Rev2 1281/2020 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije; 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1281/2020
02.09.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović, Vesne Popović, Božidara Vujičića i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ..., BB iz ..., VV iz ... i GG iz ..., koje zastupa punomoćnik Milan Melajac, advokat iz ..., protiv tuženog Republičkog hidrometeorološkog zavoda Srbije, Beograd, čiji je zakonski zastupnik Državno pravobranilaštvo iz Beograda, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3277/18 od 05.12.2019. godine, u sednici održanoj 02.09.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE, odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3277/18 od 05.12.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3277/18 od 05.12.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu P1 330/2016 od 20.06.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilaca i obavezan tuženi da tužiocima po osnovu ishrane za vreme rada i boravka na terenu za period od 01.01.2005. godine do 31.12.2006. godine, isplati pojedinačno opredeljene iznose, sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospelosti, pa do konačne isplate, bliže određene ovim stavom izreke. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocima solidarno naknadi troškove postupka u iznosu od 147.100,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja, pa do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3277/18 od 05.12.2019. godine, stavom prvim izreke, potvrđena je prvostepena presuda, u stavu prvom i delu stava drugog izreke za iznos glavnog duga, na ime troškova postupka, sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti presude, do isplate i žalba tuženog u tom delu je odbijena, kao neosnovana. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka, sadržano u stavu drugom izreke, u preostalom delu, tako što se odbija zahtev tužilaca za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos troškova, počev od dana presuđenja do dana izvršnosti presude, kao neosnovan. Stavom trećim izreke, odbijen zahtev tužilaca za naknadu troškova drugostepenog postupka, kao neosnovan.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, reviziju je blagovremeno izjavio tuženi na osnovu odredbe člana 404. ZPP.

Primenom člana 404. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 55/14), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Predmet tražene pravne zaštite je isplata troškova ishrane za vreme rada i boravka na terenu, saglasno Opštem kolektivnom ugovoru i Uredbi o naknadama i drugim primanjima zaposlenih u državnim organima i izabranih, odnosno postavljenih lica. Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP, jer se revizijom tuženog ne ukazuje da postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili da postoji potreba novog tumačenja prava ili neujednačena sudska praksa, već se osporava utvrđeno činjenično stanje, a odluke nižestepenih sudova o osnovanosti tužbenog zahteva zasnovane su na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava, zbog čega je i odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“ br.72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Naime, odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi isplate podneta je 28.05.2007. godine, a imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu, koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija nedozvoljena, primenom odredbe člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Jasminka Stanojević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić