
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1518/2021
08.04.2021. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici tužilje-protivtužene AA iz ..., čiji su punomoćnici Katarina Đurđević, Marko Đurđević i Jovan Stanojević advokati iz ..., protiv tuženog-protivtužioca BB iz ..., čiji je punomoćnik Predrag Račić advokat iz ..., radi razvoda braka i vršenja roditeljskog prava, odlučujući o reviziji tuženog-protivtužioca koja je izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 417/20 od 04.11.2020. godine, u sednici veća koja je održana dana 08.04.2021. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog-protivtužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 417/20 od 04.11.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Požarevcu P2 623/2018 od 01.07.2020. godine, koja je ispravljena rešenjima istog suda pod istim brojem od 23.07.2020.godine i od 06.08.2020. godine, stavom prvim izreke, razveden je brak tužilje-protivtužene i tuženog-protivtužioca zaključen u ... dana 29.10.2017. godine, upisan u matičnu knjigu venčanih koja se vodi za matično područje ... pod tekućim brojem ... za 2017 godinu. Stavom drugim izreke, maloletno dete stranaka VV, rođen dana ..... godine poveren je na samostalno vršenje roditeljskog prava majci. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi-protivtužilac da na ime svog doprinosa za izdržavanje maloletnog VV plaća mesečno iznos od po 12.000,00 dinara do 10-og u mesecu za tekući mesec, na tekući račun zakonskog zastupnika majke, počev od 18.09.2018. godine kao dana podnošenja tužbe pa ubuduće, dok za to postoje zakonski uslovi, a zaostale rate obavezan je da plati u roku od 90 dana od pravnosnažnosti presude uplatom na tekući račun zakonske zastupnice majke deteta, pod pretnjom izvršenja. Stavom četvrtim izreke, uređeno je održavanje ličnih odnosa oca i maloletnog VV, na način bliže opisan u ovom stavu izreke. Stavom petim izreke, odbijen je kao neosnovan, tužbeni zahtev tuženog-protivtužioca kojim je tražio da se maloletno dete VV poveri njemu, kao ocu na samostalno vršenje roditeljskog prava. Stavom šestim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tuženi-protivtužilac tražio da se obaveže tužilja- protivtužena da na ime svog doprinosa za izdržavanje maloletnog VV plaća mesečno iznos od po 8.000,00 dinara svakog 01-og do 05-og u mesecu za prethodni mesec počev od 19.09.2018. godine kao dana podnošenja tužbe pa dok za to postoje zakonski uslovi na ruke zakonskom zastupniku ocu, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Stavom sedmim izreke, obavezan je tuženi-protivtužilac da tužilji-protivtuženoj na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 324.280,00 dinara u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom izvršenja.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 417/20 od 04.11.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog-protivtužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Požarevcu P2 623/2018 od 01.07.2020. godine, koja je ispravljena rešenjima istog suda P2 623/2018 od 23.07.2020. godine i P2 623/2018- 74 od 06.8.2020. godine u stavu drugom, četvrtom i petom izreke. Stavom drugim izreke, ista presuda koja je ispravljena navedenim rešenjima ukinuta je u stavu trećem, šestom i sedmom izreke i u tom delu predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi-protivtužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pobijanu presudu, u smislu odredbe člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 sa izmenama i dopunama), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, parnične stranke su zaključile brak dana 29.10.2017. godine koji je trajao do 14.09.2018. godine kada je tužilja-protivtužena napustila porodičnu kuću tuženog-protivtužioca u kojoj su zajedno živeli. Maloletni sin parničnih stranaka VV rođen dana ... godine, ostao je kod oca, tuženog-protivtužioca. Tuženi-protivtužilac, star ... godina, iz prvog braka ima dva sina od ... i ... godine koji žive sa majkom, a tužena iz prvog braka ima kćer od ... godina i sina od ... godina sa kojima živi. Centar za socijalni rad Požarevac je dao mišljenje dana 24.01.2019. godine u kome je predložio da maloletni sin stranaka bude poveren na samostalno vršenje roditeljskog prava ocu BB, kod koga se i nalazi i predložio model viđanja između maloletnog VV i majke. Dana 05.04.2015. godine Centar za socijalni rad je sastavio izveštaj, na zahtev suda, u pogledu izjašnjenja o povredama maloletnog VV koje je zadobio i to opekotine jagodica, prstiju desne ruke i frakture falikule, u kome je naveo da povrede nisu nastale sa namerom, odnosno nastale su slučajno, bez propusta nadzora nad detetom. Veštačenjem roditeljskih potencijala i kapaciteta za vršenje prava i dužnosti od strane sudskih veštaka psihologa i psihijatra koji su dana 07.05.2019. godine dostavili prvostepenom sudu izveštaj, utvrđeno je da tužilja-protivtužena poseduje potpuniji kapacitet za samostalno vršenje roditeljskog prava u odnosu na tuženog-protivtužioca, i pored toga što maloletni VV u aktuelnim okolnostima u procesu vršenja roditeljskog prava oca BB u njegovoj primarnoj porodici zadovoljava deo potreba za strukturom, pripadnošću i sigurnošću u kontekstu emocionalnih i svih drugih zdravstvenih i psiholoških potreba, ali da medicinski i psihološki razlozi ukazuju da odluka suda bude opredeljena ka tome da majka samostalno vrši roditeljsko pravo nad maloletnim VV, te da model viđanja maloletnog VV sa ocem BB bude regulisan po predlogu koji podrazumeva da maloletni VV može da boravi u očevom domaćinstvu svakog drugog vikenda, a da u nedelji, kada nije kod oca sa njim provodi čitav dan. Na osnovu dopunskog nalaza i mišljenja Centra za socijalni rad u Požarevcu od 14.05.2019. godine, voditelj slučaja je ponovo obavio razgovor sa oba roditelja pa je mišljenja da povrede maloletnog VV nisu nastale s namerom već slučajno, po padu sa kreveta skokom, bez propusta nadzora sa detetom. Tada je otac preduzeo sve potrebne radnje da dobije adekvatnu lekarsku pomoć, maloletni VV je redovno vođen na kontrole i povreda je sanirana, oporavak deteta je uspešno protekao obzirom da je prelom zarastao. Takođe je mišljenja da je u interesu maloletnog deteta da ostane u sredini u kojoj živi, jer je već uspostavljen kontinuitet u životu sa ocem u prisustvu srodnika, od strane oca su zadovoljene sve potrebe deteta, a sredina u kojoj otac živi stimulativna je za razvoj deteta, te uzimajući u obzir dosadašnju brigu oca o detetu premeštanje deteta u novu sredinu dovelo bi do poremećaja detetove rutine i svakodnevnice. Voditelj slučaja je u dopunskom izveštaju naveo da su oba roditelja podjednako važna za razvoj kako fizički, tako i psihički, te da nema razloga da otac ne brine o detetu o kome brine sa velikom ljubavlju, da su i otac i majka podobni za vršenje roditeljskog prava, da su motivisani da se neposredno staraju o detetu i žele da im se dete poveri na samostalno vršenje roditeljskog prava. Imajući u vidu nizak kalendarski uzrast deteta koji upućuje na značaj prisustva majke u životu deteta, zadovoljena je potreba viđanjem koje se redovno odvija jer otac ne sprečava viđanje, te da nakon određenog perioda odvojenost majke od deteta, usled njenog napuštanja zajednice, svaka sledeća stresna situacija bi ugrožavala detetovu emotivnu stabilnost, pa tako i nova sredina, te da je u interesu maloletnog VV da se obavi veštačenje roditeljskih potencijala oba roditelja. Nakon ovog izveštaja centra, veštaci za oblast psihologije i psihijatrije su se ponovno izjašnjavali, obrazlažući svoj stav da majka poseduje potpuniji kapacitet za samostalno vršenje roditeljskog prava u odnosu na oca, a nakon analiziranja brojnih aspekata ličnog i socijalnog funkcionisanja tužilje-protivtužene majke i tuženog-protivtužioca oca uzevši u obzir psihološka obeležja ispitanika. Imajući u vidu ovo izjašnjenje sudskih veštaka, Centar za socijalni rad u Požarevcu je u izveštaju od 02.09.2019. godine naveo da je saglasan sa konačnim nalazom psihijatrijsko-psihološkog veštačenja roditeljskih sposobnosti od 12.07.2019. godine i da je mišljenja da maloletnog VV treba poveriti majci AA na samostalno vršenje roditeljskog prava i predložili model viđanja maloletnog VV i oca BB. Iz nalaza i mišljenja Instituta za mentalno zdravlje, Kabinet za sudsku psihijatriju od 18.11.2019. godine, utvrđeni su kapaciteti oba roditelja za vršenje roditeljskog prava i kapaciteti maletnog VV, u kome je navedeno da je maloletni VV dečak uredno psiho-motornog razvoja sa izrazito dobrim razvijenim motoričkim veštinama, u ponašanju je živahan i svojeglav čemu doprinose slabije veštine roditelja da mu postave granice i uvedu frustracije disciplinovanjem, ne pokazuje teškoće separacije pri promeni mesta boravka, vezan je za oba roditelja, roditelji u okrivu ispitivanja izrazili su pozitivnu procenu u odnosu na roditeljstvo onog drugog i verbalno iskazali razumevanje i neophodnost saradnje u cilju optimalnog razvoja deteta i spremnosti da poboljšaju saradnju u okviru roditeljstva iako imaju konflikt vezan za finansijsku stranu razvoda. Zbog toga je zaključak Komisije veštaka Instituta za mentalno zdravlje da BB ima očuvane roditeljske sposobnosti, sposan je za vršenje roditeljskog prava, a u roditeljskoj ulozi ispoljava kapacitete da prepozna i ispunjava bazične razvojne i emocionalne potrebe maloletnog deteta. AA ima očuvanu roditeljsku sposobnost i sposobna je za vršenje roditeljskog prava, a u roditeljskoj ulozi ispunjava kapacitete da prepozna i ispunjava bazične razvojne i emocionalne potrebe maloletnog deteta. Dete je niskog kalendarskog uzrasta i nije u interesu maloletnog deteta da se na bilo koji način izjašnjava ili bude intervijuisano na temu sa kojim roditeljem želi da živi. Nakon obavljenog veštačenja od strane Instituta za mentalno zdravlje, prvostepeni sud je pribavio novi izveštaj od Centra za socijalni rad Požarevac koji je u izjašnjenju od 20.03.2000. godine naveo da je centar saglasan sa nalazom psihijatrijsko-psihološkog veštačenja roditeljskih sposobnosti BB i AA, koji je dat od strane Instituta za mentalno zdravlje, da je u toku postupka obavio terensku posetu majke i utvrdio da su životni uslovi adekvatni u higijenskom, prostornom i bezbednosnom smislu, pa je stručni tim doneo jednoglasnu odluku da maloletnog VV treba poveriti majci na samostalno vršenje roditeljskog prava obzirom na nizak kalendarski uzrast maloletnog VV a imajući u vidu značaj neposredne brige i prisustva majke u životu deteta, a da ekonomske odrednice koje su bolje kod oca BB nisu najbitnije za razvoj deteta, koliko emotivna veza i odrastanje u porodici sa polubratom GG i polusestrom DD. Centar za socijalni rad je predložio model viđanja između oca i maloletnogVV tako što će se održavanje ličnih odnosa odvijati svaki drugi vikend od petka u 17 časova do nedelje u 18 časova, kao i dva dana u nedelji, svaki ponedeljak i sreda od 15 do 18 časova, naizmenično državne i verske praznike kod oba roditelja, slave kod oca i to Sveti Jovan, Sveti Nikola i Sveti Đorđe, za krsnu slavu Sveti Stefan kod majke, polovinu letnjeg i polovinu zimskog raspusta kod oca na taj način što će otac preuzimati maloletnog VV iz domaćinstva majke i nakon proteka vremenskog perioda u isto ga vraćati.
Pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo odlučivanjem o tužbenom zahtevu tužilje-protivtužene AA, kada su usvojili predlog organa starateljstva u pogledu poveravanja maloletnog VV majci, kao i u pogledu održavanja ličnih odnosa tuženog kao oca sa maloletnim detetom parničnih stranaka.
I po oceni Vrhovnog kasacionog suda, odluka o tome da tužilja-protivtužena samostalno vrši roditeljsko pravo doneta je na osnovu odredbe člana 77. stav 3. Porodičnog zakona, a nakon mišljenja organa starateljstva, obavljenog veštačenja od strane sudskih veštaka za oblast psihologije i psihijatrije u pogledu roditeljskih kapaciteta i potencijala za vršenje roditeljskog prava i dužnosti, kao i nalaza i mišljenja Instituta za mentalno zdravlje, kojim je utvrđen kapacitet oba roditelja za vršenje roditeljskog prava, kao i kapacitet maloletnog VV, u smislu odredbe člana 270. istog zakona, vodeći računa o najboljem interesu deteta. Najbolji interes deteta je pravni standard predviđen članom 3. Konvecije Ujedinjenih nacija o pravima deteta preuzet u odredbama članova 6. i 266. stav 1. Porodičnog zakona i ceni se prema okolnostima konkretnog slučaja. U konkretnom slučaju majka je procenjena kao podoban roditelj, a s obzirom na nizak kalendarski uzrast maloletnog VV, imajući u vidu značaj neposredne brige i prisustva majke, u životu deteta, kao i emotivnu vezu i odrastanje u porodici sa polubratom GG i polusestrom DD, kako su to pravilno obrazložili nižestepeni sudovi.
Takođe je pravilno primenjeno materijalno pravo u nižestepenim presudama kada je uređen način održavanja ličnog odnosa tuženog-protivtužioca kao oca sa maloletnim detetom parničnih stranaka, a u skladu sa odredbama članova 61. stav 1. i 2, 67. i 78. stav 3. Porodičnog zakona.
Odredbom člana 61. stav 1. i 2. Porodičnog zakona, dete ima pravo da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi, a to pravo može biti ograničeno samo sudskom odlukom kada je to u najboljem interesu deteta.
Prema članu 78. stav 3. Porodičnog zakona roditelj koji ne vrši roditeljsko pravo ima pravo da sa detetom održava lične odnose, što je u skladu sa odredbom člana 9. stav 3. Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima deteta („Službeni list SFRJ“-Međunarodni ugovor broj 15/90 i „Službeni list SRJ“-Međunarodni ugovor broj 4/96 i 2/97).
Način održavanja ličnih odnosa između roditelja sa kojim dete ne živi i deteta mora se prilagoditi konkretnim uslovima i u skladu sa najboljim interesom deteta u smislu odredbe člana 6. stav 1. i člana 266. stav 1. Porodičnog zakona.
Navodi u reviziji tuženog-protivtužioca da je on svom sinu od prestanka zajednice života parničnih stranaka pružao negu i pažnju, što je potvrdio i izvetštaj Centra za socijalni rad od 14.05.2019. godine (da otac sa lakoćom i velikom ljubavlju brine o detetu što je retkost u našoj kulturi; da dobro poznaje dete i ima razvojne veštine u brizi i nezi deteta; da ima pozitivan odnos i opštu angažovanost oko deteta; da pozitivno utiče na detetove socijalne kompetencije i pruža mu stalnu ljubav i pažnju), te da je ovaj izveštaj u saglasnosti sa nalazom sudskog veštaka psihologa u kome je dato izuzetno povoljno mišljenje o maloletnom VV (da je dete uredne spoljašnjosti, zadovoljno i sa poverenjem prisutnih osoba iz okruženja), a osim toga takvo mišljenje o tuženom-protivtužiocu kao ocu i o detetu dao je i Institut za mentalno zdravlje od 08.11.2019. godine (da se sa dečkom lako uspostavlja kontakt i održava podsticaj i dete pokazuje interesovanje na sopstvenim željama iz čega proizilazi da tuženi-protivtužilac kao otac pokazuje izuzetnu brigu prema svom maloletnom sinu, da se maksimalno zalagao o njegovom vaspitanju, obrazovanju i podizanju) nisu od uticaja na pravilnost odluke o vršenju roditeljskog prava.
Naime, nakon više nalaza i mišljenja Centra za socijalni rad Požarevac, izjašnjenja sudskih veštaka za oblast psihologije i psihijatrije, nalaza i mišljenja Instituta za mentalno zdravlje, organ starateljstva je u svom nalazu od 20.03.2020. godine dao mišljenje da VV treba poveriti majci na samostalno vršenje roditeljskog prava, zbog niskog uzrast deteta imajući u vidu kako značaj neposredne brige i prisustvo majke u životu deteta, tako i emotivne veze i odrastanje u porodici sa polubratom GG i polusestrom DD, uzimajući u obzir opsežan i celukopan rad sa porodicom ... od 2018. godine, nalaza i mišljenja dva veštaka, nove okolnosti i sticanje materijalne stabilnosti majke, njen stalni radni odnos, stambenu situaciju i emotivne odnose članova porodice.
Neosnovano tuženi-protivtužilac u reviziji tvrdi da činjenica kako majka, tužilja-protivtužena, živi u iznajmljenom stanu koji se sastoji od jedne sobe, dnevnog boravka, kupatila i kujne sa troje maloletne dece, odnosno dva maloletna deteta iz prvog braka različitog pola starosti 8 i 13 godina, a da on živi u porodičnom domaćinstvu, u svojoj kući koja ima preko 200 m2 sa izuzetnim stambenim uslovima, nije utvrđena kao odlučna činjenica u toku postupka pred nižestepenim sudovima.
Naime, u izveštaju Centra za socijalni rad Požarevac od 20.03.2020. godine prilikom davanja nalaza i mišljenja ovaj centar je imao u vidu i ekonomske odrednice koje su bolje kod oca BB, ali je naveo da nisu najbitnije za razvoj deteta koliko emotivna veza i odrastanje u porodici sa polubratom i polusestrom.
Sa iznetih razloga, Vrhovni kasacioni smatra da je materijalno pravo pravilno primenjeno, a u slučaju da dođe do izmenjenih okolnosti, novih činjenica koje bi uticale na sveukupnost odnosa roditelja i deteta moguće je inicirati postupak za promenu ove odluke u svakom trenutku.
Sa iznetih razloga, saglasno odredbi člana 414. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Branislav Bosiljković, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić