
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1848/2020
01.10.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića, Branke Dražić, Danijele Nikolić i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Miljko Karaklajić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Uprava za vanredne situacije Kragujevac, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Kragujevcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3848/19 od 20.11.2019. godine, u sednici veća održanoj 01.10.2020. godine doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3848/19 od 20.11.2019. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3848/19 od 20.11.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Aranđelovcu P1 146/17 od 04.06.2019. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i obavezana tužena da tužiocu na ime neisplaćene uvećane zarade – dodatka na platu, za period od 10.10.2014. godine do 31.12.2016. godine, po osnovu dežurstva van radnog vremena – pripravnosti, isplati iznose navedene u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 117.700,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3848/19 od 20.11.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Aranđelovcu P1 146/17 od 04.06.2019. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je, kao neosnovan, zahtev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP, kao i člana 374. stav 2. tačka 2. i 4. ZPP i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 49/13.Us, 74/13-Us, 55/14, 87/18 i 18/20; u daljem tekstu ZPP), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana radi ujednčavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije ceni Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Predmet tražene pravne zaštite je naknada štete u visini neisplaćenog dodatka na platu tužioca po osnovu dežurstva van radnog vremena (pripravnosti), što predstavlja vanredno radno angažovanje tužioca. O ovom pravu tužioca i o visini tražene naknade nižestepeni sudovi su odlučili pravilnom primenom materijalnog prava i u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima u identičnim činjenično pravnim situacijama, zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednčavanja sudske prakse i novog tumačenja prava.
Iz izloženih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužene nije dozvoljena.
Odredbom člaan 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Kako vrednost predmeta spora pobijanog dela, u konkretnom slučaju, očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud našao da revizija tužene nije dozvoljena.
Na drugačiju odluku nije od uticaja ni isticanje u reviziji bitne povrede iz odredbe člana 374. stav 2. tačka 4. ZPP, jer se iz ovih razloga revizija ne može izjaviti shodno odredbi člana 407. stav 1. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u drugom stavu izreke.
Predsednik veća – sudija
Branislava Apostolović,s.r.
Za tačnost otpravka
upravitelj pisarnice
Marina Antonić