Rev 5954/2020 3.19.1.25.1.4; 3.1.2.13.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5954/2020
20.05.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić, Jelice Bojanić Kerkez, Biserke Živanović i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ..., čiji je zakonski zastupnik majka BB iz ... i BB iz ..., čiji je punomoćnik Zrinka Firulović, advokat iz ..., protiv tuženih VV iz ... i GG iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Radoslav Marinković, advokat iz ..., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o reviziji tužene GG iz ... izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 424/20 od 04.03.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 20.05.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene GG iz ... izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 424/20 od 04.03.2020. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene GG iz ... izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 424/20 od 04.03.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 424/20 od 04.03.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je, kao neosnovana, žalba tuženih i potvrđena presuda Osnovnog suda u Petrovcu na Mlavi P 795/18 od 14.11.2019. godine, u stavu prvom izreke kojim je utvrđeno da ugovor o poklonu zaključen između tuženih, koji je overio i solemnizovao Javni beležnik Čedomir Marjanović iz Požarevca 23.06.2017. godine nema pravno dejstvo prema tužiocima u obimu koji je potreban za namirenje njihovih potraživanja prema tuženom VV, a koja potraživanja su utvrđena pravnosnažnom i izvršnom presudom Osnovnog suda u Negotinu, Sudska jedinica u Kladovu P2 62/11 od 06.11.2012. godine, što je tužena GG dužna da prizna i trpi da svoja potraživanja iz navedene presude namire prodajom imovine koja je bila predmet spornog ugovora o poklonu. Stavom drugim izreke, prvostepena presuda je ukinuta u stavu trećem izreke, kojim je odlučeno o zahtevu tužilaca za naknadu troškova parničnog postupka i u tom delu predmet vraćen prvostpenom sudu na ponovno odlučivanje.

Protiv navedene presude donete u drugom stepenu, u pravnosnažnom delu, tužena GG iz ... je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužene kao o izuzetno dozvoljenoj, u smislu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011…18/2020, u daljem tekstu: ZPP).

Pravnosnažnom presudom, primenom materijalnog prava iz odredbi čl. 280, 281. stav 3, 283. stav 2. i 284. Zakona o obligacionim odnosima, ocenjen je osnovanim tužbeni zahtev za utvrđenje da ugovor o poklonu od 23.06.2017. godine, koji je tuženi VV, kao poklonodavac zaključio sa tuženom GG kao poklonoprimcem, ne proizvodi pravno dejstvo prema tuženoj GG, u meri koja je potrebna za namirenje potraživanja tužilaca prema tuženom VV, utvrđenog pravnosnažnom i izvršnom presudom Osnovnog suda u Negotinu, Sudska jedinica u Kladovu P2 62/11 od 06.11.2012. godine. Ovo zbog toga što je tuženi VV u vreme zaključenja spornog ugovora o poklonu, kojim je preneo pravo svojine na nepokretnosti svojoj vanbračnoj supruzi tuženoj GG, znao da je protiv njega, kao izvršnog dužnika, pokrenut postupak radi namirenja novčanog potraživanja i da tim raspolaganjem nanosi štetu tužiocima kao poveriocima, budući da nema drugih sredstava iz kojih bi tužioci mogli naplatiti svoje dospelo potraživanje.

Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku, način presuđenja i razloge na kojima je zasnovana odluka drugostepenog suda, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da je pobijana odluka i ocena aktivne legitimacije na strani tužilje u skladu sa pravnim shvatanjima i praksom revizijskog suda da je lice u čiju korist je doneta pravnosnažna i izvršna presuda aktivno legitimisano za podnošenje tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji usled kojih je naplata dospelog potraživanja ostala bez uspeha, kakva je situacija u konkretnom slučaju. Pored navedenog tužena nije uz reviziju dostavila pravnosnažne presude iz kojih bi proizlazio zaključak o različitom odlučivanju u istoj ili bitno sličnoj činjenično-pravnoj situaciji, a u parnici radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji odluka o osnovanosti tužbenog zahteva i primena materijalnog prava, zavise od utvrđenog činjeničnog stanja.

Iz navedenih razloga, primenom člana 404. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 13.06.2018. godine. Prvostepena presuda doneta je 14.11.2019. godine. Drugostepena presuda doneta je 04.03.2020. godine. Vrednost predmeta spora je iznos od 1.182.768,00 dinara, što prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe predstavlja dinarsku protivvrednost 10.004,56 evra.

Kako u konkretnom slučaju vrednost predmeta spora pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to revizija tužene nije dozvoljena u smislu člana 403. stav 3. ZPP.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je primenom člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Božidar Vujičić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić