
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1145/2020
08.10.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Radmile Dragičević Dičić, predsednika veća, Radoslava Petrovića, Dragomira Milojevića, Biljane Sinanović i Miroljuba Tomića, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela zloupotreba ovlašćenja u privredi iz člana 238. stav 1. tačka 2. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Miroslava Todorovića, podnetom protiv pravosnažnih presuda Osnovnog suda u Surdulici, Sudska jedinica u Vladičinom Hanu K broj 103/17 od 13.03.2020. godine i Višeg suda u Vranju Kž1 119/20 od 14.07.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 08.10.2020. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, podnet protiv pravosnažnih presuda Osnovnog suda u Surdulici, Sudska jedinica u Vladičinom Hanu K broj 103/17 od 13.03.2020. godine i Višeg suda u Vranju Kž1 119/20 od 14.07.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Surdulici, Sudska jedinica u Vladičinom Hanu K broj 103/17 od 13.03.2020. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela zloupotreba ovlašćenja u privredi iz člana 238. stav 1. tačka 2. KZ za koje mu je izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 meseci i istovremeno određeno da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku proveravanja od 3 godine po pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo.
Istom presudom okrivljeni AA obavezan je da plati na ime sudskog paušala iznos od 5.000,00 dinara i na ime nužnih izdataka BB 76.500,00 dinara, sve u roku od 30 dana po pravnosnažnosti presude, dok je predstavnik oštećenog preduzeća „VV“ d.o.o. ..., BB, radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućena na parnicu.
Presudom Višeg suda u Vranju Kž1 119/20 od 14.07.2020. godine odbijene su kao neosnovane žalbe branioca okrivljenog AA i Osnovnog javnog tužioca u Vladičinom Hanu, pa je presuda Osnovnog suda u Surdulici, Sudska jedinica u Vladičinom Hanu K broj 103/17 od 13.03.2020. godine potvrđena.
Protiv napred navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Miroslav Todorović, zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude preinači i okrivljneog oslobodi optužbe.
Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti u smislu člana 488. stav 1. ZKP dostavio javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća o kojoj u smislu člana 488. stav 2. ZKP nije obaveštavao javnog tužioca i branioca, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenja odluke.
Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta, sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA je neosnovan.
Branilac okrivljenog AA u zahtevu navodi da okrivljeni osuđen za krivično delo zloupotreba ovlašćenja u privredi iz člana 238. stav 1. tačka 2. KZ iako navedeno krivično delo u Krivičnom zakoniku Republike Srbije više ne postoji, jer je dekriminalizovano izmenama Krivičnog zakonika koje su stupile na snagu 01.03.2018. godine. U zahtevu se navodi i da je neprihvatljiv stav nižestepenih sudova da navedeno krivično delo ima pravni kontinuitet sa krivičnim delom prevara u obavljanju privredne delatnosti iz člana 223. stav 2. u vezi stava 1. KZ koje je preciziranjem optužnog akta od 19.03.2018. godine okrivljenom takođe bilo stavljeno na teret, s tim da je preciziranjem optužnog akta od 29.10.2019. godine okrivljenom ponovo stavljeno na teret izvršenje krivičnog dela zloupotreba ovlašćenja u privredi iz člana 238. stav 1. tačka 2. KZ. Prema navodima zahteva, na navedeni način na štetu okrivljenog AA povređen je zakon u smislu člana 439. tačka 1) i 2) ZKP u vezi sa članom 1. KZ, članom 34. stav 1. Ustava Srbije i članom 7. Evropske konvencije o ljudskim pravima sa izmenama Protokola 11 i 14.
Iznete navode zahteva, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim. Naime, navode sadržane u zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog AA isticao je i žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je našao da su žalbeni navodi neosnovani i u obrazloženju presude je dao jasne i dovoljne razloge o tome da izmenom zakona, radnje krivičnog dela iz člana 238. stav 1. tačka 2. KZ nisu po automatizmu dekriminalizovane donošenjem Zakona o izmenama i dopunama KZ koji je stupio na snagu 01.03.2018. godine, jer su bitna obeležja tog krivičnog dela sadržana u krivičnom delu prevara u obavljanju privredne delatnosti iz člana 223. KZ iz čega proizilazi da je zadržan pravni kontinuitet inkriminacije, kao i da je u konkretnom slučaju u odnosu na okrivljenog u smislu člana 5. stav 2. KZ primenjen blaži zakon (strana tri stav dva i tri drugostepene presude) koje Vrhovni kasacioni sud prihvata u smislu člana 491. stav 2. ZKP i na njih upućuje.
Iz napred navedenih razloga Vrhovni kasacioni sud je doneo odluku kao u izreci na osnovu odredbe člana 491. stav 1. i 2. ZKP.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Tatjana Milenković, s.r. Radmila Dragičević Dičić, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić