
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5294/2020
23.06.2021. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković, Gordane Komnenić, Tatjane Miljuš i Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Miroslav Nikolić, advokat iz ..., protiv tužene BB iz ..., koju zastupa punomoćnik Svetlana Ratković, advokat iz ..., radi utvrđenja prava svojine, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1951/20 od 19.08.2020. godine, u sednici održanoj 23.06.2021. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1951/20 od 19.08.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1951/20 od 19.08.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Despotovcu, Sudska jedinica Svilajnac P 420/14 od 17.06.2020. godine, utvrđeno je da tužilac ima pravo svojine na delu kp. br. ... ulica ... čija je ukupna površina 14,96 ari iz lista nepokretnosti broj ... KO ... i to delu površine od 2,55 ari pod voćnjakom II klase u merama i granicama bliže označenim u tom stavu izreke po osnovu kupovine (po poravnanju Opštinskog suda u Svilajncu R. 275/92 od 19.10.1992. godine) i po osnovu održaja što je tužena dužna priznati i dozvoliti da se po pravnosnažnosti ove presude tužilac u katastarskim i drugim javnim knjigama upiše kao vlasnik opisanog dela navedene nepokretnosti. Stavom drugim izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1951/20 od 19.08.2020. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe tužioca i tužene i potvrđena prvostepena presuda. Odbijen je zahtev tužioca i tužene za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa pozivom na odredbu člana 404. ZPP.
Prema odredbi člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 55/14), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Prema stavu 2. istog člana o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa i ujednačavanja sudske prakse, kao ni novog tumačenja prava, uzimajući u obzir vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge koje su nižestepeni sudovi dali za svoje odluke. Tužena u reviziji nije pružila dokaz o postojanju različitih odluka u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u konkretnom slučaju i suprotnom presuđenju sudova, pa nije ispunjen zakonski uslov koji se odnosi na potrebu za ujednačavanjem sudske prakse. Razlozi na kojima su zasnovane odluke nižestepenih sudova usklađeni su sa važećim tumačenjem prava i vladajućim pravnim shvatanjem u praksi nižestepenih sudova i revizijskog suda u pogledu pravila o sticanju prava svojine održajem na stvari na kojoj je drugo lice upisano kao vlasnik u javnim knjigama, dok dejstvo prekida i zastoja održaja imaju značaja ukoliko su nastupili u vremenu potrebnom za održaj.
Iz navedenih razloga, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da izjavljena revizija nije dozvoljena.
Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj parnici podneta je 04.07.2014. godine sa tužbenim zahtevom za utvrđenje prava svojine i na pripremnom ročištu 18.02.2015. godine utvrđena je vrednost predmeta spora u iznosu od 50.000,00 dinara.
Kako se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Zvezdana Lutovac, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić