Rev 502/2020 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 502/2020
12.02.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužilje AA iz …, čiji je punomoćnik Nada Ćurčić, advokat iz …, protiv tuženog BB iz …, čiji je punomoćnik Olga Turčinović – Makević, advokat iz …, radi poništaja ugovora i utvrđenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3242/17 od 17.05.2018. godine, na sednici održanoj 12.02.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3242/17 od 17.05.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 3242/17 od 17.05.2018. godine, odbijena je žalba tužilje i potvrđena presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu P 6188/12 od 23.12.2016. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtev tužilje da se poništi ugovor o prodaji stana koji se nalazi u ... u ... br. ..., overen 10.05.2002. godine u Drugom opštinskom sudu u Beogradu, zaključen između prodavca VV i kupca BB, kao i da se utvrdi da je tužilja suvlasnik polovine opisanog stana u izreci, po osnovu sticanja u vanbračnoj zajednici.

Protiv navedene drugostepene presude, koja joj je dostavljena 04.06.2019. godine, tužilja je izjavila reviziju 02.07.2019. godine, zbog pogrešne primene materijalnog prava, bez obrazloženja, dok je obrazloženje revizije dostavila 17.07.2019. godine, sa predlogom da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom.

Apelacioni sud u Beogradu rešenjem R3 37/2019 od 14.11.2019. godine, nije predložio Vrhovnom kasacionom sudu odlučivanje o izjavljenoj reviziji, primenom člana 395. Zakona o parničnom postupku.

Zbog toga je Vrhovni kasacioni sud ispitao dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 401. Zakona o parničnom postupku - ZPP (''Službeni glasnik RS'' 125/04, 111/09), koje odredbe se primenjuju na osnovu člana 506. ZPP (''Službeni glasnik RS'' 72/11, 55/14) i utvrdio da revizija tužilje nije dozvoljena.

U parnici koja je pokrenuta tužbom radi poništaja ugovora o kupoprodaji nepokretnosti i utvrđenja prava svojine na nepokretnosti, predatoj sudu 19.05.2011. godine, vrednost predmeta spora je utvrđena na ročištu 25.02.2015. godine u iznosu od 1.000.000,00 dinara.

Dozvoljenost revizije izjavljene protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu posle 31.05.2014. godine, kao u konkretnom slučaju, ceni se po članu 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' 55/14).

Budući da je predmet parnice spor imovinskopravne prirode, a utvrđena vrednost predmeta spora je 1.000.000,00 dinara, to se u pogledu ispitivanja dozvoljenosti revizije, s aspekta propisanog vrednosnog cenzusa pobijanog dela, ispituje primenom člana 23. stav 3. navedenog Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, kojim je propisano da je revizija dozvoljena u svim postupcima u kojima vrednost predmeta spora pobijanog dela prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra, odnosno 100.000 evra u privrednim sporovima, po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, a koji nisu pravnosnažno rešeni do dana stupanja na snagu ovog zakona.

S obzirom da označena vrednost predmeta spora od 1.000.000,00 dinara očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra, po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe (kada je srednji kurs evra iznosio 97,6095 dinara), kao i da postupak u ovoj parnici nije bio pravnosnažno rešen do stupanja na snagu Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku 31.05.2014. godine, revizija tužilje nije dozvoljena.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 404. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Jasminka Stanojević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić