokirane saobraćajnice. Zbog toga u tom periodu tužilac nije dolazio na posao, ali je imao odobrenje pretpostavljenih za nedolazak. Tuženi ne poseduje karnete, niti bilo koje pisane dokaze o prisustvu zaposlenih, a samim tim ni o odsustvu tužioca sa posla u toku 2012. godine. Visina izgubljene zarade za sporni period utvrđena je na osnovu nalaza i mišljenja sudskog veštaka, koja je izvršena prema ugovoru o radu zaključenom 30.05.2011. godine, u neto mesečnim iznosima, koji su niži od minimalne zarade.
Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su usvojili tužbeni zahtev, jer tuženi do okončanja postupka nije dokazao da je tužilac učinio povredu radne obaveze iz člana 77. stav 1. tačka 4. Pravilnika tuženog – neblagovremeno, nesavesno ili nemarno izvršavanje radnih dužnosti i obaveza i povrede radne discipline iz člana 78. stav 1. tačka 1. – neopravdan izostanak sa rada dva dana uzastopno ili tri dana sa prekidima u toku meseca. Zbog toga je pobijano rešenje o otkazu nezakonito doneto na osnovu člana 179. tačke 2. i 3. Zakona o radu.
U postupku je utvrđeno da je tužilac redovno dolazio na posao, izuzev u dane štrajka poljoprivrednih proizvođača od 26.04.do 28.04.2012. godine, za koje dane je imao odobrenje pretpostavljenih da može da izostane sa rada, pa kako nije dokazano da je učinio povrede radne obaveze koje su mu pobijanim rešenjem stavljene na teret, nije bilo osnova za donošenje rešenja o otkazu ugovora o radu. Pored toga, postoje i formalni nedostaci u postupku otkazivanja ugovora o radu, jer ni rešenje ni upozorenje ne sadrži precizno određenje kada je tužilac neopravdano izostajao sa posla, što takođe predstavlja razlog za poništaj pobijanog rešenja. Kako je tužiocu nezakonito otkazan ugovor o radu, pravilno su sudovi odlučili kada su tuženog obavezali da tužioca vrati na rad na poslove koje je obavljao pre otkaza ugovora o radu i naknadi mu štetu u vidu izgubljene zarade koja mu pripada po ugovoru o radu, na osnovu člana 191. stav 1. i 2. Zakona o radu.
Kako se revizijom ne dovodi u sumnju pravilnost pobijane drugostepene presude, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, na osnovu člana 414. ZPP.
Predsednik veća - sudija
Zvezdana Lutovac,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić