
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3461/2019
10.06.2021. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Duško Rašić advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., čiji je punomoćnik Nebojša Lozić advokat iz ..., VV, GG i DD svi iz ..., radi utvrđenja vanbračne tekovine, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 532/18 od 03.04.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 10.06.2021. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 532/18 od 03.04.2019. godine, petog, šestog, sedmog i osmog stava izreke.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 532/18 od 03.04.2019. godine, stavom prvim izreke, usvojena je žalba tuženog BB i ukinuta presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi P 470/17 od 08.12.2017. godine. Stavom drugim izreke, odlučeno je da se tužbeni zahtev delimično usvaja. Stavom trećim izreke, utvrđeno je da je tužilja na osnovu izgradnje i sticanja u vanbračnoj zajednici sa pokojnim ĐĐ bivšim iz ... stekla pravo susvojine na porodičnoj stambenoj zgradi - kući u ..., označena brojem 1, koja je po strukturi prizemna - postojeća na parceli .. i upisana u list nepokretnosti .. KO ... sa udelom od ¼ dela, kao i da je stekla pravo korišćenja na zemljištu koje se nalazi ispod objekta na adresi ... broj .., zemljište pod zgradom - objektom od 0.01.15 ha, kao zemljište u građevinskom području, zemljište uz zgradu - objekat od 1.01.98 ha parcela .. od 0.03.13 ha i parcela .. njiva I klase od 0.02.91 ha upisane u list nepokretnosti .. KO ... sa udelom od ¼ dela, što su tuženi dužni da priznaju i trpe da se tužilja upiše u katastar nepokretnosti i druge javne knjige kao suvlasnik na nepokretnosti sa udelom od ¼ dela i da joj omoguće nesmetan suposed na istoj u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom izvršenja. Stavom četvrtim izreke, utvrđeno je da je tužilja suvlasnik u ¼ dela na pokretnim stvarima navedenim u ovom stavu izreke, što je tuženi BB kome su označene stvari pripale po rešenju Opštinskog suda u Staroj Pazovi O. ../04 od 23.06.2005. godine dužan da prizna i navedene stvari preda tužilji u suposed u ¼ dela. Stavom petim izreke, odbijen je tužbeni zahtev u delu kojim je tužilja tražila utvrđenje prava susvojine na označenim nepokretnostima i pokretnim stvarima preko utvrđenog suvlasničkog udela od ¼ dela do traženog suvlasničkog udela od ½ dela, kao i preko dosuđene obaveze tuženih da tužilji predaju nepokretnosti i pokretne stvari u suposed preko dosuđenog udela do udela traženog tužbom. Stavom šestim izreke, obavezani su tuženi da naknade tužilji troškove postupka u iznosu od 182.550,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate, u roku od 15 dana pod pretnjom izvršenja. Stavom sedmim izreke, obavezana je tužilja da tuženom BB na ime troškova žalbenog postupka isplati iznos od 57.300,00 dinara u roku od 15 dana pod pretnjom izvršenja. Stavom osmim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu - dela kojim je odbijen tužbeni zahtev, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.
Tuženi BB je podneo odgovor na reviziju.
Odlučujući o izjavljenoj reviziji, na osnovu člana 403. stav 2. tačka 3. i člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da tužiljina revizija nije osnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Navodima revizije o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP, učinjenoj u drugostepenom postupku, neosnovano se ukazuje na pogrešnu primenu člana 7. u vezi sa članovima 228. i 229. navedenog zakona, jer je činjenična podloga u ovom sporu utvrđena u skladu sa raspravnim načelom - samo na osnovu činjenica koje su stranke iznele, i na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja izveden zaključak o nejednakim udelima revidenta i pravnog prethodnika tuženih u sticanju sporne imovine. Drugostepeni sud je u ovom slučaju pravilno primenio članove 383. i 384. ZPP jer je prvostepena presuda u ovom sporu već jednom bila ukinuta i jer je nižestepeni sud u ponovljenom suđenju učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. tog zakona na koju je ukazivano izjavljenom žalbom.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tuženi su pravnosnažnim rešenjem Opštinskog suda u Staroj Pazovi O. ../04 od 23.06.2005. godine oglašeni za naslednike zaostavštine pokojnog ĐĐ bivšeg iz ... . Ostaviočeva imovina sastojala se od prava korišćenja parcela .. i .. i prava svojine na porodičnoj stambenoj zgradi u ulici ... u ..., na parceli .., upisanih u list nepokretnosti .. KO ... i pokretnih stvari popisanih od strane ostavinskog suda. Sada pokojni ĐĐ je od 1973. godine, pa sve do odlaska u penziju tokom 2000. godine, živeo i radio u Nemačkoj. Njegova zarada iznosila je oko 2.500 DEM mesečno. Tokom 1974. godine uselilo se u tužiljin stan i sa njom je živeo u vanbračnoj zajednici koja je sa prekidima trajala oko 30 godina. U ovoj zajednici tužilja i pravni prethodnik tuženih nisu imali dece. Tužilja je živela i radila u Nemačkoj od 1965. godine i njena zarada iznosila je oko 1.000 DEM mesečno, a radila je i poslove u domaćinstvu. Plac u ... sada pokojni ĐĐ kupio je tokom 1976. godine. Na tom placu je tokom 1981. godine započeta gradnja kuće i do 1983. godine na kući je izgrađena prva ploča. Gradnja je nastavljena tokom 1985-1986 godine, a kuća je postala useljiva tokom 1989. godine. Tužilja je 16.06.1987. godine podigla kredit u iznosu od 14.360 DEM i ta sredstva su uložena u izgradnju kuće i kupovinu pokretnih stvari kojima je kuća opremljena. Tužilja i sada pokojni ĐĐ su kuću gradili sa namerom da u njoj žive kada se penzionišu. Od 1991. godine do 2016. godine deo kuće - potkrovlje izdavan je podstanaru, a od 1992. godine do 2001. godine u kući je živeo bratanac pokojnog ĐĐ - tuženi BB sa porodicom. Sada pokojni ĐĐ se penzionisao tokom 2000. godine i nakon toga je živeo u predmetnoj kući, a tužilja se penzionisla tokom 2002. godine. Nakon smrti njenog vanbračnog partnera tužilji nije bilo omogućeno da uđe u kuću.
Na ovakvo činjenično stanje, utvrđeno na raspravi koju je drugostepeni sud održao, pravilno je primenjeno materijalno pravo.
Sporna imovina predstavlja zajedničku imovinu vanbračnih partnera - tužilje i sada pokojnog ĐĐ, u smislu člana 191. stav 1. Porodičnog zakona. Prema stavu 2. tog člana, na imovinske odnose vanbračnih partnera shodno se primenjuju odredbe navedenog zakona o imovinskim odnosima supružnika (članovi 168-190).
Tačni su navodi revidenta da je Porodičnim zakonom uvedena pretpostavka o podjednakim udelima supružnika u zajedničkoj imovini (član 180. stav 2). Međutim, ta pretpostavka nije neoboriva, tako da je moguće utvrditi veći deo jednog supružnika (vanbračnog partnera) u sticanju zajedničke imovine, u zavisnosti od njegovih ostvarenih prihoda, vođenja poslova u domaćinstvu, staranja o deci, staranja o imovini te drugih okolnosti od značaja za održavanje ili uvećanje vrednosti zajedničke imovine (član 180. stav 3).
U konkretnom slučaju, ceneći sve utvrđene okolnosti u vezi sa sticanjem predmetne imovine, drugostepeni sud je utvrdio veći udeo sada pokojnog ĐĐ prvenstveno imajući u vidu znatnu razliku u prihodima - zaradi vanbračnih partnera. Suprotno navodima revizije, za takvo utvrđenje nije potrebno izvođenje dokaza veštačenjem.
O troškovima postupka odlučeno je uz vođenje računa o uspehu stranaka.
Iz navedenih razloga, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Branislav Bosiljković, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić