
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2593/2020
18.11.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Dragane Marinković, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Zgerđa, advokat iz ..., protiv tuženog Javnog komunalnog preduzeća za prevoz putnika „Autotransport – Pančevo“ iz Pančeva, koga zastupa zakonski zastupnik v.d. direktora BB i punomoćnik Saša Levnajić, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3045/19 od 12.05.2020. godine, u sednici održanoj 18.11.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3045/19 od 12.05.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Pančevu P1 445/18 od 24.09.2019. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i obavezan tuženi da mu na ime razlike zarade i to za ostvarene, a neisplaćene efektivne časove rada duže od radnog vremena isplati 13.900,28 dinara i to za 2016, 2017. i 2018. godinu u mesečnim iznosima bliže opisanim u tom delu izreke. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da na ime troškova za ishranu u toku rada tužiocu isplati za period 2015. do 2018. godine iznos od ukupno 63.506,56 dinara sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da na ime regresa tužiocu isplati 78.576,07 dinara. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na iznose manje isplaćene zarade i stava 1, 2. i 3. izreke presude obračuna i uplati razliku doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje nadležnoj filijali Republičkog fonda PIO, Filijala u Pančevu. Stavom petim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3045/19 od 12.05.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Po članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena ukoliko vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi isplate podneta je 12.12.2018. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela je 155.982,94 dinara.
S obzirom na to da je vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude ispod cenzusa od 40.000 evra u dinarskoj protivvrednosti, to je izjavljena revizija nedozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća-sudija
Zvezdana Lutovac,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić