
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 947/2021
13.05.2021. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić, Danijele Nikolić, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Gordana Poljaković Dafna advokat iz ..., protiv tuženog „BB“ AD za promet robe na veliko i malo iz ..., radi utvrđenja zlostavljanja na radu i naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3609/20 od 25.01.2021. godine, u sednici veća održanoj 13.05.2021. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3609/20 od 25.01.2021. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3609/20 od 25.01.2021.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Subotici P1 3/19 od 01.10.2020. godine, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se utvrdi da je pretrpela zlostavljanje na radu kod tuženog od strane zaposlenih VV i GG u periodu od ...2019. godine do ...2020. godine, te da se zabrani svako dalje zlostavljanje, odnosno ponavljanje zlostavljanja i da se tuženi obaveže da obezbedi izvršenje ove zabrane, odnosno spreči utvrđeno zlostavljanje tako što će VV i GG izreći premeštaj u drugu radnu okolinu, kao i da se obaveže tuženi da tužilji, na ime naknade štete, isplati: za duševne bolove zbog povrede dostojanstva časti i ugleda, 150.000,00 dinara i za strah 150.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od padanja u docnju do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3609/20 od 25.01.2021. godine odbijena je žalba tužilje i prvostepena presuda potvrđena.
Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tužilja je izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, primenom člana 404. ZPP.
Odredbom člana 404. stav 1. ZPP, propisano je da se posebna revizija može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.
Predmet tužbenog zahteva je utvrđenje i sprečavanje zlostavljanja na radu i naknada nematerijalne štete koju je tužilja, prema navodima tužbe, zbog toga trpela. Sudovi su o postojanju zlostavljanja tužilje na radu odlučili uz adekvatnu primenu odredaba materijalnog prava, pa imajući u vidu i da odluka u sporovima sa ovom vrstom tražene pravne zaštite zavisi od činjeničnog stanja utvrđenog u svakom konkretnom slučaju, to Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju ne postoji potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenje prava, kao ni potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, što znači da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, na osnovu čega je i odlučeno je kao u prvom stavu izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Prema prirodi tražene pravne zaštite, primenom člana 29. stav 4. Zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu („Službeni glasnik RS“ broj 36/10), ovaj spor spada u parnice iz radnih sporova, a stavom 5. istog člana propisano je da se, ako ovim zakonom nisu predviđena posebna pravila, u sporovima za ostvarivanje sudske zaštite zbog zlostavljanja na radu ili u vezi sa radom, shodno primenjuju odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak. Zakonom o sprečavanju zlostavljanja na radu nije predviđeno da je u ovoj vrsti sporova revizija uvek dozvoljena, a prema odredbi člana 441. ZPP, u parnicama iz radnih sporova revizija je dozvoljena samo u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Van ovih radnih sporova revizija nije dozvoljena, osim ukoliko se tužba ne odnosi na novčano potraživanje, kada se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka, prema vrednosti spora.
Odredbom člana 23. stav 3. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 55/14), koji reguliše dozvoljenost revizije u svim sporovima koji nisu pravnosnažno rešeni do 31.05.2014. godine, odnosno do dana stupanja na snagu ovog zakona, propisano je da je revizija dozvoljena u svim postupcima u kojima vrednost predmeta spora pobijenog dela prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi zaštite od zlostavljanja na radu i naknade štete, podneta je 11.06.2019. godine, a vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude je 300.000,00 dinara.
Imajući u vidu da se tražena pravna zaštita ne odnosi na zasnivanje, postojanje ili prestanak radnog odnosa, a da vrednost pobijanog dela novčanog potraživanja očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija nedozvoljena, primenom člana 23. stav 3. ZPP.
Na osnovu iznetog, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća-sudija
Branislav Bosiljković, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić