Rev 1561/2020 3.19.1.10; troškovi postupka

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1561/2020
09.07.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića, Branke Dražić, Danijele Nikolić i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Ljiljana Denić, advokat iz ..., protiv tuženog Nacionalne službe za zapošljavanje Beograd – Filijala Prokuplje, radi uplate doprinosa, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u stavu drugom izreke Višeg suda u Prokuplju Gž 1476/18 od 24.10.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 09.07.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u stavu drugom izreke presude Višeg suda u Prokuplju Gž 1476/18 od 24.10.2019. godine.

PREINAČUJE SE, presuda Višeg suda u Prokuplju Gž 1476/18 od 24.10.2019. godine u stavu drugom izreke tako što se odbija žalba tužene i potvrđuje rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu trećem izreke presude Osnovnog suda u Prokuplju P 1871/17 od 13.06.2018. godine.

OBAVEZUJE SE tužena da tužilji naknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana prijema ovog rešenja.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Prokuplju P 1871/17 od 13.06.2018. godine, stavom prvim izreke odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti suda izjavljen od strane tužene. Stavom drugim izreke usvojen je tužbeni zahtev tužilje i obavezana tužena da u korist tužilje izvrši uplatu na ime manje uplaćenih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, a koji padaju na teret Nacionalne službe za zapošljavanje, nadležnom Fondu PIO i to za septembar 2015. godine iznos od 304,28 dinara po stopi koja bude važila na dan uplate, za oktobar mesec 2015. godine na iznos od 2.817,72 dinara po stopi koja bude važila na dan uplate, za novembar mesec 2015. godine na iznos od 2.708,80 dinara po stopi koja bude važila na dan uplate i za decembar mesec 2015. godine na iznos od 2.272,93 dinara po stopi koja bude važila na dan uplate. Stavom trećim izreke obavezana je tužena da tužilji nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 21.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos počev od izvršnosti presude do konačne isplate.

Presudom Višeg suda u Prokuplju Gž 1476/18 od 24.10.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i presuda Osnovnog suda u Prokuplju P 1871/17 od 13.06.2018. godine u stavu prvom i drugom izreke je potvrđena. Stavom drugim izreke rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu trećem izreke navedene presude se preinačava, tako da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u stavu drugom izreke drugostepene presude tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odlučuje kao o izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. ZPP.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda ispunjeni su uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca kao o izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku postupku (“Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13 - US, 74/13 - US, 55/14 i 87/18-u daljem tekstu: ZPP), zbog potrebe razmatranja pravnih pitanja i ujednačavanja sudske prakse u vezi prava na naknadu troškova postupka.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući pobijanu odluku u delu kojim je odlučeno o troškovima postupka, u smislu člana 408. u vezi člana 420. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nižestepenim presudama usvojen je tužbeni zahtev i obavezan tuženi da u korist tužilje uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje za period od septembra 2015. godine do decembra 2015. godine, s tim što je prvostepeni sud tužilji dosudio troškove postupka, dok je drugostepeni sud prvostepenu presudu preinačio u ovom delu i odbio kao neosnovan zahtev tužilje za naknadu troškova postupka sa obrazloženjem da je i pored uspeha u tekućoj parnici, tužilja imala mogućnost da uplatu doprinosa potražuje u ranijem postupku, u kom je potraživala naknadu štete na ime manje isplaćene naknade za slučaj nezaposlenosti, zbog čega se na ovaj način za tuženog prave neopravdani izdaci na ime troškova postupka, koji pri tom, prevazilaze visinu usvojenog tužbenog zahteva.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da se osnovano revizijom tužilje ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava i to odredba člana 153. stav 1. ZPP. Navedenom odredbom propisano je da stranka koja u celini izgubi parnicu je dužna da protivnoj stranci naknadi troškove, a članom 154. stav 1. istog zakona da će sud prilikom odlučivanja koji će se troškovi naknaditi stranci uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice.

Imajući u vidu sadržinu citiranih zakonskih odredaba, kao i ishod ove parnice, pravilno je prvostepeni sud odlučio kada je obavezao tuženu da tužilji naknadi troškove postupka koji su bili nužni i neophodni. Visina tužbenog zahteva ni jednom zakonskom odredbom nije propisana kao osnov za nedosuđivanje troškova parničnog postupka, u situaciji kada je stranka uspela u sporu. Takođe, načelo ekonomičnosti postupka ni jednom zakonskom odredbom nije propisano kao osnov za nedosuđivanje troškova parničnog postupka, a naročito ne u situaciji kada je tužilja u celosti uspela u sporu, dok razlog pravičnosti može biti od uticaja na odluku o troškovima samo u sporovima iz oblasti porodičnih odnosa.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je preinačio drugostepenu odluku o troškovima postupka na osnovu člana 416. stav 1. ZPP i odlučio kao u stavu drugom izreke.

Tužena je obavezana da tužilji naknadi troškove revizijskog postupka i to na ime sastava revizije od strane advokata u iznosu od 12.000,00 dinara, na osnovu Tarifnog broja 13, tarifa o nagradama i naknadama za rad advokata („Službeni glasnik RS“, broj 121/12).

Predsednik veća-sudija

Branislava Apostolović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić