Rev 733/2020 3.19.1.25.1.2; blagovremenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 733/2020
12.02.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Veroljub Mićić, advokat iz ..., protiv tužene Opštine Vlasotince, čiji je zakonski zastupnik Opštinsko pravobranilaštvo Vlasotince, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 1669/19 od 05.09.2019. godine, u sednici veća održanoj 12.02.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene, izjavljena protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 1669/19 od 05.09.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Leskovcu, Sudska jedinica u Vlasotincu P 3273/17 od 28.02.2018. godine, koja je ispravljena rešenjem istog suda P 3273/17 od 14.03.2019. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca, pa je obavezana tužena da tužiocu na ime nematerijalne štete nastale usled ujeda psa lutalice, dana 25.09.2017. godine, isplati na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 35.000,00 dinara, na ime pretrpljenog straha iznos od 35.000,00 dinara, ili ukupnu nematerijalnu štetu u iznosu od 70.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 28.02.2018. godine, kao dana presuđenja, do konačne isplate. Stavom drugim izreke, deo tužbenog zahteva od dosuđenog ukupnog iznosa od 70.000,00 dinara do traženog ukupnog iznosa od 100.000,00 dinara, odnosno od dosuđenog iznosa za pretrpljene fizičke bolove od 35.000,00 dinara do traženog iznosa od 50.000,00 dinara i za pretrpljeni strah od dosuđenog iznosa od 35.000,00 dinara do traženog iznosa od 50.000,00 dinara, odbijen je kao neosnovan. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 34.800,00 dinara, u roku od 8 dana od dana prijema presude, a ako ih ne isplati u navedenom roku, obavezana je da na iznos troškova od 30.100,00 dinara plati zakonsku zateznu kamatu počev od dana donošenja prvostepene presude do konačne isplate.

Presudom Višeg suda u Leskovcu Gž 1669/19 od 05.09.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba zastupnika tužene i prvostepena presuda, ispravljena rešenjem tog suda, u stavu prvom izreke, potvrđena. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu drugom izreke i obavezana tužena da tužiocu na ime materijalne štete nastale usled ujeda psa lutalice dana 25.09.2017. godine isplati i to: za pretrpljene fizičke bolove pored već dosuđenog iznosa od 35.000,00 dinara još 15.000,00 dinara, za pretrpljeni strah pored dosuđenog iznosa od 35.000,00 dinara još 15.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 28.02.2018. godine do konačne isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 48.000,00 dinara, u roku od 8 dana od dana prijema presude, a ukoliko ih ne isplati u navedenom roku da na iznos troškova od 42.100,00 dinara plati zakonsku zateznu kamatu počev od dana donošenja prvostepene presude do konačne isplate.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužena je blagovremeno preko zakonskog zastupnika izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11... 87/2018), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da sporovi male vrednosti u smislu odredaba ove glave jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Članom 479. stav 6. istog zakona, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda nije dozvoljena revizija.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 27.09.2017. godine radi naknade štete, a vrednost pobijane pravnosnažne odluke iznosi 100.000,00 dinara, koji iznos očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Dakle, pobijana drugostepena presuda doneta je u postupku u sporu male vrednosti iz člana 468. stav 1. ZPP.

Kako se u konkretnom slučaju radi o imovinsko-pravnom sporu male vrednosti, revizija tužene nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 468. i člana 479. stav 6. ZPP. U ovoj vrsti spora ne primenjuje se odredba člana 13. stav 1. tačka 2. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (novelirani član 403. stav 2. tačka 2. ZPP) o dozvoljenosti revizije u slučaju kada je drugostepeni sud preinačio prvostepenu presudu i odlučio o zahtevima stranaka.

Iz ovog razloga, na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Branislava Apostolović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić