
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 860/2020
11.02.2021. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz sela ..., ..., čiji je punomoćnik Miloljub Jovičić advokat iz ..., protiv tuženog JP „Pošta Srbije“ sa sedištem u Kragujevcu, radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 4275/18 od 05.09.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 11.02.2021. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 4275/18 od 05.09.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Ivanjici P1 133/2017 od 24.08.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se utvrdi da je protivzakonito, ništavo i da ne proizvodi pravno dejstvo rešenje tuženog o otkazu ugovora o radu od 12.02.2002. godine sa aneksima od 01.12.2005. godine, 01.10.2015. godine i 04.04.2017. godine, i da se obaveže tuženi da u roku od osam dana po pravnosnažnosti presude vrati tužioca na rad. Stavom drugim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 4275/18 od 05.09.2019. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Ivanjici P1 133/2017 od 24.08.2018. godine.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Tuženi je podneo odgovor na reviziju.
Odlučujući o izjavljenoj reviziji, na osnovu člana 408. i člana 441. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da tužiočeva revizija nije osnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je po zaključenom ugovoru o radu sa tuženim obavljao poslove ... . Ugovor o radu otkazan je rešenjem tuženog od 21.04.2017. godine zbog nesavesnog, nepropisnog i neblagovremenog izvršavanja radnih obaveza, utvrđenih kontrolom rada tužioca tokom januara 2017. godine. Tužilac je 23.12.2016. godine i 13.01.2017. godine zadužio pet uputnica i novac u ukupnom iznosu od 55.570,05 dinara za isplatu penzija i naknade za tuđu negu i pomoć određenim primaocima. Novac tih dana nije isplatio, uputnice je sam potpisao za primaoce i u njima upisao pogrešan broj njihovih ličnih isprava. Istog dana uputnicama se razdužio kao da su isplaćene, a novac je zadržao za sebe. Zadržani novac koji je trebalo da bude isplaćen primaocima BB i VV tužilac je isplatio naknadno, tek nakon njihove reklamacije i izvršene spoljne kontrole, a novac koji je pripadao primaocima GG i DD isplaćen im je 21.01.2017. godine, sa osam dana zakašnjenja. Tužilac je 06.01, 09.01. i 11.01.2017. godine na zaduženim uputnicama svojeručno upisivao lična imena primalaca sa pogrešnim brojevima njihovih ličnih isprava, a pojedinim primaocima novac nije isplatio lično već licima koja nisu bila ovlašćena za prijem, pri čemu se uputnicama razdužio kao da su isplaćene. Tuženi je 23.01.2017. godine dostavio tužiocu upozorenje o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu, a 31.01.2017. godine i dopunu upozorenja, na koje se on nije izjasnio. Korisnici poštanskih usluga su tokom decembra 2016. godine upućivali prijave o neblagovremenoj dostavi računa. Tužilac je i ranije činio iste povrede radnih obaveza zbog čega mu je 27.07.2016. godine izrečena mera opomene sa najavom otkaza ugovora o radu.
Na ovako utvrđeno činjenično stanje, nižestepeni sudovi su u ovom sporu pravilno primenili materijalno pravo.
Utvrđenim radnjama i propustima tužilac je učinio povrede radne obaveze predviđene članom 179. stav 2. tačke 1. i 5. Zakona o radu i članom 101. tačke 1. i 11. Kolektivnog ugovora tuženog („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 14/15 i 28/16), zbog kojih mu je tuženi osnovano otkazao ugovor o radu. Zadocnelo uručenje računa i preporučenih pošiljki, neovlašćeno potpisivanje primalaca na uputnicama, isplata novca neovlašćenim licima ili zadržavanje novca za sebe i njegova isplata primaocima tek nakon učinjenih reklamacija ili sa zakašnjenjem, svakako predstavlja nesavesno i nemarno izvršavanje radnih obaveza, odnosno povredu radnih obaveza predviđenih u to vreme važećim kolektivnim ugovorom tuženog.
Navodi revizije o nepravilnoj primeni člana 180. i člana 180a Zakona o radu po oceni Vrhovnog kasacionog suda nisu osnovani.
Pre donošenja osporenog rešenja o otkazu ugovora o radu tuženi je pisanim putem upozorio tužioca na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu i ostavio mu rok od osam dana za izjašnjenje. Pisana upozorenja o otkazu ugovora o radu od 18.01.2017. godine i 24.01.2017. godine tužiocu su upućena preporučenim pošiljkama koje je lično primio 23.01, odnosno 31.01.2017. godine. Zbog toga tuženi u postupku otkaza ugovora o radu zbog povrede radne obaveze iz člana 179. stav 2. Zakona o radu nije pogrešno primenio član 180. tog zakona i nije uskratio tužiocu pravo na odbranu.
Ugovor o radu tužiocu nije otkazan iz razloga predviđenim članom 179. stav 1. tačka 1. Zakona o radu, zbog čega nije bilo mesta da tuženi postupi u skladu sa članom 180a istog zakona.
Na pravilnost i zakonitost osporenog rešenja o otkazu ugovora o radu nema uticaja to što u njegovom obrazloženju nije sadržana činjenica da je doneto i rešenje o privremenom udaljenju tužioca sa rada od 04.04.2017. godine.
Shodno izloženom, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Branislav Bosiljković, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić