Rev 5291/2019 3.1.2.4.2

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5291/2019
10.12.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u pravnoj stvari tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Gordan Pantić, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., čiji je punomoćnik Marko Đorđević, advokat iz ..., VV iz ... i GG iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Nemanja Lukić, advokat iz ..., radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o reviziji tuženih VV i GG izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 121/2019 od 28.08.2019. godine, u sednici održanoj 10.12.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana revizija tuženih VV i GG izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 121/2019 od 28.08.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Nišu P 1115/16 od 29.08.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je, kao neosnovan zahtev tužilje kojim je tražila da se utvrdi da je ugovor o zajmu zaključen 24.01.2012. godine između tuženog VV i tužene BB ništav i da ne proizvodi pravno dejstvo. Stavom drugim izreke, odbijen je, kao neosnovan zahtev tužilje kojim je tražila da se utvrdi da je ugovor o hipoteci zaključen 24.01.2012. godine između tuženog VV i tužene BB overen od strane Osnovnog suda u Zaječaru, Sudske jedinice u Sokobanji Ov. 652/2012 dana 24.01.2012. godine ništav i da ne proizvodi pravno dejstvo. Stavom trećim izreke, prvostepeni sud se oglasio apsolutno nenadležnim da postupa po tužbi u delu u kome je traženo da se obriše zabeležba hipotekarne prodaje u korist hipotekarnog poverioca, tuženog VV na nepokretnosti koju čini trosoban stan u ..., u Ul. ..., površine 97 m2, stan broj 1, poseban deo broj 1 u prizemlju stambene zgrade za kolektivno stanovanje, označene kao objekat broj 1, koji objekat se nalazi na kp. br. ... KO ..., upisan u list nepokretnosti br. ... KO ..., što bi tuženi bili dužni da priznaju i da trpe i u tom delu odbacio tužbu. Stavom četvrtim izreke, utvrđeno je da je ugovor o kupoprodaji nepokretnosti, trosobnog stana u ..., u Ul. ..., površine 97 m2, stan broj 1, koji se nalazi na kp. br. ... KO ..., na kome je ustanovljena klauzula o potvrđivanju (solemnizaciji) isprave u predmetu OPU: 495/2016 od strane javnog beležnika u Aleksincu, Dragiše Mišića dana 23.05.2016. godine ništav i da kao takav ne proizvodi pravno dejstvo. Stavom petim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 121/2019 od 28.08.2019. godine, odbijena je, kao neosnovana žalba tuženih VV i GG i prvostepena presuda potvrđena u stavu četvrtom i petom izreke.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi VV i GG su blagovremeno izjavili reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 87/18), i utvrdio da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti, a u postupku pred drugostepenim sudom nije došlo do propusta u primeni ili do pogrešne primene koje od odredaba Zakona o parničnom postupku, pa nema ni povrede iz člana 374. stav 1. ZPP, na koju se revizijom ukazuje.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tuženi VV, kao zajmodavac i tužena BB (majka tužilje), kao zajmoprimac su 24.01.2012. godine zaključili ugovor o zajmu, prema kom ugovoru je tuženi VV tuženoj BB na ime zajma predao 50.000 USA, a tužena BB se obavezala da mu u roku od šest meseci, najkasnije do 24.07.2012. godine, vrati isti iznos novca, bez kamate. Isti dan, tužena BB, je kao zalogodavac i vlasnik nepokretnosti sa tuženim VV, kao poveriocem potraživanja zaključila ugovor o hipoteci, na kome su potpisi overeni od strane suda 24.01.2012. godine, prema kom ugovoru je tužena BB odobrila da se njena nepokretna imovina upisana u list nepokretnosti br. ... KO ... i to stan ... upisan u list V drugi deo lista nepokretnosti br. ... KO ... i to kp. br. ..., trosoban stan površine 97 m2 u zgradi broj 1 u prizemlju stambene zgrade u Ulici ... optereti hipotekarnim založnim pravom u korist tuženog VV, radi obezbeđenja naplate novčanog potraživanja od 50.000 USA i konstatovano je da ugovor čini sastavni deo ugovora o zajmu.

Iz prepisa lista nepokretnosti br. ... KO ... od 24.05.2012. godine sledi da je tužena BB bila upisana kao jedini vlasnik predmetne nepokretnosti prilikom zaključenja navedenih ugovora. Rešenjem RS RGZ Službe za katastar nepokretnosti ... od 16.08.2012. godine, dozvoljen je upis prava svojine u korist tužene BB sa delom poseda ¾ i upis prava svojine u korist tužilje sa delom poseda od ¼, na predmetnoj nepokretnosti, na osnovu pravnosnažnog rešenja o nasleđivanju Opštinskog suda u Sokobanji od 16.02.2005. godine, u kom rešenju je između ostalog navedeno da je prilikom upisa promene nosioca prava na predmetnoj nepokretnosti došlo do greške u upisu promene nosioca prava na predmetnoj nepokretnosi i da je izvršen upis samo tužene BB, umesto da budu upisane tužena BB sa ¾ dela, a tužilja sa ¼ dela.

S obzirom na to da tužena BB tuženom VV nije vratila iznos novca koji je primila na ime zajma, isti je pokrenuo postupak realizacije ugovorene hipoteke, pa je rešenjem RS RGZ Službe za katastar nepokretnosti Sokobanja od 30.09.2015. godine, koje je postalo pravnosnažno 30.10.2015. godine, izvršen upis zabeležbe hipotekarne prodaje u korist hipotekarnog poverioca, tuženog VV na predmetnoj nepokretnosti, koja nepokretnost je neposrednom pogodbom od strane tuženog VV prodata njegovoj kćerci, tuženoj GG po ugovoru o kupoprodaji od 23.05.2016. godine, na kome je ustanovljena klauzula o potvrđivanju isprave u predmetu OPU: 495-2016 od strane javnog beležnika Dragana Nešića iz Aleksinca.

Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su primenom člana 6, 24, 34. i 36. Zakona o hipoteci, usvojili zahtev tužilje kojim je tražila da se utvrdi da je ništav ugovor o kupoprodaji predmetne nepokretnosti zaključen između tuženog VV i tužene GG, na kome je ustavnovljena klauzula o potvrđivanju (solemizaciji) isprave u predmetu OPU: 495/2016 od strane javnog beležnika u Aleksincu, Dragiše Mišića 23.05.2016. godine.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo kada su usvojili ovaj zahtev tužilje.

Članom 24. stavom 1. Zakona o hipoteci („Službeni glasnik RS“, br.115/2005), propisano je da hipotekarni poverilac može, ako dužnik ne isplati dug o dospelosti, da namiri svoje potraživanje iz vrednosti hipotekovane nepokretnosti, bez obzira u čijoj svojini ili državini se ona nalazi u tom trenutku. Članom 29. - 38, istog zakona propisan je vansudski postupak namirenja, ukoliko dužnik ne isplati dug o dospelosti. Članom 36. stavom 1. Zakona o hipoteci, propisano je da poverilac, na osnovu konačnog rešenja o zabeležbi hipotekarne prodaje, a po isteku roka od 30 dana od dana izdavanja rešenja, može kao zakonski zastupnik vlasnika hipotekovane nepokretnosti, prodati nepokretnost neposrednom pogodbom, po ceni iz člana 34. stav 4. i 5. ovog zakona, dok je stavom 5. istog člana propisano da najkasnije u roku od 15 dana pre zaključenja ugovora o prodaji nepokretnosti, poverilac će o prodaji obavestiti dužnika, vlasnika nepokretnosti i lica koja imaju druga prva na nepokretnosti, obaveštenjem koje sadrži: 1) iznos celokupnog potraživanja; 2) procenjenu vrednost nepokretnosti; 3) bitne elemente ugovora o prodaji nepokretnosti; 4) datum za kada se predviđa zaključenje ugovora o kupoprodaji; 5) način na koji će se sredstva dobijena od prodaje raspodeliti; 6) datum kada nepokretnost mora biti iseljena i ispražnjena; 7) izjavu u kom roku može da se ispuni celokupna obaveza, da bi se izbegla prodaja nepokretnosti; 8) izjavu u kojoj se omogućava da bilo koje lice može da isplati veću kupoprodajnu cenu od cene predviđene ugovorom o neposrednoj pogodbi do isteka datuma iz tačke 4) ovog stava.

Prema napred citiranim odredbama Zakona o hipoteci poverilac, na osnovu pravnosnažnog rešenja o zabeležbi hipotekarne prodaje, a po isteku roka od 30 dana od dana izdavanja rešenja, može kao zakonski zastupnik vlasnika hipotekovane nepokretnosti, prodati nepokretnost neposrednom pogodbom, po ceni propisanoj članom 34. stavom 4. i 5. ovog zakona, ali da ima obavezu da najkasnije u roku od 15 dana pre zaključenja ugovora o prodaji nepokretnosti obavesti dužnika, vlasnika nepokretnosti i lica koja imaju druga prava na nepokretnosti. Kada se ima u vidu navedeno, a kod utvrđenog da je na osnovu rešenja RS RGZ Službe za katastar nepokretnosti ... od 16.08.2012. godine na zahtev tužilje dozvoljen upis prava svojine u korist tužilje sa udelom od ¼, a tužene BB sa udelom od ¾ na predmetnoj nepokretnosti, na osnovu pravnosnžanog rešenja o nasleđivanju Opštinskog suda u Sokobanji od 16.02.2005. godine, pa kako je rešenjem RS RGZ Službe za katastar nepokretnosti Sokobanja od 30.09.2015. godine, koje je postalo pravnosnažno 30.10.2015. godine izvršen upis zabeležbe hipotekarne prodaje u korist hipotekarnog poverioca, tuženog VV na predmetnoj nepokretnosti, koje rešenje VV neposrednom pogodbom prodao svojoj ćerci, tuženoj GG predmetnu nepokretnost, bez da je prethodno obavestio tužilju, kako je to propisano članom 36. Zakona o hipoteci, to je sporni ugovor o kupoprodaji ništav. Tuženi VV mogao je da ima saznanje da tužilja polaže pravo na predmetnu nepokretnost, upravo imajući u vidu sadržinu rešenja RS RGZ Službe za katastar nepokretnosti Sokobanja od 30.09.2015. godine, pa je mogao proverom stanja u listu nepokretnosti da se informiše da li ima lica koja imaju druga prava na predmetnoj nepokretnosti. Osim toga, pre nego što je pristupio prodaji obaveza tuženog VV je bila da pribavi izvod iz lista nepokretnosti, a što isti nije uradio, odnosno tokom postupka nije dokazao da je imao izvod iz lista nepokretnosti u vreme kada je izvršena prodaja predmetne nepokretnosti. Stoga su neosnovani navodi revizije o pogrešenoj primeni materijalnog prava, budući da su nižestepeni sudovi na utvrđeno činjenično stanje pravilno primenili materijalno pravo.

Navodi revizije kojima se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nisu ispitivani, jer se ne radi o revizijskom razlogu iz člana 407. ZPP.

Sa napred navedenih razloga na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Slađana Nakić Momirović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić