Rev2 3283/2020 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3283/2020
12.05.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac predsednika veća, Dragane Marinković i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Nikola Šijan, advokat iz ..., protiv tuženog AD za osiguranje ''Generali osiguranje Srbija'' iz Beograda, koga zastupa Milan Ivošević, advokat iz ..., radi naknade štete zbog izgubljene zarade, odlučujući o reviziji stranaka izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 256/20 od 01.09.2020. godine, u sednici održanoj 12.05.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJU SE kao nedozvoljene revizije tužioca i tuženog izjavljene protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 256/20 od 01.09.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 417/17 od 24.09.2019. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca. Stavom drugim izreke, tuženi je obavezan da tužiocu na ime naknade štete zbog izgubljene zarade koju bi ostvario da je ostao na radu kod tuženog u periodu od 07.07.2011. godine do 10.01.2017. godine, isplati ukupno 3.315.162,80 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom po dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate (kako je to i navedeno u tom stavu izreke), kao i da na navedene iznose uplati pripadajuće doprinose za obavezno socijalno osiguranje prema obračunu nadležnih službi na dan uplate. Stavom trećim izreke, tužbeni zahtev tužioca preko iznosa dosuđenog prethodnim stavom izreke od 3.315.162,80 dinara do ukupno traženog iznosa od 6.300.181,69 dinara sa zakonskom zateznom kamatom je odbijen kao neosnovan. Stavom četvrtim izreke, tuženi je obavezan da tužiocu naknadi troškove postupka od 347.504,00 dinara, sa kamatom od izvršnosti do isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu revizije su izjavile obe parnične stranke, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Punomoćnik tuženog je dao odgovor na reviziju sa predlogom da se revizija tužioca odbije.

Ispitujući dozvoljenost izjavljenih revizija, u smislu člana 410. stav 2. ZPP (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11... 55/2014), Vrhovni kasacioni sud je našao da izjavljene revizije nisu dozvoljene.

Prema članu 441. ZPP, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu u ovoj vrsti sporova, dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu člana 403. stav 3. ZPP, prema kome revizija nije dozvoljena, ukoliko vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj parnici iz radnog odnosa podneta je 09.03.2017. godine, sa zahtevom za naknadu štete u iznosu od 2.030.761,60 dinara, s tim što je podneskom od 07.08.2019. godine tužba preinačena povećanjem postojećeg zahteva na iznos od 6.300.181,69 dinara. Dinarska protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan preinačenja tužbe iznosi 4.708.748,00 dinara (1 EUR = 117,7187), a vrednost predmeta spora pobijanog dela po reviziji tužioca iznosi 2.985.018,89 dinara, i po reviziji tuženog 3.315.162,80 dinara.

Kako se u ovom radnom sporu tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela po obe revizije, očigledno ne prelaze dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan preinačenja tužbe, to izjavljene revizije nisu dozvoljene na osnovu člana 403. stav 3. ZPP.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić